Objavljujemo novi, do sada neobjavljeni tekst velemajstora Milana Draška — sažet, ličan i pun atmosfere južne Francuske. Uživajte u odlomku iz njegove knjige koja će uskoro biti objavljena.
Francuska liga, Rona i Sabato
Putovanje Nica-Kan-Tulon-Marsej-Avinjon-Lion, praznik ljepote. Ispred stanice “Lyon Part Dieu” mladi dokoni ljudi sjede na gvozdenim šipkama. Desetak metara od njih restoran gdje sam 2009. jeo najukusniji tiramisu u životu. Stanovali smo u hotelu “Ibis”. Pamtim duge šetnje obalom raskošne Rone. Uspješna sezona u “National 1” ligi; šest poena iz osam partija. Igrao sam četiri godine za klub “Hyeres”, iz istoimenog, najjužnijeg grada Francuske rivijere.
Oproštajni krug odigrah 2011. godine u gradu Korba, kod Liona. Nije jednostavno stići u hotel “Etap”, u gradiću blizu Korbe. Crvenokosa žena koja vozi autobus rado mi pomaže. Izlazim na mjestu koje je najbliže “Etapu”. Hotel još nije na vidiku, uđoh u enoteku. Ljubazna gospođa predlaže da pozovemo taksi. Kreće prema telefonu, ali dolazi stariji čovjek, ležerno odjeven, s tregerima i “solidnim stomakom”. Izgleda da je česta mušterija, govori otresito: “Ma kakav taksi, ja ću odvesti čovjeka!” Lijep gest, ne baš uobičajen u Francuskoj.
Na recepciji scena na koju sam navikao. Klub nije uplatio novac za naš boravak, gospođa misli da je najbolje da ja platim za cijelu ekipu! Po mojoj reakciji shvata da nisam oduševljen. Zovemo Gordanu Martinović, sekretaricu kluba. Ideja recepcionerke više nije “u igri”.
Hotel na brežuljku prilično je izolovan. Čitam “Tunel” Ernesta Sabata. Potpuno zaokupljen knjigom, nisam ni primijetio da je raskošan sunčani dan zamijenila tama. Duboki mir, zanesenost i zadovoljstvo kreiranja slobodnog vremena.
Ernesto Sábato
Autor teksta: Velemajstor Milan Draško