V.A.Ivonin: Šah. Sport -Legende, laži i istina
Moskva, 2008.
Početak meča
Na dan žrijebanja u Moskvi je odlučeno da na nekoliko dana otputujem u Rejkjavik, da se na licu mjesta upoznam sa situacijom, ohrabrim Spaskog i još jednom mu preporučim da izvuče pouke iz svega što se dešavalo prije meča.
Ujutro 11. jula, kada sam stigao na aerodrom, saznao sam da se let odlaže jer kasni avion iz Singapura. Šetajući po čekaonici, slučajno sam sreo naše tenisere Lejusa, Dmitrijevu, Čuvirinu i Bakšejevu, koji su putovali na turnir u Prag. Ana Dmitrijeva me je zamolila da prenesem pozdrav Spaskom, kojeg je trenirala u tenisu. Igra, po njenim riječima, ukočeno, ali ima ogromnu želju da pobijedi, pa mu je jednom čak rekla: „Ja ipak ne želim da vas pobijedim u šahu.“
Ubrzo je objavljen ukrcaj i nakon dva sata i dvadeset minuta avion je sletio u Kopenhagen. Tu je trebalo presjesti na let za Rejkjavik. Kada sam prolazio pasošku kontrolu na aerodromu u Kopenhagenu, graničar je uzeo moj pasoš i, vidjevši islandsku vizu, upitno-potvrdno rekao:
– Letite kod Spaskog?!
Na islandsko tlo stigao sam 15 minuta nakon što je Spaski povukao prvi potez u meču. Sa službenikom naše ambasade u Islandu, koji me je dočekao, brzo smo svratili u hotel, ostavili moje stvari i krenuli na meč.
Dalje ću opisivati događaje iz prve nedjelje nakon otvaranja meča ne iz današnje perspektive, kada su poznati i rezultat i sve peripetije, već prema bilješkama koje sam tada unosio u svoj notes u Rejkjaviku.
U salu sam ušao dok je Fišer razmišljao o svom 12. potezu. Igrao je crnim figurama. Prvi pogled na scenu: osvijetljena je ravnomjernim, rasutim svjetlom, dok je u sali polumrak. Lijevo na sceni zastave SSSR-a, SAD i Islanda. Desno – elektronski displej sa natpisom na islandskom i engleskom „TIŠINA“. Iznad scene – ekran koji naizmjenično prikazuje šahovski sto, tablu sa trenutnom pozicijom i šahovske satove. U centru – šahovski sto i stolice pored njega. Lijevo – obična fotelja sa naslonima za ruke i žutom presvlakom. To je fotelja Spaskog, ali njega u tom trenutku nije bilo na sceni. Spaski je često, nakon što povuče potez, napuštao scenu.
Desno od stola, u fotelji donesenoj iz SAD, sjedio je Fišer. Fotelja je bila sa visokim naslonom, presvučena crnom kožom. Omogućavala je da se, po želji, nasloni unazad i okreće lijevo ili desno. Tada sam u svoj notes zapisao da je to veoma udobna fotelja za onoga ko u njoj sjedi, ali neugodna za njegovog protivnika: dok protivnik razmišlja o potezu, Fišer se stalno okreće, svjesno ili nesvjesno ometajući svog suparnika.
U tom trenutku na sceni se pojavio Spaski, odigrao 13. potez i ponovo otišao. Fišer je nastavio da sjedi.
Do tada se i u meni probudio šahista i počeo sam da razmišljam o svakom potezu koji bi protivnici mogli da odigraju. Poslije Fišerovog 13. poteza pogodio sam 14.potez Spaskog. Zatim sam pogodio i njegov 15. potez, kao i Fišerov 16, pa još nekoliko narednih poteza.
Do 15. poteza Fišer je igrao brže od Spaskog. Kod 16. poteza se zamislio, a zatim je još nekoliko sekundi držao podignutu ruku iznad table, ne odlučujući se da povuče izabrani potez. Sve se to jasno vidjelo na televizijskom ekranu i, bez sumnje, bilo je zanimljivo publici. U potezima od 15. do 20. Fišer je već razmišljao duže od Spaskog i vremenska razlika se smanjila. Posebno mnogo vremena potrošio je na razmišljanje o svom 24. potezu.
Poslije 25. i 26. poteza Spaskog, Fišer je počeo da se vrpolji, uhvatio se za glavu, a zatim je, nakon svog 26. poteza, prvi put ustao i napustio scenu. Poslije 35. poteza to je učinio i drugi put.
Nad 36. potezom dugo je razmišljao Spaski. Bio je spor i u narednim potezima, iako su djelovali jasni.
Nakon 40. poteza Spaski je partiju prekinuo, otvoreno zapisavši da uzima pješaka na f4. To sam vidio na televizijskom ekranu.
Uveče sam rekao Spaskom i Geleru da bi prilikom prekida partije trebalo isključiti televizijsku kameru, jer tako svima postaje poznat potez koji još nije odigran. Zahvalili su se na savjetu i postarali se da se to u narednim partijama ne ponovi.
Poslije partije učesnici meča su izašli kroz službeni izlaz i automobilom, za čijim volanom je bio Geler, otišli u hotel „Saga“, gdje sam se konačno sreo sa Spaskim i članovima delegacije u njegovoj sobi. Razmijenili smo rukovanja i pozdrave. Čestitao sam im početak meča, poželio uspjeh, a za večerom u sobi Spaskog dodao, po Gagarinovom uzoru: „Pođimo!“
Nakon večere sjeli smo da analiziramo prekinutu partiju. Svi su bili uvjereni da postoji dobitak. Geler je rekao da Fišer odavno nije napravio takvu grešku. Greška je bila uzimanje pješaka na h2, a zatim je povukao i pogrešan potez h5. Krogius je dodao da izgleda da je Fišer do 14. poteza ponovio partiju koju je Krogius nekada igrao sa Spaskim. Odmah su pogledali kartoteku i uvjerili se da je zaista tako. Spaski je na to primijetio: „Bobi je napravio poklon Sportskom komitetu.“
Treneri su ispričali da Spaskom stiže mnogo pisama i telegrama (pa i iz SAD), u kojima se osuđuje Fišer.
Ni islandska štampa nije ostala po strani. U jednim novinama objavljena je karikatura: Fišer bijesni na sceni, dok Spaski mirno peca ribu.
Razgovaralo se i o mogućnosti da Fišer koristi računare. Spaski, Geler i Krogius gotovo su jednoglasno rekli da u to ne vjeruju, jer računar igra slabije od čovjeka (još jednom podsjećam da je ovo zapis iz dnevnika iz 1972. godine). Prema Fišerovoj fotelji odnosili su se sa oprezom – da li možda nešto emituje pomoću lasera i da li na neki način stimuliše Fišera. Međutim, prijedlog da se iz SAD nabavi ista takva fotelja za Spaskog odbili su, smatrajući da bi to mogao biti „danajski dar“.
Kasno uveče istog dana nazvao je glavni sudija meča Lotar Šmid i pitao da li Spaskom sve odgovara. Pri tome je napomenuo da Fišeru nešto ne odgovara. Naši treneri su zamolili Šmida da ih odmah obavijesti o svim novim Fišerovim zahtjevima čim ih dobije. Kada je slušalica spuštena, Spaski je rekao da će, ako Fišer iznese nove zahtjeve, i on zatražiti zamjenu šahovske table, jer mu ne odgovaraju plava polja koja je Fišer izabrao.
Dobra reakcija! Da je barem ranije tako postupao… Ali to je bio samo prolazni impuls.
Analizirajući prvu partiju, Spaski je zaključio da Fišer precjenjuje sebe i poziciju na tabli tokom igre, te da slabo prati protivnikove poteze. Siguran u sebe, ide naprijed po svaku cijenu, što za njega nije najbolje.
Svi su bili dobro raspoloženi. Predveče smo izašli u šetnju. Spaski je šetao odvojeno sa Krogiusom, a ja sa Gelerom i Nejem.
Čitavu noć sam sanjao šahovske poteze. Nije ni čudo – previše emocija. Pet sati sam u mislima „igrao“ partiju, a oko 30. poteza sam bio potpuno uzdrman. Oko pet ujutro sam se probudio i zapisao u notes ono što nisam stigao prethodnog dana.
Ujutro sam u lokalnim novinama vidio prognozu Olafsona o ishodu prve partije – smatrao je da će biti remi. Geler se iznenadio i ponovo rekao da za Fišera nema spasa.
Ujutro sam otišao u ambasadu na sastanak sa našim ambasadorom Sergejem Timofejevičem Astavinom. Poznavao sam ga još od 1949. godine, a sa njegovom suprugom sam jedno vrijeme radio u Centralnom komitetu partije. Ambasador je u cjelini pozitivno ocijenio stanje u našoj delegaciji i rekao da se u pregovorima pokazala dostojno. Astavina su, kao i naše trenere, brinule Fišerove fotelje, naročito nakon što se među poštom upućenom Spaskom našlo anonimno pismo iz SAD, u kojem se upozorava na moguće korišćenje te fotelje za uticaj na Spaskog, uključujući i laserski.
Za 17 časova bilo je zakazano nastavak prve partije. Fišer je došao na vrijeme, iako je prethodnog dana kasnio šest minuta. Spaski je stigao ranije, ali nije žurio da izađe na scenu prije 17 časova.
Nakon što je povukao potez, Fišer je poslije 2–3 minuta otišao iza scene i nije se pojavljivao oko pola sata. Pretpostavili smo da mu nije odgovaralo to što su na početku nastavka partije bili prisutni fotografi i snimatelji. Zatim je odigrao još nekoliko poteza i predao partiju. Spaski je kasnije izrazio čuđenje: „Ne razumijem zašto je uopšte nastavljao.“
Poslije rukovanja, kao potvrde završetka partije, Spaski je rekao Fišeru: „Good bye!“, na šta je ovaj odgovorio: „Do sutra.“
Spaski je zaključio da će biti borbe. Geler je dodao da, ako Fišer sitničari (nastavlja očigledno izgubljenu partiju), znači da nije toliko jak.
Svraćali smo u našu ambasadu da uzmemo sve pripremne materijale Spaskog i trenera, koji su tamo čuvani da ne bi došlo do curenja informacija, kako bismo počeli pripreme za drugu partiju. Bio sam svjedok kako tim Spaskog razmatra svoje pripreme i diskutuje o aktivnom planu za narednu partiju.
Predveče, po ranije ustaljenom običaju, čitava delegacija je izašla u šetnju. Ja sam ostao u hotelu, pa je torba sa šahovskim materijalima tokom njihove šetnje bila kod mene u sobi.
Istog dana, u povjerljivom razgovoru, Krogius je rekao da je Spaski nervozan. Svjestan je da je prva partija bila „poklon odozgo“, jer je u otvaranju dobio slabiju poziciju.
(Nastaviće se)