Piše: Vladimir Nejštadt
Staljin i pet članova Politbiroa, koji su se složili s vođom da se telegram čestitke Aljehinu objavi bez komentara. Pored Gospodara – Kaljinin, u drugom redu Ježov, Kaganovič, Mikojan i Andrejev.
Prema zapisima dežurnih sekretara Staljinove prijemne službe, on od 13. do 19. novembra 1935. nije nikoga primao u svom kremaljskom kabinetu, tako da je Kriljenko najvjerovatnije predao svoje pismo stalnom šefu Staljinovog kabineta Poskrjebiševu. A gdje su onda, ako ne u Kremlju, potpise na rezoluciju vođe stavili sedmorica tadašnjih članova Politbiroa i Ježov, koji tada nije bio član najvišeg partijskog vrha (bio je samo sekretar CK)?
A vjerovatno – uz zajedničku trpezu kod diktatora, koji je volio da večera od kasne večeri do ranog jutra u Bližnjoj (Kuncovskoj) dači… Još jedan član Politbiroa, Molotov, izgleda da nije prisustvovao tom okupljanju – njegovog potpisa nema.
Iz posmrtno objavljene knjige Ivana Mihajloviča Gronskog „Iz prošlosti“, izdane u „Izvestijama“:
„Dva puta nas je u redakciji posjetio veliki kubanski šahista Hose-Raul Kapablanka. Dugo i sadržajno smo razgovarali. I kad se u engleskom gradu Hastingsu održavao šahovski turnir, poslao sam Kapablanki telegram s prijedlogom da postane stalni dopisnik ‘Izvestija’ s turnira. Šahista je odgovorio potvrdno. Poslao sam mu akreditaciju i novac. I u ‘Izvestijama’ se pojavila korespondencija s potpisom: Kapablanka (od stalnog dopisnika). To je u zemlji ostavilo ogroman utisak. Iz ‘Pravde’ me je pozvala Marija Iljinjična Uljanova:
– ‘Ivane Mihajloviču, hajde da zajedno objavljujemo Kapablankine tekstove i zajedno podijelimo troškove.’
– ‘Marija Iljinjična’, odgovorio sam, ‘“Izvestija” je formalno nepartijski organ, dok je “Pravda” organ VKP(b), a VKP(b) je sekcija Kominterne. Teško da bi se ministar Kube, kakav je Kapablanka, ministar buržoaske države, saglasio da objavljuje u komunističkim novinama. Uostalom, uskladite to sa Staljinom. Ali mislim da je nezgodno s takvim prijedlogom obraćati se Kapablanki.’
Uljanova se složila s mojim argumentima.“
Eh, zavrtio mozak Ivan Mihajlovič sestri Iljiča! Jer Kapablanka nikada nije bio ministar… A kad je 1936. pobijedio na 3. Moskovskom međunarodnom turniru, rado je davao intervjue i komunističkoj ‘Pravdi’, a naravno i ‘svojim’ ‘Izvestijama’…
U „Izvestijama“ je Gronski prisno razgovarao i sa Laskerom, riječju, imao je bogato iskustvo komunikacije sa šahovskim Bogovima. I da nije upao u stroj za mljevenje mesa 1937, možda bi ponovo bio poslan od strane vođe da nagovori Aljehina da se vrati – uz izdašne garancije…
Ivan Gronski (pravo prezime – Fedulov) u svom kabinetu u „Izvestijama“, gdje je znao da sjedi uz šoljicu čaja s poznatim šahistima…
Kao što je poznato, još dok je trajao Drugi svjetski rat, zbog odbijanja Evea i Fajna da igraju protiv Aljehina, povučene su ranije poslane pozivnice svjetskom prvaku na međunarodne turnire u Londonu i Hastingsu.
Mnogo godina kasnije Fajn će napisati:
„Prije smrti Aljehina 1946, predložio sam turnir šestorice za titulu svjetskog prvaka – bez Aljehina, zbog njegovog ponašanja tokom rata i zato što je bilo jasno da više nije tako jak. Prijedlog nije prihvaćen od strane Rusa, koji su umjesto toga odustali od bojkota Aljehina i pozvali ga na meč s Botvinikom.“
Osim Staljina, niko drugi iz kremaljske vrhuške nije mogao dati odobrenje Botviniku da igra meč sa Aljehinom, koji je na Zapadu bio proglašen izopštenikom. I koji bi to član MGB-a poslije toga smio makar da dotakne Aljehina- pustinjaka iz Eštorila?
…Skoro čitav apriljski broj časopisa Chess Review iz 1946. godine bio je posvećen preminulom svjetskom prvaku, koji je otišao nepobijeđen.
Na 7. stranici – vijest o njegovoj smrti u stalnoj rubrici „Šahovski svijet“, zajedno s kratkom diskusijom – ko je sada šampion?
Stranice 12–18 – Aljehinove fotografije, njegove partije, spisak turnira na kojima je igrao…
Dalje, na stranicama 19–20, Reuben Fajn, u tekstu „Odajući počast Aljehinu“, komentariše partiju koju je izgubio od Aljehina na Božićnom turniru u Hastingsu 1936/37.
U isto vrijeme, „Šah u SSSR-u“ objavio je članak u znak sjećanja na Aljehina, a njegov autor, Petar Romanovski, na kraju zaključuje: „Sovjetski šahisti visoko cijene Aljehina kao izuzetnog majstora, koji je dao bogat doprinos riznici šahovske umjetnosti. Ali kao čovjek, moralno nestabilan i neprincipijelan, ne može imati naše pozitivno mišljenje.“
A Fajn, kojeg su mnogi smatrali glavnim protivnikom Aljehina, završava uvod u partiju iz Hastingsa riječima:
„Zaboravimo godine njegove loše reputacije i odajmo počast neuporedivom umjetniku.“
Pasadena, 1932. Za tablom – Aljehin i Kežden. Posmatraju ih Meksikanac Araisa, Dejk (prvi Amerikanac koji je pobijedio Aljehina, i to upravo na tom pasadenskom turniru), Fajn, Reševski.
Četrnaest godina kasnije, u tekstu „Odajući počast Aljehinu“, Reuben Fajn će napisati:
„Aljehin, a ne Lasker, bio je nenadmašan šahovski psiholog.“
Pred sam finiš tog „Hastingsa“ Fajn je letio kao na krilima – 7 poena iz 7 partija! Aljehin je zaostajao pola poena…
Šahovsko-damske novine „64“ od 10. januara 1937. pišu:
„U 8. kolu najveće interesovanje izazvao je susret Aljehin – Fajn, čiji je ishod odlučivao sudbinu prve nagrade. Aljehin, prinuđen da igra na pobjedu, žrtvovao je pješaka u španskoj partiji radi zaoštravanja igre i, dobivši snažan napad, primorao protivnika na predaju.“
Aljehin – Fajn
Hastings, 1936/37
Španska partija (Rui Lopez)
- e4 e5
- Nf3 Nc6
- Bb5 a6
- Ba4 Nf6
- 0-0 Be7
- Re1 b5
- Bb3 d6
- c3 Na5
- Bc2 c5
- d4 Qc7
- Nbd2 0-0
- Nf1 Bg4
- Ne3 Bxf3
- Qxf3!?
„Inače bi se nakon 14.gxf3 igra izjednačila. Aljehin je radije žrtvovao pješaka, računajući da osim prednosti dva lovca dobije i šanse za napad na kraljevskom krilu crnih.“
– Nikolaj Rjumin, „64“, br. 110, 10. januar 1937.
14… cxd4
Fajn: „Logika pozicije me je primorala da prihvatim žrtvu pješaka, iako psihologija trenutka možda nije zahtijevala tako radikalne poteze.“
15.Nf5!
Fajn označava potez uzvičnikom, Rjumin – ne.
15… dxc3
16. Qxc3 Rfc8
Fajn: „U suštini, kada je pješak bio žrtvovan, obojica smo imali istu sliku pozicije. Aljehin se oslanjao na napad, ja sam računao na to da nemam slabosti.“
17.Qg3 Bf8
18.Bd3 Nc6
19.Bg5 Ne8
- Rac1 Qb7
- a3!
21… g6?
Fajn: „Nisam imao strpljenja i pokušavajući da rasteretim poziciju, oslabljujem je. Bolje bi bilo igrati 21…Nd8 22.Rcd1 Ne6, što bi zahtijevalo više promišljanja, ali bi bilo sigurnije.“
Rjumin: „Crni su donekle stisnuti, i jasno je njihovo nastojanje da otjeraju figure bijelih s aktivnih polja. Cijenom slabljenja kraljevskog krila (g6), Fajn privremeno stiče inicijativu, ali u stvarnosti, pozicija ide u korist bijelih – zahvaljujući moćnim lovcima. Stoga je umjesto 21…g6 bolji preventivni potez 21…Kh8, pa ako 22.Bb1, onda 22…Na5 23.Ba2 Nc4 – s obostrano oštrom igrom.“
- Nh6+ Bxh6
- Bxh6 Nd4
- Rcd1 b4
- f4 exf4
- Qxf4 bxa3
- bxa3 Rc3
- Qf2 Ne6
- a4!
Fajn: „Još jedna izvanredna ideja: pored problema na kraljevskom, crni sada imaju teškoće i na daminom krilu.“
29… Rac8
30. Rf1 R3c7
31. Rb1 Qc6
32. a5
32… Nc5?
Rjumin: „Vodi ka brzom porazu, ali spasa već nema. U svakom drugom slučaju crni gube materijal, samo što bi borba bila produžena.“
Fajn: „Brzo gubi. Bolje bi bilo žrtvovati kvalitet: 32…Qc5 33.Be3 Qxa5 34.Bb6.“
- Bc4 Qd7
- Qa2 Nxe4
- Rxf7 Qxf7
- Bxf7+ Rxf7
- Qe6!
1–0
(Nastaviće se)