Isak i Vladimir Linder
Moskva 2006
GLAVA 1
ŽIVOT I SUDBINA (nastavak)
Žene i Fišer
Fišer je prvi i zasad jedini uvjereni neženja među četrnaest svjetskih šampiona u šahu (kod Vladimira Kramnika, koji je u julu 2005. godine takođe bio neoženjen, nije primijećena slična „alergija“ na žene).
Po svemu sudeći, još u ranom djetinjstvu, „prezasićen“ pretjeranom majčinom pažnjom, Fišer je od tada gajio pijetet samo prema jednoj dami srca – šahovskoj Kraljici. O njegovom odnosu prema majci dovoljno rječito govori epizoda sa turnira u Santjago de Čileu iz 1959. godine. Šesnaestogodišnji Robert doputovao je tamo zajedno sa majkom Reginom, koju su organizatori takmičenja posebno pozvali. Mladić je zatražio plan grada i šestar i, ocrtavši oko hotela u kojem je trebalo da živi prilično širok prostor, izjavio: „Ova žena ne smije biti puštena unutar ove kružnice.“
(S. Voronkov, D. Plisecki, „Rusi protiv Fišera“, Moskva, 2004.)
Tri godine kasnije, na Svjetskoj šahovskoj olimpijadi u Varni, ljubitelj šala i žena, tek oslobođen tereta šahovske krune, Mihail Talj, šetajući sa Fišerom plažom „Zlatni pijesci“, u šali ga je upitao:
– Bobbi, već ti je devetnaest godina, ne razmišljaš li o ženidbi?
– Upravo se sada bavim tim problemom i ne znam šta da radim: da li da kupim polovni automobil ili da se oženim… – iskreno je priznao Fišer.
Pri tome je dodao da mu se američke djevojke ne dopadaju, ali da bi mu egzotične predstavnice sa Tajvana ili iz Hongkonga, za oko 700 dolara, sasvim odgovarale…
Godine su prolazile, mladić je odrastao. Odnos opreza prema suprotnom polu nije se mijenjao.
„Žene su glupost. Mladići s njima gube mnogo dragocjenog vremena. Osim toga, one koštaju novca. Meni radost pruža šah, a on mi donosi i novac…“
(iz intervjua agenciji Associated Press i zagrebačkom listu „Start“, objavljenog u biltenu Centralnog šahovskog kluba br. 9, 1972).
To je priznanje dvadesetosmogodišnjeg usamljenog šahovskog vuka Roberta Džejmsa Fišera, koji se probijao kroz „crvene zastavice“ što su mu, po njegovom uvjerenju, Sovjeti postavljali na putu ka šampionskoj tituli.
Fišeru su se uvijek dopadale egzotične žene
Posebno nije podnosio drske predstavnice ljepšeg pola iz novinarskih krugova. Kada je njegova sunarodnica Holi Ruiz snimila i objavila razgovor sa Fišerom bez njegovog znanja, on je pobjesnio i čak je udario. To ga je koštalo kazne od 5.000 dolara. Prije meča za svjetsko prvenstvo sa Spaskim, odgovarajući na pitanja o namjeri da se oženi, Fišer je govorio: „Postaću svjetski šampion, pa ću se onda oženiti“, a poslije meča: „Kada pronađem odgovarajuću kandidatkinju.“ U tome je bio pravi Amerikanac: birao je ženu isto tako odgovorno kao i predsjednika SAD!
Vjerovatno je strah da ne pogriješi u izboru supruge bila još jedna fobija velikog šahiste. „Većina ljudi me voli samo zbog slave i novca, a ne kao čovjeka…“ – tužno je govorio. I u tom priznanju vidimo ne samouvjerenog svjetskog šampiona, već usamljenog, zatvorenog čovjeka. Nije slučajno što je Regina Fišer, saznavši za sinovljevu pobjedu u Rejkjaviku, iskreno rekla: „Plašila sam se da će šah osiromašiti njegov život u drugim odnosima i smatram da su se moje bojazni potvrdile. Naravno, kad je šah postao njegovo jedino zanimanje, drago mi je što je u njemu postigao najviši uspjeh. Ali, iskreno govoreći, kao majka bih se mnogo više obradovala da sam saznala da se on, napokon, oženio.“
(„Baltički šah“, br. 7, 2007.)
Početkom devedesetih godina Robert Fišer je imao priliku da obraduje majku. Mlada mađarska šahistkinja Zita Rajčani nije se oduševila samo stvaralaštvom 11. svjetskog šampiona u šahu, već je razmatrala i njegovu „kandidaturu“ za izabranika svoga srca. Zita je započela prepisku sa Fišerom i neočekivano dobila odgovor! Poslije nekog vremena, u aprilu 1992. godine, upoznali su se lično u Los Anđelesu i, čini se, nisu se razočarali jedno u drugo. Fišer je povjerovao u iskrenost namjera mađarske djevojke (a njegovo „bogatstvo“ u to vrijeme teško da je ikoga moglo privući!), dok je ona bila prijatno iznenađena neskladom između Fišera „iz novina i časopisa“ i Fišera „uživo“:
„Fišer je veoma zanimljiv čovjek. On vjeruje u ono što govori. Prirodan je i veoma otvoren. Voli da čita političku i istorijsku literaturu, da ide u bioskop, voli ribolov i plivanje, kinesku i japansku kuhinju…“
Robert Fišer i Zita Rajčani
Zita je, kako se tada mnogima činilo, postala prva žena koja je uspjela da osvoji Fišerovo srce neženje. Njen otac je u jednom intervjuu čak rekao da je već spreman da se pomiri s tim da će mu zet biti tri godine stariji od njega! Međutim, Fišerove sumnje i razmišljanja povodom tako odgovornog koraka bili su predugi i mučni. O raspletu njihove veze Zita Rajčani je kasnije govorila u intervjuu njemačkom novinaru Dagobertu Kolmajeru (Rochade Europa, br. 1, 1997):
– Da li ste ga voljeli?
– Da. U početku je to bilo poštovanje. O šahovskom geniju znala sam samo iz knjiga. Zatim je došla ljubav.
– Tada ste željeli da živite zajedno s njim?
– Da.
– Fišera su smatrali veoma ekscentričnim. Kakav je on bio u stvarnosti?
– Nimalo „težak“ i nimalo nešarmantan. Imao je maniju. Stalno je govorio: „Ja sam najbolji šahista svih vremena.“ To je graničilo s manijom veličine.
– Šta vam je kod njega najviše smetalo?
– Njegovi politički stavovi. Prije svega osuđujem njegov antisemitizam i njegove oštre tvrdnje da Nijemci tokom Drugog svjetskog rata nisu imali koncentracione logore i gasne komore.
– Fišer je uglavnom živio sam. Da li su ga uopšte zanimale žene?
– Mislim da jesu. Iz nekih njegovih izjava bilo je jasno da nije ravnodušan prema mladim djevojkama od 18 do 20 godina. Tada sam i ja bila tih godina.
– Kada ste ga vidjeli posljednji put?
– U proljeće 1994. godine u Budimpešti. Sastali smo se, na njegov zahtjev, na ulici.
– Šta je želio?
– Zaprosio me je.
– Zaista?
– Da. Zamolio me je da se sretnemo na otvorenom, kako ne bi bilo svjedoka dok bude prosio.
– Kakav je bio vaš odgovor?
– Ne, to je prekasno.
– Zašto?
– U to vrijeme imala sam drugog partnera i čekala sam dijete.
– Kako je Fišer reagovao?
– Moj odgovor bio je za njega potpuno neočekivan i bukvalno ga je oborio s nogu. Bobi je problijedio, okrenuo se i ćutke otišao. Nikada ga više nisam vidjela.
Zanimljivo je da je suprug Zite Rajčani postao bivši sovjetski šahista, koji živi u Njemačkoj – velemajstor Rustam Dautov.
(Nastaviće se)