Piše: Ekaterina Zajceva
01. mart 2026.
1.marta (16. februara po starom stilu) 1906. godine u Moskvi, u internacionalnoj porodici, rođena je prava legenda — prva u istoriji svjetska šampionka u šahu Vera Francevna Menčik. Njen otac, František Menčik, Čeh po nacionalnosti, služio je kao upravnik imanja. A majka, Engleskinja Olga Ilingvort Menčik, radila je kao guvernanta.
chessbase.com
Vera Francevna Menčik. 1939.
Pored osnovne zarade, Verini roditelji su posjedovali mlin. Zato se porodica Menčik smatrala prilično imućnom, živjela je u prostranom šestosobnom stanu i mogla je priuštiti svojoj djeci dobro obrazovanje. Vera Menčik i njena sestra pohađale su privatnu školu. Sa devet godina otac je naučio ćerku da igra šah. Iako je Vera sa zadovoljstvom savladavala igru, u tom trenutku mnogo više su je zanimali pozorište, muzika i knjige.
Vjeru je otac naučio da igra šah kada joj je bilo 9 godina.
Foto: commons.wikimedia.org
Porodica Menčik je mirno živjela u Rusiji do revolucije. Poslije 1917. godine morali su da se suoče s teškim vremenima: oduzeti su im mlin i stan, a bili su primorani da dijele smještaj sa seljačkim porodicama. U školi koju je Vera pohađala isključivali su vodu, grijanje i struju. Učenici su u bundama i kapama učili pri slabom svjetlu rijetkih svijeća.
Godine 1921. Verini roditelji su se razveli i otišli da žive u različitim zemljama. Vera se s majkom i sestrom nastanila u britanskom gradu Sent-Leonards. Nije znala engleski jezik i lako je mogla postati izopštena, ali upravo su joj šah pomogao da se društveno prilagodi. Kasnije je Menčik priznavala: „Često su me pitali šta me je navelo da se ozbiljno posvetim šahu? Naizgled, jednoj djevojci ne priliči atmosfera tišine i obilnog pušenja. To je tačno! U drugim životnim okolnostima nikada mi ne bi palo na pamet da tako provodim vrijeme, ali šah je najbolji hobi za osobu koja ne vlada jezikom kako treba.“
Čim je zaronila u svijet šaha, njen dar je postao očigledan. Veru su prilično brzo primili u članstvo Hastingskog šahovskog kluba, a paralelno je pohađala šahovska predavanja mađarskog šahiste, budućeg velemajstora Geze Marocija, kod kojeg je uzimala i privatne časove.
Godine 1923. Menčik je učestvovala na jednom od turnira Hastingskog šahovskog kongresa. Iako tada nije pobijedila, talentovanu „kratko ošišanu smeđokosu djevojku“ su zapazili.
Prvi veliki uspjeh Vera je ostvarila 1925. godine, kada je u dva meča pobijedila državnu šampionku Edit Prajs. Zatim je Menčik učestvovala na regionalnim šahovskim turnirima, a 1926. i na prvom Svjetskom prvenstvu za žene u Londonu. Osim nje, učestvovalo je još 11 takmičarki iz različitih zemalja. Vera je ubjedljivo pobijedila, osvojivši 10,5 poena od mogućih 11. Postala je prva svjetska šampionka u šahu među ženama.
Jednom osvojenu titulu Menčik više nikada nije prepustila. Sve do početka Drugog svjetskog rata učestvovala je na raznim turnirima za žene u Hamburgu (1930), Pragu (1931), Folkstonu (1933), Varšavi (1935), Stokholmu (1937) i Buenos Ajresu (1939) i redovno pobjeđivala, pritom ostvarujući visoke rezultate.
Poslije pobjede na londonskom prvenstvu među djevojkama, Menčik je održala simultanku na 13 tabli. 1926.
Foto: commons.wikimedia.org
Ali Vera Menčik je željela napredak. Bilo je očigledno da nema suparnica koje bi joj mogle ozbiljno parirati. Zato je počela sama da bira protivnike. Od 1929. godine slavna šahistkinja učestvovala je na muškim turnirima na majstorskom nivou, iako rezultati nisu uvijek bili izuzetni.
Godine 1929. uvrštena je među učesnike prestižnog turnira u Karlovim Varima. Zajedno s njom nastupili su najbolji među najboljima: Hoze Raúl Kapablanka, Aron Nimzowitsch, Akiba Rubinštajn, Efim Bogoljubov, Ernst Grünfeld i Savielly Tartakower. Ne samo da su tamo igrale prave šahovske legende i da su partije trajale satima, već je Vera bila i najmlađa među učesnicima, pa je niko nije doživljavao sasvim ozbiljno.
Jedan od učesnika, Albert Becker, u šali je predložio kolegama da osnuju „Klub Vere Menčik“ i da u njega primaju one koji joj izgube, a kandidatima proglase one koji s njom odigraju neriješeno. Upravo je on postao prvi kojeg je mlada šahistkinja pobijedila. Nakon toga Bekera su svečano proglasili predsjednikom šaljivog kluba.
Na turniru u Karlovim Varima Vera je nastupila dostojno, osvojila je 3 poena, a mogla je i više. U mnogim partijama koje su se dobro razvijale nedostajalo joj je iskustva. Ali iskustvo se, kako kažu, stiče vremenom. Iste godine, na turniru u gradu Ramsgit (Ramsgate), Vera Menčik je ostvarila fenomenalan rezultat, podijelivši drugo mjesto s Akibom Rubinštajnom. Pretekao ju je za pola poena samo Hoze Raúl Kapablanka.
Članova „Kluba Vere Menčik“ bilo je svake godine sve više. Prema približnim procjenama, tokom karijere Vera je protiv muškaraca odigrala nešto manje od 500 partija, od kojih je oko 150 dobila, a približno isto toliko završila neriješeno.
Partija Hoze Raul Kapablanka – Vera Menčik. 1929.
Foto: europe-echecs.com
Krajem zime 1935. godine Menčik je doputovala u Moskvu kako bi, među osam stranih šahista, učestvovala na Drugom moskovskom međunarodnom šahovskom turniru, održanom u Muzeju likovnih umjetnosti. Naviknuta na podsmijehe i provokacije na svoj račun, uoči turnira se našalila da jedva čeka da „popije mušku krv“. Ipak, protiv muškaraca joj je bilo teško da igra, prije svega psihološki. Spašavala ju je izuzetna sposobnost maksimalne koncentracije i odlučnost da se ne predaje do samog kraja.
Godine 1937. Menčik se udala za šahistu Rufus Stevensona. Njena situacija se zakomplikovala jer je suprug bio slabog zdravlja, često bolestan, pa je Vera bila primorana da propušta turnire. Ipak, i dalje je ostajala svjetska šampionka među ženama. Od 1927. do 1939. godine odigrala je 83 partije protiv drugih šahistkinja i izgubila samo jednu.
Da li bi zadržala lidersku poziciju i dalje, teško je reći. U SSSR-u je tih godina započeo pravi šahovski bum. Stasavala je čitava plejada talentovanih sovjetskih šahistkinja, nadahnutih primjerom Moskovljanke.
Posljednji turnir za Menčik bio je onaj 1939. godine u Buenos Ajresu. Ponovo je odbranila titulu svjetske šampionke u šahu i hitno se vratila u Veliku Britaniju. Počinjao je World War II. Vera nije dočekala njegov kraj — nedostajalo je sasvim malo. Legendarna šahistkinja poginula je 27. juna 1944. godine u svojoj kući u Londonu tokom nacističkog vazdušnog napada. Zajedno s njom tada su stradale i njena majka i sestra. Veri Menčik bilo je 38 godina.
Vera Menčik i Aleksandar Aljehin. 1938.
Foto: europe-echecs.com
U znak sjećanja na šahistkinju, od 1957. godine pobjednicama Svjetskih šahovskih olimpijada za žene uručuje se pehar koji nosi ime Vere Menčik.
Nakon tragične pogibije Menčik, mjesto svjetske šampionke u šahu ostalo je upražnjeno sve do januara 1950. godine, kada je na turniru za titulu svjetske prvakinje 1949/1950 u Moskvi pobjedu odnijela sovjetska šahistkinja Ludmila Rudenko. Na turniru je učestvovalo 16 šahistkinja iz 12 zemalja, među njima i četiri Sovjetkinje, koje su se odlično pokazale i zauzele prva četiri mjesta.
Vera Menčik rođena je u Moskvi, ali je, voljom sudbine, postala građanka svijeta. Zato ne čudi što je sjećanje na nju u našoj zemlji vremenom izblijedjelo. Ipak, šahisti stare sovjetske škole još pamte tada popularnu izreku: „Vera Menčik voli razmjenčik (razmjenu).“