
Moskva, 2014.
***********
Junak Šoloma Alejhema, kojeg je pisac definisao kao „čovjeka vazduha“, sklon je stalnom mudrovanju. Sav rad Menahima Mendela iz Jegupca zasniva se na tome da „njegov mozak neprekidno stvara kombinacije“.
Pored toga što se u glavi „čovjeka vazduha“ roje stotine ideja koje se preklapaju jedna preko druge, on je uvjeren da bogatstvo kvari čovjeka, da je bogatstvo — zlo, himera. I mada je poslovica „siromaštvo nije porok“ u postsovjetskoj Rusiji nekako izgubila svoju privlačnost, takav pogled na svijet bio je vrlo karakterističan i za Devika: „čovjeku vazduha“ nije mjesto među moćnima i bogatima.
On je umio da se zauzme i da pruži utočište ljudima koji su još manje od njega sami bili prilagođeni životu. Prije emigracije u Izrael, u Moskvi ga je prilično često posjećivao Jakov Murej. Bili su na neki način slični, i malo ko se iznenadio kada je saznao da je Bronštajn pozvao Mureja da mu pomaže na prvenstvu Sovjetskog Saveza u Lenjingradu 1971. godine.
Jakov Isaakovič se prisjeća kako su u slobodan dan posjetili rođake Devika, koji su živjeli u Piteru. Bronštajn je bio posebno očaran pričom koju je ispričao domaćin, zaklinjući se da je to istinit događaj iz njegove mladosti.
Godine 1925. u šahovskom paviljonu „Vrta za odmor“ na Nevskom, neki pozivar je nudio da se igra partija za opkladu protiv niskog, stidljivog tinejdžera s naočalama. David Jonovič, čuvši tu priču, tražio je da mu se ispriča ponovo i ponovo, zahtijevajući sve više detalja o svom protivniku.
Iako je komunikacija s Bronštajnom bila težak ispit za njegove sagovornike, nagrada im je, kada bi bio u formi, bila u obliku rasutih bljeskova sjajnih poređenja, duhovitih misli i neobičnih zaključaka koji su im zauvijek ostali u sjećanju.
Evo jednog od mnogih monologa koji je ostao u sjećanju holandskom velemajstoru Hansu Riju:
„Pogledaj pozicije na demonstracionim tablama“, govorio je Bronštajn dok smo šetali, čekajući potez protivnika, „a sad pogledaj šahiste: pogrbljena leđa, glava stegnuta između dlanova, oprezni pogledi – djeluje kao da zaista misle, iako su sve te pozicije već viđene stotine, hiljade puta. Vjekovno iskustvo igranja tih položaja je već akumulirano, svako manje-više zna kako treba igrati u tim situacijama. I šta onda? Šahisti misle?
Ne, oni se boje da ne pogriješe u računu. Možda uživaju u lijepim idejama? Ni govora. Oni jednostavno ne mogu bez napetosti koja se stvara tokom same igre. Zašto ne bi gurnuli prst u električnu utičnicu, ako već ne mogu da žive bez napona?“
Drugi put, posmatrajući kratki remi u kojem su protivnici ponovili dobro poznate poteze, Devik je primijetio:
„Neka svi oni koji ne žele da rizikuju unaprijed potpišu remi jedni s drugima prije početka turnira. Tabelu ćemo upamtiti, a ostaje da se igra SAMO NEKOLIKO PRAVIH PARTIJA…“
Na pitanje može li se knjiga Učenik čarobnjaka smatrati zbirkom njegovih najboljih partija, odgovorio je:
„Ne — to je zbirka najgorih partija mojih protivnika.“
Na prvenstvu Moskve 1963. godine, u partiji protiv Simagina, Bronštajn je nakon 1.d4 ♞f6 odigrao 2.g4?!? Partija je završena remijem. Komentar Bronštajna:
„Simagin je potpisao formular i bezbrižno rekao: ‘Tu nemaš ništa. Taj sam potez odavno analizirao.’ Eto tako. I sad ti znaj da igraš protiv eksperta.“
Protiv poznavaoca Španske partije Alekseja Suetina, nakon 1.e4 e5 2.♘f3, predlagao je da se igra 2…a6, pa onda lagano da se uzme lovac:
„Pa on igra otvaranje automatski, uopšte ne obraća pažnju na poteze protivnika…“
Nakon što je pobijedio Gelera u prelijepoj partiji u Semiševoj varijanti Nimcovičeve odbrane, pitali su ga kada je tačno došla ideja za kombinaciju. Bronštajn je odgovorio:
„Kada sam odigrao a2–a3 u četvrtom potezu.“
U topovskoj završnici tri protiv tri na istom krilu, kad slabija strana ima udvojene pješake na “f” liniji, remi je lakše ostvariv ako pješaka na “h” uopšte nema, — rekao je jednom Bronštajn. — Dva pješaka su sasvim dovoljna, kralj tada ima više prostora za manevrisanje, pješak na “h” samo smeta…“
Uvrijedio bi se kada bi prisutni, slušajući ga, razmjenjivali poglede i s oprezom gledali u maestra:
„Pa šta me gledate? Gledajte poziciju…“
(Nastaviće se)