Ko treba da bude velemajstor
Jednom se na forumu sajta ChessPro vodila žustra rasprava: da li šahista treba da bude asketa, potpuno posvećen sportskoj borbi, ili ipak epikurejac – ljubitelj ugodnog života, dobre hrane i pića. Šta više doprinosi uspjehu?
Meni je, u tom kontekstu, uvijek pred očima moskovski (a sada američki) velemajstor Anatolij Lejn. Toliko je volio šah da bi, šetajući Tverskim bulevarom, mogao da sjedi satima pored dvojice penzionera koji igraju partiju i posmatra njihovo “šahovsko stvaralaštvo” u tišini.
Ali čim bi ga prijatelji zadirkivali:
– Tole, pa ti si šahovski fanatik!
On bi se zagonetno namrštio i rekao:
– Koji sam ja fanatik… ponekad i popijem!
Žao mi je i danas
Prije dvadesetak godina mojoj majci često je dolazila u posjetu ljepotica Daša K., ćerka veoma poznatog ruskog pjesnika. Pjesnik, čovjek dramatične sudbine, bio je veliki ljubitelj šaha, čak je ponekad i objavljivao u „64“.
Želeći da mu učinim zadovoljstvo, rekao sam Daši:
– Vašem ocu će biti zanimljivo da pročita ovu knjigu.
I pozajmio sam joj bibliografsku rijetkost: knjigu M. Levidova „Štajnic, Lasker“.
Prilikom svoje sljedeće posjete, Daša mi je donijela novu pjesnikovu zbirku uz riječi:
– Otac vam zahvaljuje na knjizi i poklanja svoju.
I to je sve.
Zašto sam ovo sve napisao? Dvadeset godina je prošlo – a knjige bez koje sam ostao mi je i sada žao!
******************
Stari Semjon
(Prenesene priče Starog Semjona iz knjige „Iz dubla“).