Lider reprezentacije Francuske Maksim Vašje-Lagrav (Maxime Vachier Lagrave) ispričao je u kojim se još šahovskim ulogama može zamisliti, osim igračke karijere.
Biti u top-20 je dovoljno
– Da bi zaista redovno dobijao pozive na turnire, moraš biti u top-10. Ja se trenutno, prije bih rekao, nalazim u top-20. Moja sreća je u tome što postoji određeni turnirski ciklus za koji se svake godine kvalifikujem, i koji mi već donosi četiri dobro plaćena turnira godišnje, plus još poneki turnir tu i tamo. Tako da, u suštini, top-20 za profesionalca može biti sasvim dovoljno.
Rad kao sekundant
Ako govorimo o sporednim aktivnostima, onda je od svega što sam već probao, na prvom mjestu – kao sekundant. To više nije trenerski posao, jer biti trener definitivno nije za mene. Jednostavno me to ne zanima, i to je sve.
Ali biti sekundant – to je nešto sasvim drugo. Tu ponekad pripremaš igrača svjetskog nivoa. Na primjer, bio sam sekundant Magnusu Karlsenu u jednom od njegovih mečeva za titulu svjetskog prvaka. To mi je omogućilo da mnogo naučim i da shvatim kakva je tačno priprema potrebna za takve mečeve.
Sekundant je istovremeno i sparing-partner i neko ko tokom samog takmičenja traži ideje kako da se protivniku stvore problemi. Imao sam i svoj doprinos, jer sam vrlo dobro poznavao Magnusovog protivnika – igrao sam protiv njega mnogo puta.
Naravno, morao sam da se prilagodim, jer pravci koje bira Magnus ne poklapaju se uvijek s onima koje bih ja izabrao. Ali sam mogao da unesem svoje ideje u pozicijama koje sam dobro razumio i osjećao.
To je stimulativno. Zaista je zanimljivo. Ali, naravno, nakon povlačenja sa samog vrha, to će vjerovatno biti manje stimulativno, jer će biti i manje lične koristi za mene – što je sasvim normalno.
Komentarisanje
Komentarisanje, na primjer, smatram izuzetno napornim, i to govorim potpuno ozbiljno. Jer kada igraš, i tada je potrebna ogromna koncentracija, ali si potpuno uronjen u proces. Ovdje je riječ o spoljašnjoj aktivnosti koja zahtijeva sasvim drugačiji tip napora.
Osim toga, moj mozak radi prilično brzo i moram se svjesno usporavati, prilagođavati publici koja me sluša, objašnjavati jasnije, baviti se više pedagogijom – a to je dodatno opterećenje.
Komentarisanje se obično radi u paru. Na primjer, često komentarišem s Kevinom Bordijem – Blitzstream, najvećim francuskim šahovskim strimerom, koji prenosi gotovo sve najvažnije turnire. Kada komentarišem s njim, zna se desiti da odem predaleko, da počnem prebrzo da razmišljam – i tada on na vrijeme uskoči. Ali komentarisati samostalno već se osjeća kao dodatna poteškoća.
Kursevi, knjige i slično
Praviti kurseve, pisati knjige i slično – sve je to prilično naporno i „pomalo“ prezahtjevno.
Strimovi
Strimovanje je mnogo zabavnije. Ali ni to nije nešto čime bih se mogao baviti svakodnevno. Savršeno dobro razumijem koliki obim rada stoji iza svega toga. Dobro poznajem Kevina i vidio sam koliko zapravo ima „rada iza kulisa“, – dijeli svoja razmišljanja MVL.