
Niš, 2024
LIČNOSTI
GAZDA I NASLEDNICI
Sedeo sam u kafiću sa velemajstorom Igorom Miladinovićem, I šta bi drugo, kao i obično pričali smo o šahovskim temama. O nastupajućoj olimpijadi, o njegovom trenerskom radu u Tunisu, o imenovanju našeg zajedničkog prijatelja „grosa“ Marjanovića za selektora, „ode Velimirko“ rekoh iznenada, „da ode gazda“ ponovi on sa setom.
Spustismo poglede i zaćutasmo za tren. A potom nakon predaha obojica, sa osmehom oživesmo trenutke druženja sa njim. Na isti ili sličan način šahovski rod je listom reagovao na vest da nas je napustio Draško Velimirović i nismo ni slutili koliko nam je ljudski i „šahovski“ bio blizak. Nevolja ljudske prirode je što do takvih saznanja dolazi kad onih na koje se ona odnose više nema. Da je obrnuto, formalno se ništa ne bi promenilo, ali suštinski da, jer sa uvremenjenim saznanjima se radosnije živi. Bezinteresni fajter, slobodarska duša, nesebični sejač svojih umeća, gazda u bukvalnom značenju te reči, počeo je da nam nedostaje već u samom činu svog odlaska.
Na svojoj fejsbuk stranici aktuelni šampion Srbije velemajstor Aleksandar Inđić objavio je fotografiju na kojoj je Velimirović u društvu sa omladincima šahovskog kluba Itaka koje je trenirao. Gazda zrači svojim karakterističnim šeretskim osmehom, pored njega sede radoznali učenici, „kroz šahovski prozor“ naivno zagledani u nadolazeći život. „Nije zabranjeno da razmisliš pre nego što povučeš potez“ citira trenerovu zaostavštinu njegov najbolji učenik. I kao da se sama jungovska simbolika uplela u scenario nasleđa koje nastavlja da živi, neposredno pred njegov odlazak osvaja prvenstvo zemlje.
Šampionski pohod Aleksandra Inđića predstavlja inspiraciju I motivacijski „vetar u jedra“ novoj generaciji srpskih šahovskih talenata na koje se u budućnosti može računati kao dostojnim naslednicima naših šahovskih velikana Gligorića, Matulovića i nedavno preminulog Velimirovića. Pomenimo samo neke od brojnih koji inficirani šahovskom čarolijom, svoje dečačke dane troše tražeći svoje mesto u crno-belom mozaiku.
Marko Nenezić (prisutan na pomenutoj slici) raskošni i još uvek nedovoljno iskazani potencijal srpskog šaha, u svojoj kolekciji ima više velemajstorskih skalpova. Upravo završeni kadetski šampionat zemlje u Subotici afirmisao je Novicu Radovanovića, Nenada Todorovića, mladi Čabarkapa je već pokazao da može da se nosi sa ozbiljnom seniorskom konkurencijom. U nižoj uzrasnoj grupi konstantno napreduju braća Janko i Luka Radovič izdrilovani zavidnom „minutažom“ na jakim open turnirima Na starosnoj koti 15 nalazi se možda i naše najveće šahovsko blago vicešampion sveta nadareni Zajić koji napreduje „kao iz vode“ ka dometima čija se visina ne može ni racionalno proceniti. Godinu ispod njega nalazi se supertalentovani Vuk Đorđević, briljantni izdanak niške šahovske tradicije iz koje se ponikla brojna afirmisana šahovska imena. I tako dalje preko Ljubišića, Lazovića, Ratkovića, do Vukovog ispisnika Mladena Rajkovića.
Kako pomoći našoj šahovskoj omladini da se dalje razvija, u vremenu kad godinama vreme ubrzava i napredak i stagnaciju? I svaka nova generacija viša kota traži drugačiju metodologiju i šire šahovsko razumevanje. Pokušajmo da se organizujemo na tekovinama dragocenog trenerskog nasleđa koje nam je ostavio Draško Velimirović. Inspirativnog u raznovrsnosti, originalnog u sadržaju, prepoznatljivog u svim njegovim učenicima i njihovom šahovskom stilu. Oličenog u podrazumevajućem komentaru da se na primer na konstataciju da su Aca Kovačević i Nataša Bojković školovani igrači, po automatizmu dodaje rečenica „da ali oni su radili sa Velimirovićem“.
Srbija je prepuna vrsnih igrača najviših šahovskih zvanja koji su dostigli svoje igračke pikove, nagomilali iskustvo i znanje i imaju iskustva u trenerski-pedagoški rad. Marjanović, Antić, Abramović, Čabrilo, Rajković, Tadić, Nestorović, Miodrag Perunović, Novoselski, Ilić, Lazić, Maksimović, Arsović, Đukić, samo su neka od tih prezimena.
To su ljudi koji su živote posvetili šahu i predstavljaju dragocenu I perspektivna unutrašnju rezervu koju bi poželela svaka šahovska sredina. Svi oni bi u okviru koordinisane nacionalne strategije razvoja mladih šahovskih talenata bili voljni da u okviru klubova, seminara, radionica, kroz grupni i individualni edukativno-trenerski rad daju svoj doprinos. Moderna elektronska tehnologija sa kojom je šahovska igra apsolutno kompatibilna može u tom procesu znatno olakšati organizaciju.
Primarni zadatak našeg aktuelnog šahovskog rukovodstva je da kroz akcioni plan formuliše globalni interes i poveže dve grupe. Da ujedini energiju i ambiciju mladih sa znanjem i iskustvom starijih, da zajedno sa majstore sa našim talentima. U atmosferi osmišljenog rada i zajedničkom interesu šahovski ambijent će rasti i produkovati kvalitetnije igrače, a svi mi koji kroz različite vidove šahovskih aktivnosti tome služimo, naći ćemo svoj kreativni smisao.
(Nastaviće se)