Evgenij Gik: Ljudi i figure (25.nastavak)

Šahovski jednotomnik
Moskva 2013.

POTPUNO SE IZGUBITI ZBOG VOLJENE (nastavak)

Majka Talja, Ida, tada je živjela s čovjekom po imenu Robert. A u najvećoj sobi njihovog stana, na vidnom mjestu, visio je portret Nehemije Talja, preminulog godinu ranije. Bio je izuzetan ljekar, jedan od najboljih u Rigi. Nehemija i Ida su u mladosti imali burnu romansu, potom ih je sudbina razdvojila, ali su se na kraju ipak vjenčali. Rodio se sin Jakov, stariji brat Mihaila, potpuna kopija oca.

Nažalost, poslije Jaškinog rođenja doktor Talj je prebolio teško virusno oboljenje koje je dovelo do neizlječive impotencije. U takvim slučajevima porodice se često raspadaju. Međutim, Ida i Nehemija su se ponašali kao da se nikakva tragedija nije dogodila; okolina čak ništa nije ni slutila. Ali Ida je bila još mlada, energična i željna života. I tada se iz Pariza u Rigu, poslije duge pauze, vratio Robert Papirmajster, s kojim se upoznala još dok je kao sasvim mlada djevojka živjela u Francuskoj. Bio je inteligentan i šarmantan, pa nije čudno što se Ida zaljubila u njega. I Robert je izgubio glavu. Tako je nastao ljubavni trougao.

Ali sva trojica su bili veoma suptilne ličnosti, previše inteligentni da bi pravili scene. Ništa se nije javno isticalo, ali se ništa nije ni krilo. Robert je ostao u kući Taljevih, a doktor je taj događaj, koji se ticao voljene žene, prihvatio dostojanstveno, muški.

Godine 1936. kao plod ljubavi Roberta i Ide na svijet je došao Mihail Talj. U Rigi su svi bili ubijeđeni da su Taljevi dobili drugog sina. Kružile su razne glasine, ali se nisu uzimale za ozbiljno. Za sve, uključujući i Roberta, ocem Miše smatrao se Nehemija Talj. Ta tema je bila tabu, a odnosi među svima ostajali su dobri i srdačni. Mihail je bezumno volio Nehemiju, koji ga je, usput, naučio da igra šah, ali je, naravno, po izgledu, pa čak i po načinu govora, ličio na svog pravog oca Roberta, prema kojem je takođe gajio izuzetnu nježnost i zvao ga Džek.

Eto kakav fantastičan zaplet. Ispada da veliki šahista možda nije bio Mihail Nehemijevič Talj, već Mihail Robertovič Papirmajster…

Ali smo se poprilično udaljili od teme. Ovdje treba reći da Sali čak ni zbog Talja nije željela da žrtvuje svoju umjetničku karijeru i nije napuštala scenu. Što se Talja tiče, ubrzo se ispostavilo da on nije bio monogaman. Pjevačica je bila veoma ponosna i brzo je našla utjehu sa strane — jednostavno iz očaja i poniženja. Nije bila navikla da bude „drugi broj“, tim prije što su mnogi muškarci ludjeli za njom.

Da, šahovski kralj i njegova kraljica bili su ljubomorni jedno na drugo, ali nisu namjeravali da mijenjaju svoje navike. Taljeva rodbina bila je uvjerena da je Sali njegova svojina, a da on sam pripada cijelom čovječanstvu. Supruga je, pak, smatrala da mora postojati ravnopravnost: ako Sali pripada samo Mihailu, onda i on pripada samo njoj.

Ko je prvi prekršio „bračni ugovor“? Razdor je započeo time što je jedna zavidna glumica napisala Taljevoj majci pismo u kojem je stajalo: „Vaša snaha je obična ulična drolja.“ Pismo je dospjelo do Mihaila, on je povjerovao i odlučio da se „osveti“. Avaj, život nije šahovska partija — potez se ne može vratiti. Dok je Sali bila trudna, Talj je počeo češće nego ranije da odlazi u šahovski klub. Izmišljao je razne razloge, ali su Sali ubrzo saopštili ime njene suparnice, a zatim i još jedne.

Sitne ljubavne avanture, koje su oboje naizmjenično započinjali, imale su prije svega karakter osvete i ponavljale su se više puta. Zlobne aluzije na ženine nevjere Talj je odbijao svojstvenom ironijom:
„Bolje je imati 50 odsto u dobrom poslu nego 80 u sumnjivom!“

I premda su se Mihail i Sali i dalje voljeli, u njihovom odnosu pojavila se pukotina. Ipak, smisao za humor supružnici nikada nisu izgubili. Evo jednog smiješnog događaja iz tog perioda. Godine 1967. Botvinik je napisao Taljevoj ženi pismo u kojem je izrazio zabrinutost za njegovo zdravlje i predložio da makar neko vrijeme provedu u Moskvi, kako bi se liječio u jednoj prestoničkoj bolnici. Pročitavši poruku patrijarha, Talj je bio ozbiljan samo na trenutak, a zatim se nasmijao i objasnio Sali njenu suštinu:

— Sve je jasno! — uzviknuo je. — Botvinik je jednostavno zaljubljen u tebe i hoće da te preseli u Moskvu. Ali razmisli sama: vrijedi li mijenjati jednog bivšeg šampiona za drugog?!

Šalu na stranu, ali stvar je došla dotle da je Talj jednom doveo u kuću svoju tadašnju strast i s njom zauzeo jednu od soba (u drugoj su živjeli njegovi rođaci, a u trećoj — supruga sa sinom).

Ali Talj je bio genije i njegovi bližnji su opravdavali svaki njegov postupak, čak i tako neobičan. Istina, sudbina te djevojke se nesrećno razvila: zapala je u težak životni slom, a kada se oporavila, Talj ju je napustio. Sve je to jako uticalo na Sali; više puta je htjela da ode iz kuće, ali se vraćala zahvaljujući Idi Grigorjevnoj, koja se prema njoj odnosila kao prema sopstvenoj kćerki i molila je da ostane.

Čini se da je piscu Juriju Perovu u romanu „Prekrasna debeljuca“ pošlo za rukom da otkrije tajnu zašto je Talj izgubio revanš-meč protiv Botvinika. Naravno, bez dame srca ni ovdje nije moglo da prođe!

Kako je Perov ustanovio, mladi svjetski prvak je upravo 1961. godine započeo romantičnu vezu s lijepom Marijom — zaista „prekrasnom debeljucom“. Krajem februara, dvije sedmice prije meča, umjesto da se intenzivno priprema, Mihail je na tri dana odletio s Marijom u Soči.

(Nastaviće se)