
Moskva, 2014.
***********
Korčnoj naziva Davida Bronštajna genijem.
Ali šta uopšte znači riječ genije? Postoje li „stepeni genijalnosti“? Da li je genije uvijek genijalan? I kada prestaje to da bude?
U naše vrijeme opšte banalizacije, ni pojam „genije“ nije ostao pošteđen inflacije.
Danas mladi šahisti lako lijepe etikete „genija“, često kolegama koji igraju s njima iste turnire.
Lev Landau, na pitanje:
„Kažu da ste genije?“ je ozbiljno odgovorio: „Ne, nisam genije, ali sam veoma talentovan.“
A Robert Fišer je bio kratak: „Genije je samo riječ. Ako pobjeđujem — jesam. Ako ne — nisam.“
„Da, ja sam bolji pisac… ali kod Katajeva je demon jači“ — rekao je jednom Jurij Oleša, poredeći sebe s Valentinom Katajevim.
Ne znam kakvim mjerilima se mogu izmjeriti izuzetni talenti Bronštajna i Talja,
ali svi koji su dobro poznavali Mihaila Talja razumjeće šta želim da kažem:
njegov demon je bio jači od bronštajnovog.
Riječ „genije“ nije matematička formula — genijalnosti se ne može ni naučiti ni podučavati.
Često se vrhunac genija poklapa s godinama mladosti, dok je ostatak života samo postepeno, a ponekad i iznenadno, gašenje „božanskog plamena“.
Genijalnost se može ispoljiti samo u stanju nadahnuća i uzleta, ali nadahnuće ne može trajati vječno — takvo stanje se ne može staviti na traku za serijsku proizvodnju.
Rembo je bio pjesnik svega četiri godine.
Mickjevič nije pisao poeziju posljednjih dvadeset godina života, dok su pjesnici koji su pisali do smrti često bili samo sjenke onih koji su nekada isijavali božansku svjetlost.
Ni Bronštajn, ni Talj nisu bili geniji kroz cijelu karijeru.
Za Talja, to je period 1957–1960. godine, možda još par godina više.
Do kraja života znao je da odigra poneku „taljevsku“ partiju, pa čak i da ostvari dugu seriju bez poraza u poznijim godinama,
ali kada se govori o fenomenu Talja, misli se na nešto drugo.
Vrhunac Davida Bronštajna bio je u prvih sedam godina nakon rata (1945–1951).
Iako je i kasnije odigrao niz izvanrednih partija,
njegov šah je postepeno prešao iz neponovljivog i jedinstvenog u šah jednog sjajnog velemajstora, ali bez onog “ah!” efekta, kojim su bile prožete partije mladog Bronštajna.
I kad se govori o geniju koji je bio ispred svog vremena, sjetimo se Bronštajna, koji je na jednom dahu izašao pred Botvinika
i pokazao se dostojnim protivnikom svjetskom šampionu.
Izgledalo je da će raspad Sovjetskog Saveza i nastupajuća sloboda donijeti obojici ogromno olakšanje.
To se nije desilo.
Živeći cijeli život pod drugačijim „atmosferskim pritiskom“, nisu mogli da se prilagode razrijeđenom vazduhu postsovjetske Rusije.
Sa sobom su nosili životno iskustvo, oblikovano uslovima koje im je nametnulo njihovo vrijeme i okolnosti —
i mogli su postojati samo unutar koordinatnog sistema Sovjetskog Saveza, pod uslovom da su mogli slobodno da putuju u inostranstvo kada god bi to poželjeli.
Nije čudno što se Bronštajnu Zapad, nakon dugih putovanja, nije dopao, a Talj je iskreno patio u Njemačkoj, gdje je pokušao da živi tokom posljednjeg perioda svog života.
Ali, uprkos mnogim zajedničkim osobinama, među njima je postojala i ogromna razlika.
Prije svega — faktička.
Mihail Talj je, sa samo dvadeset tri godine, postao svjetski šampion, ostvarivši s nevjerovatnom lakoćom ono na šta je David Bronštajn samo pokušao da se odvaži.
Bronštajn je odigrao neriješen meč za titulu svjetskog prvaka i bio na korak do toga da postane šampion.
Na korak.
Nakon meča, Vajnštajn je izjavio da je Bronštajn moralni pobjednik.
Možda i jeste.
Ali neumoljiva istorija, u kojoj se više ništa ne može promijeniti, ne pamti moralne pobjednike — već stvarne.
Šah, kao i život, je nemilosrdan: strijelac koji pogodi tek malo ispod desetke i ostane bez nagrade, nije ništa bolji od onog koji promaši čitavu metu.
„Samo jedan potez,“ — neumorno je ponavljao Bronštajn — „Samo jedan potez — i tako ogromna razlika!“
Ali takav je okrutni svijet sporta: razlika je upravo u tom jednom potezu, u jednom centimetru, u djeliću sekunde.
U foto-finišu koji jednog baca na pobjednički podijum, a drugog spušta u zaborav.
Upravo u toj nijansi leži razlika.
(Nastaviće se)