Moskva, 2014.
***********
Prilazimo ka ormaru. U Bronštajnovoj ogromnoj biblioteci nalazile su se ne samo šahovske knjige, već i beletristika, umetnički albumi, razni priručnici, atlasi i nevjerovatna količina rečnika — često neobičnih, rijetkih jezika.
Enciklopedija na španskom, kupljena u Ovijedu, ogroman udžbenik više matematike — takođe na španskom. Tu su i zbirke anegdota, kupljene u Londonu još 1947. godine i uredno sačuvane sve do narednog milenijuma.
„Pogledajte — sat sa štopericom koja mjeri vrijeme do stotog dijela sekunde. Znate li šta to znači? Tada je svjetski rekord na sto metara bio 10,2 sekunde. Ne, razumijete li vi to? Dao sam za njih 300 franaka u Švajcarskoj, sjećam se kao danas. Jedina stvar koja mi je ostala s tog turnira.
Pogledajte, ovo je pozdrav iz Afrike, a ovo iz Argentine. A ovo — ‘Atlas srca’… Kupio sam ga u Kostariki. Toliko detaljan! Svi krvni sudovi, kapilari… Sve do najsitnijih detalja. Zar nije divno? Šteta što tada nisam kupio atlase i drugih organa…
A evo, pogledajte — knjižice engleskih ukrštenica. Kupio sam ih da bih ih rješavao ako me više ne budu slali na međunarodne turnire.
‘Pogledajte, molim vas’, pokazuje knjigu Gelera s posvetom:
‘Davidu Bronštajnu — starom prijatelju, sa najljepšim željama, kao i zahvalnošću za kreativne ideje koje su me svojevremeno privukle u redove staroindijske odbrane’.
„A evo, pogledajte, šta je tada o meni pisao argentinski časopis, ili ovaj — španski: ‘Bronštajn — najjači igrač na svijetu’.
I znate šta — ja jesam bio najjači igrač na svijetu. Tako kao što Atlas drži nebo, ja sam čitavog života pokušavao da na svojim plećima nosim improvizaciju u šahu.
I šta mi je to donijelo? Igrao sam na prvenstvima Moskve, na kojima nije učestvovao nijedan od najjačih velemajstora.
Radio sam to jer sam želio da pružim zadovoljstvo ljubiteljima…“
„Poznajete ovu poziciju?“ — spušta svoj pogled na položaj figura postavljenih na magnetnom šahu.
„To je jedna Fajnova partija, ranija. Uvijek se pitam — zašto ovdje nije odigrao potez pešakom? Da li ste pričali s njim nekada? Na holandskom? Da, on je, znate, imao holandski pasoš.
Fajn je bio izuzetno pametan čovjek. Kad je čuo da će se drugi dio prvenstva svijeta 1948. igrati u Moskvi — odmah je odbio da učestvuje. Dok su Eve i Reševski još uvijek gajili neke smiješne nade…“
„A pogledajte ovaj dijagram, da li vam nešto govori?“ (pokazuje neki izlizan engleski šahovski časopis).
„Ne? A s ovim šahistom ste upoznati? Nikad čuli? A Kroun je bio genije, genije! Umro je vrlo mlad. Evo, upravo gledam njegove partije. Pogledajte kako je ovdje uništio Kotova — pogledajte, pogledajte. Spremam se da pišem o njemu.
Vidite kako Kroun komentariše tu partiju, varijante donosi, a na kraju piše: ‘Ne vjerujem da bih sve te varijante uspio pronaći za tablom.’ Ko danas tako piše? U Engleskoj su ga smatrali genijem. Igrao je u ‘taljevom’ stilu još prije Talja. A Talj? Po čijim je partijama učio?“
* Gordon Tomas Kroun (1929–1947). Engleski šahista. Osvojio drugo mjesto na prvenstvu Velike Britanije 1946. godine, treće mjesto 1947. godine. Pobjednik masters turnira u Hastingsu 1946–1947.
Godine 1947. igrao na četvrtoj tabli protiv Kotova u meču Engleska – SSSR i pobijedio ga u jednoj partiji (drugu je izgubio). Iste godine je umro na operacionom stolu od peritonitisa, u dobi od samo 18 godina.
„Sjećam se, izgubio je jednu partiju od nekog Španca, pa je kasnije rekao — do osmog poteza sam sve izračunao, poslije toga ništa nisam vidio. A Španac je vidio i deveti potez kombinacije.
Zapravo, jedno vrijeme sam ozbiljno razmišljao da se preselim u Španiju. Naravno, govorim mnogo lošije španski nego engleski — ali govorim.“
„A evo, u Islandu sam jednom ušao u radnju, i vlasnica mi je poklonila ovčiju kožu — hoćete da vam pokažem…“
(Nastaviće se)