Isak i Vladimir Linder
Moskva 2006
OSNOVNI DATUMI ŽIVOTA I STVARALAŠTVA (nastavak)
1959, 6. septembar – 31. decembar. Turnir kandidata u tri grada Jugoslavije – Bledu, Zagrebu i Beogradu. Kao i godinu ranije na međuzonskom turniru, Fišer je podijelio 5–6. mjesto, ali ovog puta među 8 učesnika.
1959/60. Ponovo Fišeru nije bilo ravnog na prvenstvu SAD: u 11 odigranih partija ostvario je 7 pobjeda i nijedan poraz.
1960. Godina je počela s tri međunarodna turnira – pobjedom u Mar del Plati zajedno sa Spaskim, neuspjehom u Buenos Ajresu (13–16. mjesto) i osvajanjem prve nagrade u Rejkjaviku.
1960, 16. oktobar – 9. novembar. Fišer je debitovao na Šahovskoj olimpijadi u Lajpcigu, predvodeći reprezentaciju SAD. Ekipa SAD osvojila je drugo mjesto, iza sovjetske selekcije.
1961, ljeto. Meč Fišer – Reševski u Los Anđelesu privukao je pažnju šahovske javnosti SAD i svijeta. „Reševski je šahista starog stila. On pripada prošlosti šaha“, govorio je Fišer. Sada je želio da dokaže da je Fišer – budućnost šaha. Ipak, pri rezultatu 5,5 : 5,5 meč je prekinut.
1961, 2. septembar – 4. oktobar. Na međunarodnom turniru u Bledu Fišer je zauzeo drugo mjesto, iza Talja, ali ga je pobijedio u međusobnom susretu. Uspješno je igrao i protiv još trojice sovjetskih učesnika – Petrosjana, Keresa i Gelera, osvojivši 2,5 poena iz 3 partije.
1962, 26. januar – 7. mart. Trijumf na međuzonskom turniru u Stokholmu – prvo mjesto (+13, −0, =9), s prednošću od 2,5 poena ispred drugoplasiranog.
1962, 2. maj – 26. jul. Doživjevši neuspjeh na turniru kandidata na ostrvu Kurasao, Fišer je burno reagovao. „Ruski dogovor!“, izjavio je, misleći na 12 remija u međusobnim susretima trojice lidera – Petrosjana, Gelera i Keresa. Naravno, četvrto mjesto Fišera i njegovih 7 poraza u 27 partija nijesu se mogli objasniti nikakvim „dogovorom“.
1962, 16. septembar – 10. oktobar. Na Šahovskoj olimpijadi u Varni Fišer se prvi i jedini put susreo sa svjetskim prvakom M. Botvinikom. U doigravanju, međutim, nije uspio da realizuje stečenu prednost. Fišerove suze ostale su u sjećanju svjedocima finala ovog dramatičnog duela.
1962/63–1963/64. Još dvije pobjede na prvenstvima zemlje, pri čemu je na posljednjem ostvario stoprocentan rezultat: 11 poena iz 11!
1965. Nakon duže pauze u međunarodnim nastupima, Fišer je neočekivano pristao da učestvuje na Memorijalu Kapablanke u Havani. Nije ga zaustavila čak ni zabrana Stejt departmenta, zbog koje je bio primoran da igra telefonom. Poteze je za njega na Kubi povlačio Hoze Raul Kapablanka mlađi, sin velikog šahiste. Fišer je podijelio 2–4. mjesto, zaostavši samo pola poena za pobjednikom – V. Smislovom.
1966. Na međunarodnom turniru u Santa Moniki bio je glavni rival Borisu Spaskom. Neuspješan start i briljantan finiš donijeli su Robertu „samo“ drugo mjesto.
1966, 23. oktobar – 20. novembar. Na Šahovskoj olimpijadi u Havani Fišer je osvojio 15 poena iz 17 mogućih i zauzeo drugo mjesto na prvoj tabli.
1966/67. Osam nastupa – osam pobjeda! Takav je Fišerov nastup na prvenstvima SAD. Više u njima nije igrao, obrazlažući to premalim brojem učesnika (obično 12).
1967. Pobjede na međunarodnim turnirima u Monaku i Skoplju. I na svim narednim takmičenjima bio je prvi!
1967, 13. oktobar – 15. novembar. Međuzonski turnir u Susu (Tunis) započeo je Fišerovim burnim startom, a završio se skandalom. Američki velemajstor, iako lider, neočekivano je prekinuo nastup i time se lišio prava da se u tom ciklusu bori za šahovsku krunu.
1968. Fišer je osvojio još dva međunarodna turnira – u Natani (Izrael) i Vinkovcima (Jugoslavija).
1969. U Njujorku je objavljena Fišerova knjiga Mojih 60 nezaboravnih partija.
1970, 29. mart – 5. april. Povratak aktivnoj šahovskoj karijeri započeo je „Mečom vijeka“ u Beogradu. Fišer je nastupio na drugoj tabli reprezentacije svijeta i pobijedio Petrosjana (+2, −0, =2).
1970, april. Fišerov „blic-krig“ na blic-turniru u Herceg-Novom: 19 poena iz 22, čak 4,5 poena ispred Talja! Učestvovali su velikani brzopoteznog šaha – Korčnoj, Petrosjan, Bronštajn, Smislov, Reševski…
1970. Rovinj–Zagreb, Buenos Ajres, Palma de Majorka – nova „bojišta“ osvojena od Fišera. Na tim takmičenjima odigrao je 57 partija, ostvario 38 pobjeda i osvojio ukupno 46,5 poena.
1971. Senzacionalni rezultati u mečevima kandidata: Tajmanov i Larsen su demolirani identičnim rezultatom – 6:0 (!), a Petrosjan savladan sa 6,5:2,5.
1971. U Sarajevu je objavljena knjiga Roberta Fišera i Dimitrija Belice Šahovska nadmetanja stoljeća.
1972. U Njujorku je objavljena knjiga Bobi Fišer uči da igrate šah.
1972, 11. juli – 1. septembar. U Rejkjaviku je odigran meč za svjetsko prvenstvo Fišer – Spaski. Kašnjenje na početak meča i nepojavljivanje izazivača na drugoj partiji zamalo su doveli do prekida dvoboja… Meč je, međutim, protekao uz očiglednu Fišerovu prednost: pobijedio je rezultatom 12,5:8,5 i postao 11. svjetski šampion u šahu.
1972–1975. Tri godine Fišer nije igrao ozbiljan šah. Živio je u Pasadeni, u sjedištu vjerske organizacije „Svjetska crkva Gospodnja“, koja je obećavala svjetskom prvaku „Hristov dolazak 1975. godine“. U međuvremenu je završen kvalifikacioni ciklus i određen Fišerov izazivač – 23-godišnji sovjetski velemajstor Anatolij Karpov. Fišer je FIDE-u predao svoj „memorandum“ s brojnim uslovima; pošto jedan od njih nije prihvaćen, svjetski prvak je odbio da brani titulu.
1975–1991. Svijet su na Fišera podsjećale razne, uglavnom skandalozne vijesti.
1992, 1. septembar – 6. novembar. Potpuno neočekivano za šahovski svijet, Fišer se vratio i odigrao revanš-meč sa Spaskim u Jugoslaviji.
1993, 9. mart. Svoj 50. rođendan Robert Fišer je proslavio u Budimpešti, gdje je i ostao da živi nakon meča sa Spaskim.
1995. Predsjednik FIDE Kirsan Iljumžinov sastao se sa svojim idolom iz djetinjstva, Robertom Fišerom, u Budimpešti, u stanu velemajstora Andre Lilijentala. Predsjednik je Fišeru uručio ček na 100.000 dolara (toliko je, po Bobijevom mišljenju, izdavačka kuća „Fizkultura i sport“ dugovala za knjigu Mojih 60 nezaboravnih partija) i dokument o vlasništvu nad 0,5 hektara zemlje u prvom mikrorajonu Eliste.
2001, 2. oktobar. Novi broj časopisa Itogi objavio je intervju s Anatolijem Karpovom o istoriji njegovih pregovora s Fišerom povodom meča koji nikada nije odigran, uz senzacionalno priznanje engleskog velemajstora Najdžela Šorta. On je tvrdio da je s Fišerom odigrao 50 partija preko Interneta i bio zadivljen sjajnom formom 11. svjetskog šampiona.
2004. U Londonu je objavljena knjiga Dejvida Edmondsa i Džona Ejdinova Bobby Fischer Goes to War („Bobi Fišer ide u rat“), u kojoj autori iznose rezultate svog temeljitog istraživanja čitavog života Roberta Džejmsa Fišera i otkrivaju tajnu njegovog rođenja. Prema njihovoj verziji, zasnovanoj na proučavanju sačuvanih dokumenata FBI-ja, Fišerov otac bio je mađarski emigrant Pol Feliks Nemenji.
2004. Gotovo istovremeno, u Moskvi je u izdavačkoj kući „Ripol klasik“ objavljena knjiga ruskih šahovskih novinara Sergeja Voronkova i Dmitrija Pliseckog Rusi protiv Fišera.
2004, 13. juli. Jedanaesti svjetski šampion Robert Fišer uhapšen je na tokijskom aerodromu „Narita“ pod optužbom za „ilegalni ulazak u Japan i pokušaj ilegalnog napuštanja zemlje“, zbog nevažećeg, istekao pasoša. U stvarnosti, farsa s hapšenjem objašnjavana je njegovim starim „grijesima“ pred Stejt departmentom SAD, naročito zbog igranja u Jugoslaviji 1992. godine tokom političke blokade, kao i bogohulnim likovanjem povodom tragedije 11. septembra 2001. godine. Zaplet podsjeća na poznatu biblijsku izreku: „Vrijeme je da se kamenje razbacuje i vrijeme da se kamenje skuplja.“
2004, juli – 2005, mart. Kao i prije 32 godine, vijesti o Fišeru gotovo svakodnevno uzburkavaju šahovski svijet i planetu Zemlju. Boris Spaski izjavljuje spremnost da s njim odigra meč u zatvoru. Gari Kasparov izražava žaljenje zbog nesklada između Fišerovog šahovskog genija i njegovog poštovanja normi ljudskog morala.
Gospođa Mijoko Vatai, sekretarka Japanske šahovske asocijacije, govori o svom dugogodišnjem poznanstvu s Fišerom i o njihovoj obostranoj želji da se vjenčaju. Island Fišeru nudi državljanstvo. Sam Fišer nastoji da u Ujedinjenim nacijama dobije status izbjeglice!
2005, 23. mart. Dvije sedmice nakon svog rođendana (9. marta 2005. Fišer je napunio 62 godine), američki velemajstor Robert Džejms Fišer, s islandskim pasošem u džepu, napušta japanski zatvor i upućuje se u novu domovinu – u daleki i za njega tako srećni grad Rejkjavik. Bejzbolska kapa navučena na oči, sijeda brada, svirep, mrzilački pogled – takav se šahovski heroj vratio u zemlju u kojoj je ostvario istorijsku pobjedu nad sovjetskim svjetskim šampionom Borisom Spaskim, gdje je odigrao svoju posljednju zvaničnu partiju šaha (Beograd 1992. se ne računa). Neposredno prije početka tog dvoboja dao je intervju agenciji Assošijeted pres, u kojem je rekao:
„Ja sam velika riba. Ja ću ‘progutati’ sve velemajstore. Želim da nadmašim rekord Emanuela Laskera, koji je bio svjetski šampion 27 godina…“
Šta reći – Fišer je pronašao svoj način da nadmaši dostignuće velikog Laskera. Jednostavno je prestao da igra i, uprkos svim previranjima na šahovskom Olimpu, i dalje sebe smatra svjetskim šampionom.
(nastaviće se)