Šahovska Olimpijada u Torinu 2006. godine. Predsjednik FIDE Kirsan Iljumžinov, istovremeno predsjednik Kalmikije, članice Ruske federacije, priredio je koktel za delegate zemalja koji su glasali za izbor domaćina Olimpijade 2010. godine. Kad je završeno finalno glasanje u kome su bile Rusija i Crna Gora Iljumžinov je pozvao telefonom ruskog predsjednika i saopštio mu da je, sa dva glasa više, izabran njihov Hanti – Mansijsk, ovaj ga samo upita ko je bio najveći rival u toj konkurenciji. Kirsan je kratko odgovorio – Crna Gora! Na to je uslijedio prekid, valjda zbog iznenađenja a onda se, sa druge strane žice čuo prijatan smijeh koji se prenio i među prisutne u dvorani.
Ovdje ću prvi put iznijeti jedan detalj koji govori o nekim našim slabostima zbog kojih ne možemo da izvedemo stvari do kraja. Naime, u pauzi pred finalno glasanje, prišao mi je čovjek koji je koordinirao glasanje sa svim zemljama južnoameričkog kontinenta. Kratko mi se obratio riječima da jedino poznaje mene i želi da mi saopšti sledeće: „Sve federacije iz Južne Amerike će glasati za Crnu Goru ako ste u mogućnosti da obezbijedite avio prevoz za nas sa nekog od evropskih aerodroma do vaše zemlje“. Ja se nelagodno osjetih ali rekoh istinu koju nijesam mogao zaobići: – Baš ste me prijatno iznenadili i ja vam zahvaljujem ali, nažalost, ja nemam takvo ovlašćenje“.
Čovjek me ljubazno pogleda ne krijući razočarenje, pozdravili smo se i on požuri na glasanje.
Predsjednik FIDE je pozvao Spaskog, Makropulosa i mene kao članove Apelacione komisije na Turniru kandidata u Elisti 2007. godine
(Preneseno sa fejsbuk stranice velemajstora Božidara Bonje Ivanovića)