Evgenij Gik: Ljudi i figure (35.nastavak)

Šahovski jednotomnik
Moskva 2013.

KADA JE RIJEČ O PRIVATNOM ŽIVOTU

Kada se govori o ličnom životu trinaestog svjetskog šampiona Garija Kasparova, prije svega se sjeti njegov romansa sa glumicom pozorišta „Savremenik“, Marinom Neelovom, koja je počela 1984. godine, nedugo prije maratona sa Karpovom. Upoznali su se u gostima kod poznatog supružničkog para – pijaniste Vladimira Krajneva i trenerke umjetničkog klizanja Tatjane Tarasove. Iako je Gari bio šesnaest godina mlađi, uspio je osvojiti Marinino srce i sam se ozbiljno zaljubio u nju. Njihova veza trajala je oko dvije godine, ali pitanje braka, očigledno, nije ni postojalo.

Gari je živio u Bakuu sa majkom, a kad bi se našao u Moskvi, obavezno je posjećivao Marinu. Njoj je pripadala uloga „druge, moskovske majke“: šahovski talent je trebao žensku brigu. Neelova je bila domaćica, ali Kasparov je volio da blista u društvu, posebno sa tako lijepom damom, a poznata glumica, da bi mu ugodila, išla mu je u susret.

Nije poznato koliko bi ova veza trajala, ali Klari Šagenovnoj, majci Garija, dosadilo je dijeliti sina sa drugom ženom, i uvjerila ga je da, radi karijere, treba prekinuti sa Neelovom. Od dvije zrele i iskusne konkurentkinje pobijedila je majka.

„Udati se za glumicu“, dijelila je svoje životno iskustvo majka mladog velemajstora, „isto je kao udati se odmah za čitav fabrički kolektiv“. Kao snahu je zamišljala mladu nevinu plavušu. „Ti se ženiš samo za rusku Mašu!“ – odlučila je za svog sina. (Iznenađujuće, ali majka je pogodila: upravo rusku, upravo Mašu, kasnije je sin uzeo za ženu).

Romansa velemajstora sa poznatom glumicom, a naročito njegov kraj, izazvao je mnogo tračeva. Kada su njihovi susreti prestali, otkrilo se da je Neelova trudna. Evo šta je Kasparov napisao u tada senzacionalnoj knjizi „Dijete promjena“:

„Po prirodi sam darežljiv momak, i uživao sam da kupujem Marini poklone tokom putovanja u inostranstvo. Ali 1986. godine bio sam ozbiljno zaokupljen pripremama za revanš meč sa Karpovom i skoro prestao da komuniciram s njom. Raskid je postajao neizbježan. Zato sam bio potpuno siguran da dijete koje je nosila nije moje. Svako od nas je do tada već imao svoj lični život. Odlučio sam da to izbacim iz glave i da se posvetim šahu.“

Kada je postalo jasno da se trudnoće ne može izbjeći, šampion i njegova majka stali su jedinstveno protiv ženidbe, i šta sve nisu rekli o Marini. Sama glumica nije izgovorila ni riječ o tome, samo je početkom 1987. godine rodila šarmantnu djevojčicu Niku, kopiju Garija. Moskovska umjetnička publika s ogorčenjem je prihvatila događaj. Na primjer, Valentin Gaft je izjavio da Kasparovu nije mjesto u pristojnom društvu. Vrata „Savremenika“ zauvijek su mu zatvorena. Zanimljivo je da je dvadeset godina kasnije otvorio svoj kancelarijski prostor pored pozorišta, u ulici Makarenko. Tako da nije isključeno da, prolazeći pored „Savremenika“, s vremena na vrijeme posmatra kako njegova bivša ljubav ide na probu ili predstavu…

Jednog dana, na rođendan Neelove, Gari joj je preko zajedničkih poznanika poslao poklon. Ali Marina ga je odbila i, ne otvarajući, vratila nazad. Do tada se njen život značajno promijenio: udavši se za ruskog diplomatu Kirila Gevorkjana, Neelova je počela često boraviti u Francuskoj. Kasnije je suprug promijenio mjesto rada i postao ambasador Rusije u Holandiji. Tamo je nekoliko godina živjela Nika, koja se pokazala kao genijalna djevojčica – na primjer, svaki jezik nauči za mjesec dana. U Holandiji je završila akademiju, a 2010. godine, sa 23 godine, brilijantno je završila školu dizajna u Londonu – pobijedila je na prestižnom konkursu „Nove senzacije“, koji organizuje londonska galerija Saatchi zajedno sa TU. Na konkursu mogu učestvovati svi diplomci umjetničkih fakulteta, od brojnih kandidata bira se 20 najboljih, četvoro njih dobija grant za izradu novih projekata, a iz te četvorke se određuje pobjednik. Pobjednica je postala Nika Neelova-Gevorkjan sa svojom filozofskom instalacijom „Principi pokornosti“. Da, njen hipotetički otac Gari Kasparov mogao bi biti zadovoljan svojom starijom kćerkom, iako u životu više voli principe neposlušnosti…

Godine 1986. Kasparov se upoznao sa diplomiranom studentkinjom romansko-njemačkog odsjeka Filološkog fakulteta Moskovskog univerziteta, Marijom Arapovom, koja je radila kao vodič-tumač u „Inturistu“. Lijepa plavuša s ugodnim manirima, dobrim obrazovanjem i prestižnim poslom (bila je i prevoditelj u novinskoj agenciji „Novosti“) – sve sa plusom. Njih dvoje su se zabavljali tri godine i konačno stupili u brak. Naravno, Klara Šagenovna je odobrila izbor sina – jer je sve išlo po njenom planu (ruska plavuša!) – i dala svoje blagoslov. Ali bolje bi bilo da to nije učinila…

Godine 1992. žena je rodila Garriju kćerku Polinu, pri čemu je porod protekao u Finskoj, gdje su tada roditelji Marije bili na dugoj službenoj putovanju. Početak devedesetih u Rusiji bio je težak, a u Finskoj su svi uslovi bili odlični: ljekari, ekologija, hrana. Maša je zvala supruga sa sobom, ali je on radije ostao u Moskvi sa majkom. Nažalost, nakon pet godina bezbrižnog sretnog života „porodični čamac se razbio o svakodnevicu“. Postoji verzija da su supružnike uništavali „stambeni problemi“. Kada je došlo vrijeme za kupovinu novog stana u centru Moskve, Maša je napravila neoprostiv propust, nudeći mužu da kupi za Klaru Šagenovnu poseban stan u susjednoj zgradi. Takvu lukavost voljena majka, koja je uvijek živjela sa sinom pod istim krovom i nije mogla ni zamisliti drugačije, nije mogla podnijeti.

Međusobne zamjerke i uvrede bile su toliko velike da su postale javno poznate: Marija je dala intervju ruskim medijima, Garri je također reagovao oštro, i oboje nisu štedjeli jedno drugo. Šahovski svijet još nije vidio nešto slično. Evo šta je Kasparova supruga odgovorila jednom od novinara na pitanje o njihovoj razmirici:

„Ja nisam bila inicijator raskida. Vjerovatno se nešto promijenilo kod Garrija na ličnom planu. Kada se rodila kćerka, za koju sam toliko čekala, prirodno je bilo da joj posvetim više vremena. Prije sam cijelu dušu davala mužu, ali sada se pojavio malo biće koje je takođe zahtijevalo mnogo pažnje. Muž je bio daleko od tih briga. Nekoliko mjeseci sam živjela u Finskoj kod roditelja, a on nas nije ni pozvao sa sobom u London na dvomjesečni meč za šahovsku krunu. A kada se vratio kući, izjavio je da je spreman za razvod. Sada komuniciramo samo preko advokata…“

(Nastaviće se)