Kapablanka u Rusiji (16.nastavak)

V.Linder, I.Linder, Moskva, „Sovjetska Rusija“, 1988.g.

Na sportskom i stvaralačkom putu Kapablanke Peterburški turnir predstavljao je važnu prekretnicu. Prije svega, on je pokazao da za tri godine, koje su prošle od vremena San Sebastijana, Kapablanka ne samo da nije „zastao“ kao stvaralačka ličnost, već je načinio veliki korak naprijed u usavršavanju svog stila. Mnogo je napredovao i u poznavanju principa šahovske igre i u kritičkoj analizi svojih partija, podigavši se na viši stepen u shvatanju unutrašnje dinamike pozicije, u pripremi i sprovođenju za protivnika neočekivanih i veoma efektnih kombinacija, u tehnici prelaska u povoljan završetak i u njegovom besprekornom vođenju.

„Osvrćući se na put koji sam prešao od San Sebastijanskog turnira do Peterburškog, može se vidjeti“, pisao je u knjizi Moja šahovska karijera Kapablanka, „da se moja igra postepeno pojačavala… Ni u jednoj fazi igre sada se ne mogu otkriti ozbiljni nedostaci. Kao šahista dostigao sam, čini se, granicu svoje snage… Samo je nad otvaranjem trebalo još mnogo raditi, što sam ubrzo i učinio.“

Turnir u Peterburgu korjenito je izmijenio i sportsku situaciju u borbi za titulu svjetskog šampiona. Ako se prije ovog takmičenja odnos snaga procjenjivao u trouglu Lasker — Rubinštajn — Kapablanka, sada se on vidio u novom rasporedu: Lasker — Kapablanka — Aljehin.

Iako je Lasker i dalje vodio pregovore o meču s Rubinštajnom, pozivajući se na njegovo moralno pravo, stečeno veličanstvenim pobjedama 1909—1912. godine i, naravno, izuzetno dubokom igrom, šahovski svijet je nakon Peterburškog turnira priznavao, razmatrao i želio da vidi njegov drugi meč — onaj s Kapablankom. Uprkos Laskerovoj pobjedi na turniru, širokom krugu šahista i poznavalaca postalo je jasno da je nastupilo „ravnotežno stanje snaga“ i da će u skorije vrijeme svjetski šampion postati Kapablanka. Poslije turnira u Peterburgu Aleksandar Aljehin konačno odlučuje da se pripremi za meč za titulu svjetskog prvaka s Kapablankom.

Ako se do 1914. godine Aljehinu igra Kapablanke činila „novom“, ali još „nedovoljno cjelovitom“, sada je on potpuno povjerovao u Kapablankinu genijalnost i smatrao njegovu igru u mnogim pogledima savršenom, divio se njegovim partijama, a pošto su se lično upoznali, počeo je gajiti prema njemu veliko simpatije. U vezi s tim zanimljivo je kako je Aljehin, mnogo godina kasnije, već poslije Kapablankine smrti, prenio utiske tih godina: „Njegov pravi, neuporedivi dar počeo je prvi put da se otkriva tokom Peterburškog turnira 1914. godine… Nikada ranije i nikada kasnije nisam vidio — i čak ne mogu da zamislim — takvu zapanjujuću brzinu šahovskog mišljenja kakvu je posjedovao Kapablanka u to vrijeme. Dovoljno je reći da je on u blic-partijama davao svim peterburškim majstorima ‘foru’ — i pobjeđivao! Tome treba dodati da je Kapablanka uvijek bio odlično raspoložen, odličnog zdravlja, ljubimac žena — zaista zasljepljujuća pojava. A činjenica da je Kapablanka na turniru zauzeo samo drugo mjesto, prepustivši prvenstvo Laskeru, mora se pripisati isključivo mladalačkoj lakomislenosti. Već tada Kapablanka je igrao jednako dobro kao i Lasker.“

Želja da se što prije vidi meč Lasker — Kapablanka bila je toliko jaka među šahovskim ljubiteljima da je, tokom Kapablankinog boravka u Berlinu, gdje je nakratko svratio na putu iz Peterburga kući, jedan mecena čak ponudio poseban honorar od sto maraka da se između njih organizuje „mini-meč“ u blicu i da se makar jedan sat uživa u igri velikih majstora. Tako je u julu 1914. godine u berlinskom kafeu „Kerkau“ odigran „prvi meč“ Lasker — Kapablanka. Trajao je svega tri četvrt sata, a rivali su odigrali 10 partija. Kapablanka je briljantno položio ispit, pobijedivši svjetskog šampiona rezultatom 6,5 : 3,5. Svjetsku štampu obišla je jedna od završnica, koju je studijski dobio Kapablanka protiv Laskera.

1.Ra8+ Kxa8 [1…Kb7 2.Nxc7 Nxc7 3.Ra7+ Kxa7 4.Kxc7 Ka8] 2.Nxc7+ Nxc7 3.Kxc7 Ka7 4.Kc6 Ka8 5.Kxb6 Kb8 i bijeli dobija

U objavljenoj bilješci u novinama „Fosišе cajtung“ (26. jula 1914. g.) Lasker je pisao povodom ove završnnice:
„Jednu od partija Kapablanka je veoma lijepo dobio. Ideju koju je Kapablanka ostvario u toj partiji, nas dvojica smo zatim ‘malo uredili’, i tako je nastala navedena studija.“

Usput, susret svjetskog šampiona s Kapablankom u Berlinu bio je unaprijed dogovoren — oni su raspravljali o pitanju osnivanja Međunarodne šahovske federacije, za šta su se u principu već izjasnili Engleska šahovska federacija, Peterburško šahovsko društvo i organizacije drugih zemalja. Lasker je sa zadovoljstvom istakao: „Uspjeli smo da ustanovimo da se naša stanovišta u važnim tačkama podudaraju.“

Opisana posjeta dogodila se dvije sedmice prije početka rata. A osnivanje FIDE se u vezi s tim odgodilo za deset godina…

Istog ljeta 1914. godine Kapablanka je otputovao iz Evrope. Brod koji je isplovio iz Šerbura za Buenos Ajres odvezao je Hosea Raula Kapablanku od onih potresa koje je uskoro Evropskom kontinentu donio Prvi svjetski rat.

(Nastaviće se)