I.Linder, Moskva 1960
Pisac je odavno pokazivao pojačano interesovanje za matematiku, još od vremena organizovanja jasnopoljanske škole i svog zanosa pedagogijom. Na toj osnovi i došlo je do njegovog zbližavanja s predsjednikom Moskovskog matematičkog društva Bugaevim. U biblioteci L. Tolstoja do danas se sačuvala Bugaevljeva studija „Matematika kao naučno i pedagoško oruđe“, objavljena u Moskvi drugim izdanjem 1875. godine. A četvrt vijeka kasnije Bugaev je poklonio piscu kopiju svog rada „Matematika i naučno-filozofsko mirosazercanje“ (M., 1899), koji se takođe čuva u jasnopoljanskoj biblioteci.
Boraveći u Moskvi, Tolstoj se često susretao s Bugaevim. Obično bi se njihove filozofsko-matematičke rasprave završavale šahovskim bitkama, jer je, kao i Tolstoj, i profesor matematike bio strastven šahista. Igrao je veoma jako, bio je jedan od aktivnih članova Moskovskog šahovskog kružoka, uspješno nastupao na turnirima i u pojedinačnim mečevima sa najboljim velemajstorima toga vremena. U njegovom aktivu bile su čak i pobjede nad V. Štajnicom i E. Laskerom, ostvarene devedesetih godina. Prvu partiju (sa Štajnicom) započeo je za ono vrijeme neobičnim potezom konjskog pješaka za dva polja (1. b2–b4). Ovo je otvaranje, koje je sadržavalo originalnu ideju, prvi put temeljito razradio upravo Bugaev, i kasnije je stekao punu legitimnost. Uopšte, Bugaev je volio da već prvim potezom zbuni protivnika. Tako je svoje partije s Tolstojem ponekad počinjao napredovanjem topovskog pješaka damine strane za dva polja: 1. a2–a4 (47, 363).
Tokom devedesetih godina Tolstojevi šahovski partneri u Moskvi bili su takođe engleski novinar Elmer Mood, koji je dugi niz godina živio u Moskvi i čije su partije svojevremeno objavljivane u Čigorinovom „Šahmatnom listku“, pijanista A. Goldenvajzer, Tolstojev zet M. S. Suhotin i mnogi drugi.
Događalo se da Tolstoj uđe u gostinsku sobu baš u trenutku kada su se već vodile žestoke borbe na šahovskoj tabli između njegovih gostiju ili djece. Pisac je veoma živahno reagovao na tok borbe, davao primjedbe, hvalio ili korio igrača za ovaj ili onaj potez. A. G. Rusanov je ovako opisao veče 2. decembra 1893. u Moskvi kod Tolstoja:
„Poslije čaja omladina se razišla, Pavel Aleksandrovič (Bulanje) sjeo je da igra šah s učiteljem djece, a Lav Nikolajevič, šetajući po sobi, s vremena na vrijeme pratio je igru i ponekad govorio: ‘Loše, loše igra’ ili ‘Dobro igra’ — i često je prekidao igru, ukazujući na bolje poteze. Pavel Aleksandrovič mi je potom rekao: ‘Nisam mogao misliti: šta god bih smislio, on ima bolji potez’“ (45, 23).
Zanimljivo je primijetiti da, ako bi prekinuli Tolstoja tokom njegove vlastite partije, on se ne bi ljutio, već bi rado odgovorio i zatim se veoma brzo vraćao šahovskom razmišljanju, obnavljajući u umu nit partije.
DVOSTUKI RAD UMA
Čime god da se Tolstoj bavio — pisao ili radio u polju, slušao muziku ili igrao šah — on se tome prepuštao potpuno, bez ostatka; mislio je i osjećao neobično duboko i skoncentrisano. Kao da je u tom čovjeku živio neki svoj, nepoznat, ogroman unutrašnji život…
Spolja se to izražavalo u izuzetnoj prožetosti duhom na njegovom licu, koju su mnogi umjetnici–portretisti nastojali da prenesu. Često su željeli da zabilježe lik pisca u trenutku kada igra šah. Tako je M. V. Nesterov, naglašavajući da mu je za njegovu sliku potreban Tolstoj u stanju duboke koncentracije i unutrašnje usredsređenosti, slikao Lava Nikolajeviča dok je igrao s V. G. Čertkovim. „Radimo na otvorenom, kraj terase. L. N. se zanese igrom, zaboravljajući da pozira, pa mu tada predlažem da ‘odmori’… Mislim da naslikam glavu po njemu i da napravim konture figure, a ostalo da doradim tehnički” (57, II, 199).
Za vrijeme šahovske igre Tolstoja je slikao i Ilja Jefimovič Repin. S Tolstojem se upoznao još 1884. godine u Moskvi, potom je više puta dolazio u Jasnu Poljanu, slikao portrete i ilustrovao njegova djela. Ljeta 1891. boravio je u Jasnoj Poljani više od dvije nedjelje. Za to vrijeme načinio je mnoge studije i skice za buduće slike. Umjetnik je prikazao pisca u raznim trenucima života: u jasnopoljanskom „kabinеtu pod svodovima“ i za vrijeme čitanja, na oranju i košenju, tokom odmora u šumi i u vrtu.
Dvaput je Repin crtao Tolstoja dok igra šah. To su bile skice iz prirode. Jedna od njih bila je portret do pojasa, gotovo iz profila. Tolstoj naglo pomjera figuru na šahovskoj tabli. „Šah kralju!“ — tako je umjetnik nazvao ovaj crtež.Još je izražajnija druga studija: „L. N. Tolstoj za šahom“. Zanimljiv je po tome što na crtežu nema šaha. Pred nama je portretska skica. Tolstoj se čvrsto naslonio desnom rukom na sto. Odjeća i ruke jedva su ocrtane. Sva pažnja usmjerena je na oči i obrve. Onе tako izrazito prikazuju proces stvaralačkog mišljenja, a čitava poza — stanje napetosti — da ne ostaje ni trunke sumnje: upravo tako, skoncentrisano i udubljeno, morao je Tolstoj igrati šah.
Evo šta je Repin pisao Tatjani L’vovnoj Tolstoj pod utiscima boravka tih dana u Jasnoj Poljani:
„Koliko posebnih epizoda, tako duboko padajućih u dušu, koje uporno progone, podstičući da se izraze u nekom umjetničkom obliku. I sve je to samo dodatak, samo pozadina za glavnu figuru. Veličanstven čovjek s nabijenim obrvama, sve sabirajući u sebi, svojim dobrim očima, kao suncem, osvjetljava sve. Ma koliko taj gigant sebe ponižavao, ma kakvim prolaznim krpama pokrivao svoje moćno tijelo, uvijek se u njemu vidi Zevs, od čijeg bi samo treptaja obrva zadrhtao cio Olimp.“
Takvim moćnim Zevsom prikazao je Repin pisca i za šahovskom igrom…
L. N. Tolstoj za šahom. Crtež I. E. Repina, 1891.
(Nastaviće se)