Piše: GM Emil Sutovsky
Upravo danas sam saznao da je Danja Narodicki, koji nije doživio svoje tridesete, rođen istog dana kao Mihail Talj – 9. novembra.
I tada me prosvijetlilo – koliko su zapravo slični.
Obojicu su mnogi zvali imenom od milja – Miša, Danja.
Obojica su bili vedri, nevjerovatno popularni.
Obojica su obožavali blic i mogli su igrati danima bez prestanka.
Obojica su bili sjajni pripovjedači, komentatori.
Obojica su odrasli u obrazovanim, jevrejskim porodicama, a opet su svuda bili „svoji“, prihvaćeni u svakom društvu.
Talj, koji je na kraju poživio 55 godina, mogao je otići mnogo ranije – njegovi nekrolozi su bili pripremljeni u novinama još sredinom šezdesetih.
Upravo u tim godinama u kojima je Danja otišao.
Talj je imao sreće – u njegovo vrijeme nije bilo ovog ludog interneta.
Čak je i blic sa vječnom cigaretom bio manje štetan nego višesatno napeto sjedenje pred ekranom.
Talj je imao sreće – i njega su optuživali za magiju i čarobnjaštvo, ali tada nije bilo kompjutera, ni varanja pomoću njih, i sve te optužbe su izazivale samo smijeh.
Talj je imao sreće.
Danja nije.
Nije imao sreće – do bola koji ne prolazi ni sada, pet dana kasnije, kod gotovo čitave šahovske zajednice.
Pogledajte te fotografije. Taj sjaj u očima, koji se tako rijetko sreće.
Onaj koji čini svijet svjetlijim, ali samog nosioca tog svjetla čini ranjivim na sve.
Miša, Danja… eh.
(Preneseno sa fejsbuka)