— Borise, u čemu se sastoji vaša metodologija treninga?
Boris Gelfand- Uvijek rad dijelim na dva dijela: individualni i timski.
U individualnom radu prvo pokušavam da shvatim u čemu je problem igrača, njegove jake i slabe strane, stil, tipične greške. I na osnovu toga dajem konkretne preporuke kako dalje napredovati.
U timskom radu uglavnom pokazujem partije, najčešće svoje, komplikovane i bogate sadržajem. Zaustavljam partiju u ključnim momentima, dajem vrijeme da se razmisli, diskutujemo o varijantama. Važno je ne samo pronaći potez, već razumjeti zašto baš tako, koju strategiju izabrati, koji rizik je opravdan.
— Šta, po vašem mišljenju, mora razumjeti svaki šahista?
Boris Gelfand- Najvažnije je razumjeti kako donositi odluke. Često pozicija nema tačno rješenje. Ovo nije zadatak sa pravilnim odgovorom. Treba odabrati pravac: trpjeti, rizikovati, pritiskati ili se braniti.
Ako na svakom turniru možete realizovati jednu poziciju više i spasiti jednu poziciju više, to već daje cijeli poen. A poen je ogromna razlika.
— Govorili ste o dva tipa šahovskog razmišljanja. U čemu je razlika?
Boris Gelfand- Da, uslovno se mogu izdvojiti dva pristupa. Prvi je pristup „rješavača“: osoba rješava veliki broj zadataka, razvija računanje i taktičko oko.
Drugi je pristup „mislilaca“: pažnja prema stilu, praktičnim rješenjima, razumijevanje pozicije, sposobnost odabira pravog plana.
Oba pristupa su važna. Problem nastaje kada se osoba zaglavi samo u jednom od njih.
— Može li se reći da postoje „rješavači“ i „mislilaci“ na najvišem nivou?
Boris Gelfand- Da, apsolutno. Na primjer, Gukesh je sjajan primjer rješavača, čovjeka sa izvanrednim računom.
Magnus je mislilac, igrač koji fenomenalno osjeća poziciju, razumije gdje poboljšati figure, gdje pritisnuti.
Ovo su ekstremni primjeri. Većina top-igrača danas su univerzalci, ali neravnoteža se i dalje osjeti.
— Imate li neku priču vezanu za šahovske mašine?
Boris Gelfand- Da, i ona je veoma poučna. Nakon jedne važne partije, kompjuter je pokazao da sam navodno propustio pobjedu. Bio sam užasno razočaran. Ali kada smo počeli dublje analizirati, ispostavilo se da potez koji je kompjuter predložio gubi poziciono.
Intuitivno sam odigrao ispravno, a motor (šahovska mašina) je u tom trenutku griješio. To me naučilo da ne vjerujem slijepo procjeni, već da razumijem šta stoji iza cifara.
— Kako pravilno koristiti šahovske mašine?
Boris Gelfand- Glavno pravilo: nikada ne isključivati mozak. Možete isključiti šahovsku mašinu, ali ne smijete prestati razmišljati.
Ne treba gledati samo ocjenu ili prvu liniju. Treba se pitati: „Šta ću dalje raditi? Da li je ova pozicija uopšte prijatna za igru?“ Šahovska mašina je pomoćnik, a ne gospodar.
— Zašto smatrate da je opasno biti „rob motora“?
Boris Gelfand- Zato što šah nije samo preciznost. Ako vidite „–0,2“ i odmah odustanete od ideje, prestajete da igrate šah kao čovjek.
Treba razumjeti zašto je pozicija teška, kome je u njoj teže i kako igrati u njoj. U suprotnom, samo izvršavate instrukcije, a ne napredujete.
— Koji savjet biste dali mladim šahistima?
Boris Gelfand- Vjerovati u sebe i ići svojim putem. Ne kopirati druge slijepo, već razumjeti svoje jake strane i razvijati upravo njih. Ako budete pošteno radili, razmišljali i tražili sopstveni stil, rezultat će sigurno doći.
(Preneseno sa fejsbuk stranice Uslana Misalova)