Bivši kandidat za svjetsku šahovsku krunu Jan Nepomnjašči objasnio je zašto je Andrej Esipenko završio posljednji na Turniru kandidata (4,5 poena iz 14).
— Nisam očekivao da će imati tako loš rezultat. Djelovalo je da ima i drugih kandidata za tu ulogu. Bilo je teško procijeniti koliko je spreman za ovakav nivo borbe, ali prije je izgledalo da jeste. Igrao sam s njim trening partije i susretao se na turnirima — u suštini je odličan šahista. Ali često se dešava da jedna loša partija izbaci iz ritma, pa onda moraš da se prilagođavaš, mijenjaš strategiju.
Njegova priprema otvaranja je, bez sumnje, bila duboka, svježa i kvalitetna — tu se jasno vidi doprinos Davida Paravjana. Međutim, stiče se utisak da bi ta priprema više odgovarala nekom drugom šahisti. Složene, iracionalne pozicije koje je iznova pokušavao da dobije bijelim figurama dobre su za igru na pobjedu, ali ne odgovaraju baš njegovom stilu — on je ipak više klasičan igrač.
Crnim figurama uglavnom nije imao ozbiljnih problema, možda uz izuzetak partije protiv Girija. Ali bijelim je često preuzimao prevelike rizike, i to nije uvijek davalo rezultat.
U cjelini, prva partija je zadala nepovoljan ton turniru. Stalne pokušaje da zaoštri igru i uvuče protivnike u borbu dovodile su do toga da se sam nalazi u teškim pozicijama, posebno kada su na početku bile ponuđene ravnopravne situacije. Ipak, njegove ideje u otvaranju su nesumnjivo bile jake.
Teško je reći koliko je na njegov nastup uticala pojačana aktivnost na društvenim mrežama. Jasno je da se time nije lično bavio, ali čak i ako postoji makar pola procenta šanse da to može da šteti rezultatu, bolje je to izbjegavati i fokusirati se na igru. Za komunikaciju postoje obavezne konferencije za medije i izjave poslije kola, a i njih bi, ako je moguće, trebalo svesti na minimum, iako su dio ugovornih obaveza.
S druge strane, postoji i suprotan primjer — Hikaru Nakamura, koji je snimao analize poslije svake partije. Ali to je njegov put: on to radi stalno i na svim turnirima. U suštini, njegovo glavno zanimanje je stvaranje sadržaja — on je šahovski bloger, doduše veoma jak velemajstor. Ovdje je djelovao više kao poznata ličnost koja učestvuje na turniru nego kao kandidat za pobjedu.
Nije poznato da li je to pomoglo Andreju, ali svakako ne treba da se razočara. Na ovakvom turniru nema velike razlike između drugog i osmog mjesta. Naravno, drugo mjesto ponekad daje šansu za meč, ali ako se izuzmu šale — mjesto je samo jedno, prvo, a sve ostalo su različiti stepeni nezadovoljstva rezultatom.
Ipak, za njega je ovo ogromno iskustvo koje će, ako ga pravilno iskoristi, sigurno donijeti korist. A rejting, bodovi i ostalo — to se sve može nadoknaditi, smatra Nepomnjašči.