Piše: Dragan Čađenović
Danas, 10.12.2025.god. na pragu zime, bio je jedan od onih dana koji se pamte…Sa dragim ljudima, kolegom Sinišom Novovićem, prof.fizičkog vaspitanja i našim velemajstorom, Nikolom Đukićem, posjetili smo jednu od najstarijih škola crnogorskih, koja je prve đake primila još za zemana i svetog i kletog, oko 1870. OŠ“ Šćepan Đukić“ u Lijevoj Rijeci. Zahvaljujući ŠSCG i njegovom predsjedniku, Miloviću, kao i kolektivu Medicinske škole, petnaestak učenika je dobilo na dar tri šahovske garniture sa digitalnim časovnicima, slatkiše u nekolika paketića, a mi, njihovi gosti, jedan nezaboravan dan i susret u krilu čiste i lijepe prirode, potkomovskog lijepog kraja do kojeg auto putem za čas stigosmo, toplo dočekani od naših domaćina i direktorice škole, uvažene i drage gospođe- Vesne Vuksanović- Đurović.
Daleko od gradske vreve, buke i bijesa uživali smo u lijepom druženju i razgovoru sa kolegama prosvjetarima, dok vesela i nasmijana lica najmlađih nijesu s radošću i nestrpljenjem počela da kušaju ratnu šahovsku sreću sa dragim gostom- velemajstorom Đukićem, koji im je manirom vrsnog znalaca i šahovskog pedagoga, objašnjavao principe i zakonitosti šahovske igre i strategije, što ih je prilično zainteresovalo i dalo podstreka za ozbiljnije izučavanje i prakticiranje čarobne igre! Kad je stari prof.Čađo najavio da će tu biti i nekih lijepih stihova o kraljevskoj igri, u verbalnom blizz- krigu, velemajstor me je u trenu “ matirao“…“ Profesore, opet Borhes!“…Nasmiješih se, i u sebi pomislih- prilikom sljedeće posjete i podjele šahovskih darova, poetski repertoar će se morati mijenjati.
Sa prof.Bojanom na stonom tenisu i divnom dječicom na fudbalu, nekom drugom prilikom.Ali s neskrivenim oduševljenjem, pišem i završavam ovaj kratak tekst, da smo danas i dušom i tijelom, boraveći u Ljevorečkom kraju osjetili iskonsku i djelatnu snagu prirode i ljubavi u ambijentu mladosti i naših kolega. Hvala vam na ovom danu.
Jedan smo rod!
Gens una sumus.
(Preneseno sa fejsbuka)