Dosegnuti nivo od 2700 je nevjerovatno teško. U šahu postoji nezvaničan termin za igrače sa rejtingom iznad 2700 – „supervelemajstor“.
„To je jedna od najtežih stvari (u šahu)“, uzdiše Vesli So. „To zaista zahtijeva vrijeme. Meni su bila potrebna oko četiri godine da dođem do 2700 nakon što sam sa 15 godina dostigao 2600.
Prelazak sa 2500 na 2600 kod većine prolazi relativno glatko. Ali sa 2600 na 2700 – to je nevjerovatno teško. Zato što je šah izuzetno konkurentan i ima mnogo mladih momaka koji takođe pokušavaju da dođu do 2700. Osim toga, pritisak je ogroman.“
U Indiji trenutno ima devet šahista koji se bore u „klubu 2600“, sanjajući da jednog dana naprave korak ka 2700. Neki od njih, poput Raunaka Sadhvanija, već su napravili plan nakon razgovora sa onima koji su uspjeli da pređu taj prag.
„Razgovarao sam sa nekoliko ljudi i mislim da je rješenje – igrati više turnira. Prvo treba odraditi pripremni kamp – dva do tri mjeseca, a zatim igrati turnire jedan za drugim kako bi se skupljao rejting. Čini mi se da je to zanimljiv put i planiram da ga isprobam u bliskoj budućnosti“, rekao je Sadhvani, koji je u ponedjeljak napunio 20 godina, u intervjuu za The Indian Express.
„Još prije početka GCL-a već sam trenirao sa ciljem od 2700. Tako da je za mene taj proces već pokrenut. Trening mi traje oko šest do sedam sati dnevno upravo zbog toga.“
Leon Luk Mendonsa takođe aktivno ispituje vodeće šahiste u potrazi za putem ka podizanju svog nivoa.
„Zaista sam pitao mnogo ljudi (u čemu je tajna ulaska u klub 2700). Već dvije i po godine sam na nivou 2600. Za to vrijeme sam isprobao mnogo toga, mnogo sam mijenjao, razgovarao sa raznim ljudima, uključujući i trenere.
Ali na kraju moraš da radiš ono što odgovara baš tebi, jer ono što funkcioniše za jednog, ne mora da funkcioniše za drugog. Potrebno je pronaći sopstveni put i nadati se da će u nekom trenutku ‘kliknuti’“, kaže Mendonsa.
So ističe da status igrača sa rejtingom 2700 donosi brojne prednosti: znatno više poziva na elitne zatvorene turnire, poput Norway Chess-a i drugih. Jednostavno rečeno, velemajstoru sa rejtingom 2700 lakše je da zarađuje za život od šaha nego igraču sa rejtingom 2600.
„Mislim da je tajna dostizanja 2700 jednostavno u tome da nastaviš da se poboljšavaš. Jasno je da neće svako doći do 2700. Ali ako se trudiš da postaješ jači, da igraš bolje, na kraju ćeš to dostići. Mnogo toga zavisi i od okolnosti.
Očigledno je da, ako dostigneš 2700, imaš dobre šanse da budeš profesionalni šahista. Možeš da zarađuješ za život, da primaš dobar novac, ako imaš 2700“, kaže So.
Francuz Maksim Vašje-Lagrav, jedan od stalnih članova kluba 2700, bio je prije izuzetak – uspio je da veoma brzo dođe do 2700. Međutim, mnogo teži zadatak bilo je zadržati se na tom nivou.
„Za mene je to bilo čudno, jer sam za jedno ljeto preskočio sa 2600 na 2700. Ali kada sam tamo stigao, morao sam da budem stabilan da bih tu ostao. Trebalo mi je nekoliko godina da zaista pokažem vrhunski rezultat već u statusu igrača od 2700.
Prvi put sam dostigao rejting 2700 2008. godine i nakon toga sam tokom tri-četiri godine stalno oscilovao negdje između 2680 i 2730. Svjetski kup 2013. godine bio je pravi proboj, kada sam stigao do polufinala“, priča Vašje-Lagrav.
Ako pitate Francuza, koji trenutno zauzima 15. mjesto na FIDE listi, u čemu je razlika između šahiste sa rejtingom 2600 i onog sa 2700, on odgovara uz osmijeh:
„U suštini, mi jednostavno sve radimo malo bolje. Igrači sa rejtingom 2600 mogu neke stvari da rade izuzetno dobro. Vidjeli smo na Svjetskom kupu koliko su sjajnih rezultata postizali šahisti sa rejtingom oko 2600. Ali ponekad smo mi malo bolje pripremljeni, malo iskusniji, jači u završnicama, bolje se nosimo sa nervima.
Ne postoji jedan jedini konkretan aspekt. Jednostavno, u nečemu, u nekim sitnicama, mi (iznad 2700) nadmašujemo većinu igrača sa rejtingom 2600.“