FOTO: B. Dolmatovski
Vasilij Vasiljevič: „Uvijek sam osjećao da postoji neka sila koja me podržava – i mnogo puta sam se u to uvjerio. Sada svi govore – kriza, kriza, a ja se sjetim velikog Čarlija Čaplina, koji je pjevao odgovarajuću pjesmu: ‘Kako je dobro kad posao postoji, posao postoji!’“
U aprilu 1984. godine, kada sam bio u Austriji na simultankama, slučajno smo odsjeli u jednom hotelu pored Zapadne željezničke stanice. Vasilij Vasiljevič je još uvijek bio pod utiskom pobjede u meču protiv Roberta Hübnera. Rekao je da mu je upravo sudbina učinila da postane šahista za sva vremena, i da je u meču s Hübnerom pobijedio zahvaljujući Božjoj volji.
Tokom 70-ih, Vasilij Vasiljevič se vrlo zainteresovao za temu NLO-a i sakupio mnogo literature. Ali kada je saznao da njegovi britanski kolege, koji su proučavali ovu temu, misteriozno nestaju, shvatio je da je preblizu zabranjenim informacijama. Jedini način da se zaštiti bio je da prestane i baci sve prateće materijale. Takođe mi je rekao da su računari vrlo opasni, djelo đavola, i da ih nikada nije koristio.
U svojim posljednjim godinama, Vasilij Vasiljevič je govorio da šahovski život postoji i u „onostranom“ svijetu. Sanjao je snove u kojima igra protiv Laskera i Botvinika. To mu je davalo povod da smatra kako se „tamo, iza ogledala“, takođe igraju turniri i vodi borba za pravo svjetsko prvenstvo! Šaljivo je govorio da ga uskoro očekuje posljednji turnir – Konačno Svjetsko Prvenstvo, na kojem će učestvovati svi šampioni.
Vjerovao je da se šampion postaje ne slučajno – za to je potreban posebno blagoslov od Gospoda Boga. U tome nije bio usamljen – veliki violončelista i prijatelj šaha, Rostropovič, govorio je da će na onom svijetu zamoliti Betovena da napiše nešto za violončelo.
Vasilij Vasiljevič je po prirodi bio fatalista (možda je smrt Selimanova uticala na njegov pogled) i vjerovao je da su svjetski šampioni na neki način „obilježeni sudbinom“. Govorio mi je:
„Kramnik je obilježen, a FIDE šampioni – nisu.“
U OPŠTEM, NAKON OVE PRIPREME…
Vasiliju Vasiljeviču se veoma dopadao Maks Eve, i jednom je priznao da ga imitira. Jednom prilikom V.V. je vidio fotografije na kojima je Eve trenirao boks pred meč s Aljehinom. Tokom takmičenja na Kubi, upoznao je poznatog sovjetskog trenera boksa V. Ogurenkova, koji je bio veliki obožavalac Smislova i predložio mu nekonvencionalni način za poboljšanje psihološkog stanja pred pretendentski meč 1965. godine protiv Gellera.
Vasilij Vasiljevič je tri puta nedeljno dolazio na treninge u moskovski CSKA, kako bi se bavio boksom. Ogurenkov je koristio ogromne rukavice – tzv. „pale“ – kako bi se branio od Vasija Vasiljeviča. Smislov je govorio da nikada u životu nije bio toliko umoran kao na tim bokserskim treninzima. Kada je Geller saznao za pripreme Smislova, unajmio je trenera za sambo.
Vasilij Vasiljevič nije rado pristajao na saradnju. Teško je nabrojati njegove bliske šahovske prijatelje i sparing partnere, za razliku od Botvinika – kod njega se, doduše, situacija mijenjala nakon par godina saradnje. Sekundanti V.V. bili su Bondarevski, Makogonov, Simagin, Alatorcev, a 1977. na superturniru u Lenjingradu mu je pomagao Boris Gulko. Sam V.V. je iste 1977. pomagao Borisu Spaskom u njegovom meču kandidata protiv Lajoša Portiša.
Posebno treba istaći da je najbliži bio Alatorcevu, koji je napustio velike šahove veoma rano i posvetio se šahovskoj psihologiji. Tokom četvrt vijeka bio je šef šahovske laboratorije VNIFK. Tamo su se vršila istraživanja članova reprezentacija SSSR i davale preporuke o funkcionisanju profesionalnih šahista. Ipak, moram iskreno reći, kao jedan od korisnika tih istraživanja – praktično se ništa od toga nije primjenjivalo. Alatorcev je pomagao V.V. samo u jednom meču s Botvinikom, jer je od 1954. do 1961. obavljao funkciju predsjednika Šahovske federacije SSSR. Nakon rata, do 1960. sovjetskim šahom su upravljali Zubarev, Alatorcev i Bondarevski, a potom Lev Abramov, Mihail Bejlin i Viktor Baturinski. U principu, svi su bili na svom mjestu.
Od 1982. do 1984. godine, Vasilij Vasiljevič je čudesno, prešavši 60-godišnji prag, postao stvarni kandidat za titulu svjetskog šampiona i stigao do meča s Garijem Kasparovom. Predložio mi je da budem njegov sekundant, ali u to vrijeme sam radio s Anatolijem Karpovom i morao sam odbiti tako primamljiv predlog – zbog čega jako mnogo žalim. Zbog toga je Vasilij Vasiljevič angažovao Viktora Kuprejčika, velemajstora s veoma agresivnim stilom igre, i taj izbor se pokazao kao ispravan. Kuprejčik je svojim divljim idejama snažno „prodrmao“ i aktivirao igru Vasilija Vasiljeviča.
(Nastaviće se)
**********
Adrijan Mihaljčišin, velemajstor
22.novembar 2014.