Šahovski jednotomnik
Moskva 2013.
PREDGOVOR
ŠAHOVSKI JEDNOTOMNIK
Autor ove knjige rođen je 19…3. godine, što znači da mi 2013. godine pada okrugla godišnjica, jubilej. Godine, da budemo iskreni, nisu baš radosne – kako kažu, toliko se ne živi. Zato sam treću cifru izostavio, da ne bode oči. Ali za pisca postoji i jedna pozitivna strana jubileja – pojavljuje se želja da se iznesu određeni rezultati, da se sabere sve najzanimljivije iz „izvještajnog perioda“, da se sastavi nešto poput „Izabranog“ ili, kako bi rekao pjesnik, svoj jednotomnik. Takav šahovski jednotomnik autor nudi vašoj pažnji.
Nije bilo lako napraviti ga. Prva moja knjiga izašla je pre više od 35 godina, 1976. godine, a ova sadašnja – računajući ponovna izdanja, prevode, enciklopedije i razne zbirke – već je 175. po redu (još jedan jubilej!). Ali pošto se ukazala ovako srećna prilika – da se sumiraju rezultati, nadam se, privremeni – želio sam da čitaocu predstavim najbolje iz svih šahovskih žanrova kojima sam se bavio.
U knjizi je petnaest odeljaka: kratka biografija autora i njegovi razgovori sa svjetskim šampionima, lični život kraljeva, šahovska čuda-djeca, kombinacije, studije, iznenađenja u otvaranju, neobični dijagrami, analiza, šah i književnost, šah i novac – svega po malo. U knjizi ima mnogo humora, zabavnih i iznenađujućih priča, uključujući i one sa učešćem autora.
Sada ćemo malo detaljnije proći kroz sve odjeljke. U prvom odjeljku „Sumirajući rezultate“ autor, kao jubilarnik, „zloupotrebljavajući službeni položaj“, priča ponešto o svom šahovsko-književnom životu, o školskim, studentskim i postdiplomskim godinama, o tome kako su nastajale zamisli pojedinih knjiga. Naravno, ako čitalac brzo preleti ovaj odjeljak kako bi prešao na autorovo stvaralaštvo, smiješno je ljutiti se – biću samo radostan.
Svaki novinar ili pisac počinje svoj rad sa intervjuima, pri čemu mu u vidokrugu dospjevaju poznate ličnosti; za šahovskog autora to su prije svega vrhunski velemajstori. U drugom odjeljku knjige „Razgovori sa svjetskim šampionima“ uključeno je pet mojih intervjua sa domaćim šampionima: prva tri – Botvinikom, Smislovom i Taljem – i dva poslednja iz zlatnog doba šaha – Kasparov i Karpov.
Odjeljak „Žene šahovskih kraljeva“ takođe je posvećen svjetskim šampionima, ali ovdje se radi o njihovom ličnom životu. Autor ovu temu istražuje već dugo, a pretpostavljam da je zanimljiva i čitaocu – sigurno pratite ne samo sportske karijere svojih idola, već i njihova „ostvarenja“ na ličnom planu. Možda ste se već susreli sa mojim „ženama kraljeva“, ali od tada se mnogo toga promijenilo. Nažalost, preminuli su Vasilij Smislov (a zatim i njegova vjerna supruga Nadežda Andrejevna) i Robert Fišer, pri čemu je za njegovu udovicu Miyoko Watai priča o nasljedstvu Fišera srećno završena – po pravdi, nasljedstvo je pripalo Japanki. Tokom tih godina, Gari Kasparov je promijenio životnu partnerku, Vladimir Kramnik se oženio Francuskinjom i postao otac, konačno, Vishi Anand je dobio sina, što je za njega i njegovu suprugu Arunu značilo gotovo isto koliko i šahovska kruna. Kao što vidite, mnogo je vijesti, i sve su zabilježene u knjizi.
Odjeljak „Čuda-djeca“ – heroji su kraljevi (Kapablanka, Spaski, Fišer, Kasparov), ali govori se i o budućim šampionima, prije svega o Karjakinu i Karlsenu. Pominju se i čuda-djeca iz svijeta muzike, književnosti i sporta.
U petom odjeljku „Kolekcije“ autor, s jedne strane, priča o svojoj strasti prema sakupljanju, a s druge strane nudi čitaocu dvije omiljene kolekcije – „Bez kraljice!“ (kombinacije sa žrtvom najjače figure u partijama šampiona) i „Studijski kvarteti“.
Odjeljak „Pod mikroskopom“ posvećen je analizi jedne čuvene partije Morfija, koja je odigrana prije više od jednog i po vijeka, ali tajne još postoje (djelimično ih je pokušao otkriti autor knjige).
„Netereotska varijanta“ – odjeljak koji se odnosi na teoriju otvaranjaa, u kojem se govori o jednom rijetkom sistemu sa kojom autor ima prijatna sjećanja.
U odjeljku „Šah i klasika“ prikazano je kako naša omiljena igra odražava umjetničku književnost. Ovde ćete naići na imena poput Cvajga i Nabokova, Iljfa i Petrova, Kerola sa njegovom „Alisom u zemlji čuda“, Aksenova, koji je napisao sjajnu priču „Pobjeda“. Nije zaboravljen ni Vladimir Visocki, „učesnik“ meča za šahovsku krunu protiv Fišera.
Šah, naravno, nije boks, hokej ili tenis gde se vrte desetine miliona dolara, ali i ovdje su nagrade sasvim pristojne, naročito u mečevima za krunu. U odjeljku „Novac“ opisani su prihodi velemajstora, sa mnogo ozbiljnih i zabavnih priča na tu temu.
U desetom odjeljku vraćamo se na šahovsku tablu i figure: predstavljen je žanr neobičnih dijagrama, takođe jedan od omiljenih autora – razne zabavne pozicije i zadaci-šale.
Autorska kolekcija zabavnih šahovskih priča i anegdota prilično je obimna; u jednotomniku se pojavljuje u različitim odjeljcima, a u posebnom odeljku „Vesele priče o kraljevima“ skupljene su četiri desetine priča o svim svetskim šampionima, od Štajnica do Ananda, pri čemu su izabrane najveselije.
U sledećem odjeljku čitalac će naići na niz zanimljivih priča vezanih za autora. Opisuje se kako je „Po tajni od šefa“ osvojio prvi Moskvski kup, kako je učestvovao na prvenstvu zemlje i… oženio se, kako je komunicirao sa Vladimirom Visockim, kako je postao vicešampion svijeta među novinarima i dr.
Još jedan odjeljak je takođe humoristički; autor je uključio nekoliko svojih starih šahovskih priča.
Dva odjeljka nemaju veze sa šahom. Iskoristivši činjenicu da je knjiga jubilarna, autor je pronašao nekoliko svojih humorističkih priča, objavljenih još za sovjetske vlasti u tada popularnoj 16. strani „Literaturnaja gazeta“.
U poslednjem, petnaestom odjeljku opisano je nekoliko trikova sa riječima. Saznaćete šta su anagrami, palindromi, metagrami, vratićete se u svoje daleko djetinjstvo i sjetićete se kako „Argentina mami negra“ i kako se „od muve pravi slon“. Ipak, i ovde se može naći ponešto vezano za šah…
U našem šahovskom jednotomniku mnogo je zabavnih i neočekivanih priča. A želio bih da predgovor završim još jednom, prilično važnom pričom za autora.
Tokom 1970-ih, dok sam bio doktorant, a i malo kasnije, već odbranivši disertaciju, dodatno sam radio pripremajući buduće studente iz matematike. Početkom 1980. godine pozvao me je 17-godišnji mladić Saša Usikov, koji je polagao prijemni za jedan prestižni univerzitet. Radili smo nekoliko meseci, a naša poslednja sesija, kako mi je sam Aleksandar podsjetio, bila je 25. jula – tog dana, saznajući za smrt Visockog, bio sam van sebe i jedva priveo čas kraju. 1. avgusta počeli su prijemni ispiti, i Usikov je, uspješno ih položivši (posebno matematiku!), upisao institut. Od tada je prošlo više od trideset godina. Aleksandar je ostvario briljantnu karijeru, postao istaknuti stručnjak u oblasti zaštite (ne sicilijanske ili francuske, naravno, nego zaštite čovjeka od štetnih uticaja spoljnog okruženja), i predsjednik velike firme.
Prije oko deset godina, moj bivši učenik upoznao je Valerija Krasnopolskog, urednika izdavačke kuće „Zebra“. Jednog dana Krasnopoljski je podijelio sa Aleksandrom kreativne planove „Zebre“.
„Usput,“ rekao je, „kod nas se pojavio novi autor Evgenij Gik.“
„Evgenij Gik?!“ – iznenadio se biznismen – „to je moj bivši profesor matematike. On mi je tako jasno objašnjavao sinuse i kosinuse da i danas mogu da riješim bilo koje jednačine. Prenesite Evgeniju da, ako poželi da objavi svoju šahovsku knjigu, rado ću učestvovati u projektu.“
Odbiti bi bilo glupo. Rečeno – učinjeno. Tako je opovrgnuta teorija vjerovatnoće. Krasnopolskog mi je slučajno predstavio Boris Esenjkin, direktor „Biblio-Globusa“, i kao rezultat toga našao sam se u „Zebri“. Slučaj je spojio i Usikova sa zaposlenim u izdavaštvu. U njihovom razgovoru slučajno je pomenuto i moje ime. Bukvalno sve slučajno! A na kraju, kao što vidimo, nije slučajno što je nastala ova jubilarna knjiga!
Ostaje mi da zahvalim svom bivšem učeniku, sada poznatom preduzetniku Aleksandru Usikovu, na toplim riječima i podršci. Da nije bilo njegovog učešća, pitanje je da li bi ova knjiga uopšte nastala.
Evgenij GIK
(Nastaviće se)