V.A.Ivonin V: Šah. Sport -Legende, laži i istina (18.nastavak)

V.A.Ivonin: Šah. Sport -Legende, laži i istina
Moskva, 2008.

Odgovoriti treba svima – jedva se stiže!

Ova okolnost zahtijevala je od Sportskog komiteta SSSR-a da pojača kontrolu nad tokom pripreme svjetskog prvaka i da s njim vodi strpljiv i detaljan objašnjavajući rad.

Kao što vidite, u toj informaciji nije bilo ničeg tajnog.

U to vrijeme naši susreti i telefonski razgovori sa Spaskim i Bondarevskim bili su veoma intenzivni i česti. Razmatrali smo s njima sve tačke realizacije plana, pružanje pomoći u rješavanju materijalnih i životnih pitanja, a, naravno, govorili smo i o odgovornosti svjetskog prvaka. Konkretno, 13. avgusta 1971. godine Spaski, Bondarevski i Krogius su na sastanku kod mene izložili preciziran plan rada. Tom prilikom Spaski je rekao da priprema mora biti tajna, jer predstoji meč Petrosjan – Fišer, te da namjerava da učestvuje na jakom turniru, naročito ako u njemu bude igrao Fišer. Spaski je takođe tražio da sve pregovore s Fišerom vodi jedna osoba – Bondarevski.

Bondarevski je, sa svoje strane, rekao da detaljno proučava Fišera, da posjeduje 500 njegovih odigranih partija i da ih analizira po fazama igre. Krogius je izjavio da proučava ne samo stvaralačku, već i psihološku stranu, upoređujući Fišera sa Spaskim.

Realizaciju njihovog plana razmatrali smo i kasnije, uključujući 12. i 13. novembar 1971. godine zajedno sa Spaskim. Sa njegove strane nije bilo primjedbi. Međutim, Boris Vasiljevič je, kao što sam već rekao, bio sumnjičav i nepovjerljiv čovjek. Sastavio je sopstveni spisak pitanja u vezi s pripremom za meč, koji je četiri dana kasnije – 17. novembra 1971. – predao sekretaru CK KPSS Demičevu. Glavni zahtjev u tom spisku bio je da se priprema za meč strogo drži u tajnosti, da se suzi krug učesnika i da se svi pregovori o meču vode isključivo uz njegovo učešće. Demičev je taj plan proslijedio Sportskom komitetu uz nalog da se obezbijedi njegovo sprovođenje. U suštini, taj spisak nije sadržavao ništa novo. Pripreme za meč ionako su se odvijale uz učešće ograničenog broja ljudi, a pregovori su se uvijek vodili uz Spaskog ili u dogovoru s njim. Ali, kako se kaže, Bog mu sudija.

Navodim doslovno tekst pisma predatog Demičevu.

Pitanja pripreme za meč: Spaski – Fišer (sažeto)

Glavni cilj – pobjeda. Odgovornost za rezultat snosi naš kolektiv. Njega čine: velemajstori – Spaski B. V., Bondarevski I. Z., Geler E. P., Krogius N. V., Nej I. P.

  1. Sve što se tiče pripreme za meč mora biti tajno. Svi učesnici priprema treba da potpišu obavezu o čuvanju službene tajne.
  2. Svi članovi stvaralačke grupe stavljaju se na raspolaganje Spaskom B. V. do završetka meča.
  3. Potrebna je stalna baza za rad i odmor u Podmoskovlju. Kuća za 7 osoba.
  4. Finansije. Predračun troškova za cijeli period pripreme.
  5. Potreban je rukovodilac priprema koji će se baviti organizacionim pitanjima.
  6. Obezbjeđenje ishrane i medicinski nadzor.
  7. Dolazak na meč dvije nedjelje prije početka. Cilj – aklimatizacija i organizacija radnog režima života.
  8. Pregovore o mjestu i vremenu održavanja meča vodi neposredno Spaski B. V., uz konsultacije sa cijelim kolektivom i nadležnim licima.

Lične molbe Spaskog B. V.: zamjena stana (traje dvije godine).

Opšti plan pripreme sastoji se od:

  1. Fizičke
  2. Šahovske
  3. Psihološke

1.Fizička – cilj: maksimalna profesionalna radna sposobnost.

2. Šahovska – objektivna analiza jakih i slabih strana Spaskog i Fišera. Teorijska priprema.

3. Psihološka – stabilnost u borbi.

B. Spaski
Moskva, 17.11.71.“

Ako se osvrnemo na materijale iz 1971–1972. godine, vidi se da je Spaski više puta uvjeravao da sve ide dobro, iako smo mi vidjeli da to nije ni izbliza tako. Na primjer, na pripremnom kampu kod Moskve bilo je planirano da Spaski odigra nekoliko partija sa Karpovom, čiji je stil igre bio sličan Fišerovom.

Međutim, tada su odigrali samo jednu partiju.

Uočavali smo i nedovoljnu teorijsku pripremljenost Spaskog. Ozbiljan udarac pripremama za meč bio je razlaz između Spaskog i Bondarevskog.

Dana 2. februara 1972. godine kod mene je došao Bondarevski i saopštio da su on i Spaski zajednički odlučili da dalji zajednički rad nije moguć. Po njegovom mišljenju, Spaski je, postavši svjetski prvak, prestao da se s njim konsultuje. Neiskusan je u opštim pitanjima, tvrdoglav i ne prihvata savjete. Razgovori o odgovornosti svjetskog prvaka ga iritiraju.

Istog dana kod mene su bili Spaski, Geler i Krogius. Ponovo su uvjeravali da sve ide dobro, da je stvaralački rad postavljen bolje nego 1966. i 1969. godine, te da se plan priprema u potpunosti sprovodi. Tvrdili su da će Fišera pobijediti u otvaranju, jer se on neće moći prilagoditi (unaprijed mogu reći da je bilo upravo suprotno).

Zahvalili su Sportskom komitetu za dobru pomoć u organizaciji priprema u podmoskovskoj kući, kao i za dodjelu novih stanova Spaskom i Krogiusu. Na kraju razgovora Spaski je rekao da je on prvi izjavio Bondarevskom da dalja saradnja nije moguća. S ogorčenjem je naglasio da mu je Bondarevski, nakon njegovog nastupa na međunarodnom turniru u čast Aljehina u Moskvi, rekao da je „mrtav“. Na to je on, Spaski, odgovorio: „Ja sam namjerno stvarao teškoće.“ (Pravi se da je sve u redu, iako ne ide dobro.).

Umjesto da posluša savjete trenera i izvuče potrebne zaključke, Spaski ih je shvatio kao nepovjerenje Bondarevskog u uspjeh njegove igre protiv Fišera. Pozivali smo i šampiona i trenera da još jednom ozbiljno razmotre posljedice raskida, ali su obojica ostala nepokolebljiva. Spaski je takođe ignorisao zaključke i procjene o Fišeru koje su iznijeli učesnici međuzonskog turnira i mečeva kandidata koji su igrali protiv njega. Smislov, Kotov, Tajmanov i Vasjukov uočili su mnogo nijansi – kako u samoj igri, tako i u Fišerovom ponašanju. Njihova upozorenja mogla su uveliko pomoći Spaskom, ali je on smatrao da mu „savjeti starijih nisu potrebni“.

Spaski i njegovi treneri demonstrativno nisu održavali kontakte niti su se sastajali sa drugim našim velemajstorima. Teško je reći čega je tu bilo više – umišljenosti, neodgovornosti ili konspirativnosti. Pretjerana tajnovitost uopšte je postala jedna od važnih prepreka za kontrolu i pružanje potrebne pomoći Spaskom.

Trenerski savjet šahovske federacije u suštini je bio isključen iz pripremnog rada za meč. Spaski takođe nije prihvatio prijedloge o stalnom rukovodiocu njegovih priprema, niti o uključivanju ljekara i psihologa u pripremni proces.

(Nastaviće se)