Piše: Nikolaj Fuzik
*********
Led je probijen naredne godine, kada je konačno, nakon donošenja odgovarajućih odluka na nižim instancama (Kijevska vojna prokuratura, Prokuratura Ukrajinske SSR), u Vrhovni sud SSSR-a dostavljen protest Generalnog tužioca SSSR-a za ublažavanje kazne. 25. juna 1956. godine Plenum Vrhovnog Suda razmotrio je ovaj protest i donio presudu. U prvom paragrafu sadržana je odluka da se mjera kazne smanji na 10 godina zatvora u ITP (ispravno-radnim logorima), a u drugom – da se oslobodi po amnestiji i da se smatra neosuđivanim i bez ograničenja prava.
Ali kada je obavještenje o ovoj odluci stiglo do mjesta izdržavanja kazne (tek početkom oktobra), Saharov ga nije zatekao – već 10. avgusta bio je oslobođen od strane jedne od mnogobrojnih komisija formiranih na mjestima (prema Uredbi Predsjedništva Vrhovnog Sovjeta SSSR-a od 24. marta 1956. godine) za preispitivanje slučajeva represivno procesuiranih, „kao neosnovano osuđen“ uz napomenu „smatrati neosuđivanim“.
Izvod iz zapisnika Komisije za preispitivanje slučajeva i odgovor na pismo Vrhovnog suda o nemogućnosti izvršenja njegove odluke
Da li je to značilo „potpunu rehabilitaciju“, o kojoj piše Lazarev u svom članku? Sa pravnog aspekta, za ono vrijeme to se može smatrati i rehabilitacijom (danas se institut rehabilitacije razumije nešto šire), iako među profesionalnim pravnim istoričarima još traju rasprave o pravnoj ocjeni ovakvih potvrda. Ali, prije svega, to je značilo upravo potpuno oslobađanje od kazne sa brisanjem krivičnog dosijea, i nije bilo nikakve potrebe da se predmet šalje na preispitivanje jednoj od revizorskih komisija, formiranih 1956. godine nakon 20. kongresa KPSS, preko koje je, na primjer, rehabilitovan Saharovljev otac, Nikolaj Matvejevič.
I teško da se Jurij Nikolajevič posebno upuštao u pitanja u vezi sa punom rehabilitacijom – dobio je slobodu nakon pet godina odvojenosti od šaha i normalnog života, za kojim je ludo čeznuo, i sada je žudio da nadoknadi propušteno…
Prije dugo očekivane slobode. Krajnje desno u prvom redu – J. Saharov (iz arhive E. Lazareva)
POVRATAK IZ ZABORAVA
Tri mjeseca nakon oslobođenja proletjela su neprimjetno, i već u novembru Saharov je nastupio na polufinalu narednog sve Saveznog prvenstva u Tbilisiju – gradu koji je ostavio toliko prijatnih uspomena neposredno prije hapšenja. Čudo se nije desilo – pet godina pauze u turnirskoj praksi i uopšte u normalnom ljudskom životu nije prošlo bez posljedica, pa je formu trebalo vraćati. Ipak, većina partija odvijala se u napetoj borbi.
U jednostavnu, ali lijepu zamku uspio je uhvatiti budućeg velemajstora Vladimira Antošina.
Antošin – Saharov [D48]
Polufinale 24. prvenstva SSSR, Tbilisi, 1956
1.d4 d5 2. c4 c6 3. Nc3 e6 4. Nf3 Nf6 5. e3 Nbd7 6. Bd3 dxc4 7. Bxc4 b5 8. Bd3 a6 9. e4 c5 10. d5 e5 11. b3 Bd6 12. a4 b4 13. Ne2 O-O 14. Nd2 a5 15. Nc4 Nb6 16. Ng3 Nxc4 17. Bxc4 Ne8 18. O-O Qh4 19. Be3 – Bijeli ima prednost, ali pozicija je još uvijek puna života. Crni traži šanse u kontranapadu.
19… f5 20. exf5 Bxf5 21. Nxf5 Rxf5 22. Bxc5? Bxc5 23. d6+ Kh8 24. Qd5 Bxf2+ 25. Rxf2 – Vjerovatno je tek sada bijeli s užasom primijetio da 25. Kh1 momentalno gubi zbog 25… Qxh2+!! (ovu mogućnost trebalo je predvidjeti već na 19. potezu). Zato je morao dati kvalitet. Dalje je slijedilo:
25… Qxf2+ 26. Kh1 Rf8 27. Qxa8 Nxd6 28. Qd5 Nxc4 29. Qxc4 e4 30. h3 e3 31. Qc5 h6 32. Rc1 Rf6 33. Qe7 e2 34. Rc8+ Kh7 35. Re8 Qf1+ 36. Kh2 Qf4+ 37. Kh1 Rc6 0-1
Mnogo sigurniji nastup zabilježio je na 26. prvenstvu Ukrajine, koje je u to vrijeme postalo gotovo najjače u istoriji njihovog održavanja – učestvovali su gotovo svi vodeći šahisti Ukrajine na čelu sa Jefimom Gelerom, kojima su se pridružili igrači van konkurencije André Lilienthal i Salo Flor. Prvak je postao Geler, sa 12,5 poena od 17 podijelivši prvo mjesto sa Florom, dok je Saharov sa 11 poena zauzeo treće mjesto samostalno.
Zanimljivo je da je u ovom turniru već bio zabilježen kao majstor. Kada je „stabilizovao“ svoj status? Najvjerovatnije, nakon oslobođenja konačno mu je dodijeljeno to zvanje, koje je osvojio još 1951. godine u Lavovu, iako u nekim izvorima tvrde da je normu ispunio drugi put. Ali gdje? Jedini turnir gdje je bila takva mogućnost bio je polufinale u Tbilisiju, ali tamo je Saharov igrao neuspješno i nije se spominjao u završnom članku („Šah u SSSR-u“, br. 3, 1958) među kandidatima za majstora koji su imali sreću da ispune normu.
Sada je igrao mnogo. Na prvenstvima Kijeva, Ukrajine i republičke selekcije mjesto mu je bilo zagarantovano. Ipak, ponavljanje uspona na vrh, koji je tako surovo prekinut 1951. godine, nije mu polazilo za rukom. Nakon izlaska na slobodu, na prvenstvima Ukrajine godinama nije padao ispod petog mjesta, nekoliko puta je bio drugi, ali šampionsko zvanje mu je uporno izmiccalo. Godine 1960. podijelio je prvo mjesto sa Leonidom Štejnom, pobijedivši ga i u međusobnom susretu, ali je popustio u dodatnom meču +1-3=2.
Saharov – Gufeld [A70]
27. prvenstvo Ukrajine, Kijev, 1958
Bilješke J. Saharova
1.d4 Nf6 2. c4 c5 3. d5 e6 4. Nc3 exd5 5. cxd5 d6 6. Nf3 g6 7. Bf4 – ovaj potez vodi ka zanimljivoj borbi. 7… Bg7 8. Qa4+ Bd7 – Loše, bolje 8… Qd7 9. Qxd7+ Kxd7 10. e4 sa prednošću bijelog. 9. Qb3 Qc7 10. e4 – Pokušaj da se osvoji kvalitet; 10. Bxd6? Qxd6 11. Qxb7 0-0 12. Qxa8 Qb6 – daje očiglednu prednost crnom. 10… 0-0 11. Be2 Na6 – Crni je mogao zaustaviti pokušaje bijelog da izvede važan prodor potezom e4-e5 potezom 11… Re8, ali je pravilno procijenio da e4-e5 za njega u ovoj poziciji nije opasno. Na primjer: 12. e5 dxe5 13. Bxe5 Qb6 14. 0-0 Rfe8 i šanse crnog su dobre. 12. 0-0 Rfc8 13. Nd2 – Sada ništa nije obećavalo bijelom; 13. e5 nije moguće zbog 13… c4 14. Qa3 Nh5 15. exd6 Qc5. 13… Ne8 14. Rac1 Rab8 15. Bg3 – Netačno. Bijeli podcjenjuje snagu protivničkog odgovora. Trebalo je igrati 15. h3 ili 15. Rfd1. 15… b5 – Pokazuje se da bijeli ne može dva puta uzeti na b5, jer je nakon Qa5 napadnut konj na d2. Mora odmah pokrenuti kontramjeru na daminoj strani – inače pješačka struktura crnog postaje opasna. 16. a4 bxa4 – Značajno jače bilo bi 16… c4 17. Qa2 bxa4, i konj na a6 sa prednošću zauzima polje c5. 17. Qa3 Rb6? – Ovo je početak pogrešnog plana, koji brzo vodi ka katastrofi. Crni ne žele blokirati liniju b konjem, radije ga vodi na b8. Trebalo je igrati 17… Nb4. Nastala bi zanimljiva pozicija sa obostranim šansama. 18. Nxa4 Bxa4 19. Qxa4 Nb8 – Bolje 19… Nb4, jer je konj aktivniji nego na b8. 20. Bb5 – Sada je loše igrati 20… Nf6 zbog 21. Nc4 Rb7 22. e5, pa crni moraju ući u nepovoljne komplikacije. 20… Bh6 21. f4 Nf6 22. Nc4 Rb7 – žrtva kvaliteta; 22… Nxe4 takođe ne bi olakšala crnima. 23. e5! dxe5 – ili 23… Ne4 24. Rce1 Nxg3 25. exd6! sa osvajanjem dame. 24. fxe5 Nxd5 25. e6 Nf4 26. exf7+ Kg7 27. Rce1 – Bijeli parira 27… Ne2+ i prijeti prodorom na e8. 27… a6 28. Bxa6 Nxa6 29. Qxa6 Rd8 – U slučaju 29… Rf8 riješava 30. Nd6 sa daljim 31. Ne8+. 30. Bxf4 Bxf4 31. Rxf4 Qxf4 32. Qxb7 Qxc4 33. f8=Q+! 1-0
Štejn – Saharov [B96]
Prvenstvo Ukrajine, meč za 1. mjesto, 1960
1.e4 c5 2. Nf3 d6 3. d4 cxd4 4. Nxd4 Nf6 5. Nc3 a6 6. Bg5 e6 7. f4 b5 – Sicilijanka, naročito Najdorfov sistem, savršeno je odgovarala stilu igre Jurija Nikolajeviča, i on ju je nebrojeno puta primjenjivao za obe boje. Nije čudno što kada je Lev Polugaevski krajem 50-ih predložio ovaj svoju novu oštru i izuzetno rizičnu varijantu, kijevski majstor nije mogao ostati po strani. 8. e5 dxe5 9. fxe5 Qc7 10. exf6 Qe5+ 11. Qe2 Qxg5 12. Ne4 Qe5 13. O-O-O Ra7 14. Nf3 Qf4+ 15. Kb1 Rd7 16. Rxd7 Nxd7 17. g3 Qc7 18. fxg7 Bxg7 19. Qd2 O-O 20. Qd6 Qxd6 21. Nxd6 Nb6 22. Nxc8 Rxc8 23. c3 Na4 24. Bd3? – bolje 24. Bg2 24… Nxb2! 25. Bc2 Nc4 0-1
https://chesspro.ru/enciklopediya/yuriy-saharov-izlomy-sudby
2. septembar 2020.
(Nastaviće se)