Dva miliona i 300 hiljada litara vode za „zelenog monstruma“ (3.nastavak)

Piše: Vladimir Nejštadt

ŠOKANTNA KRIVIČNA PROŠLOST POKRETAČA ANGLO-SOVJETSKOG ŠAHOVSKOG PRIJATELJSTVA I NEOBIČNA GEOLOKACIJA PRVOG MEĐUSOBNOG MEČA REPREZENTACIJA SSSR I VELIKE BRITANIJE

Naravno, Čerčilov „Fulton“ govor potkopao je i anglo-sovjetske šahovske odnose – tako da su naši velemajstori uspjeli da se probiju na poznate božićne turnire u Hastingsu tek u zimu 1953/54. godine…

A ipak, svega nekoliko mjeseci nakon završetka Drugog svjetskog rata, u Londonu je osnovano Anglo-sovjetsko šahovsko društvo, a u martu 1946. časopis Šahmaty v SSSR objavio je ime organizatora – to je bio „irski romanopisac Džim Felan“.

I tu bi, bez sumnje, sovjetska šahovska javnost bila šokirana, da je znala da je taj isti „irski pisac“ – bivši robijaš, koji je zapravo za dlaku izbjegao vješala! No, do tada su to već bile stvari iz prošlog života…

Dana 11. juna 1923., usred bijela dana, u malo porodično poštansko odjeljenje u predgrađu Butl (kod Liverpula), upala su dva razbojnika, zahtijevajući gotovinu od prisutnih službenica. One su, neočekivano, podigle uzbunu, pa je jedan od napadača pobjegao, dok je drugi – Sean McArthur – bez razmišljanja pucao i ubio mladića koji je pokušao da im pomogne (brata jedne od službenica), takođe poštanskog radnika. Tek tada je pobjegao.

Ubica je uspio da se izgubi u gužvi, ali je njegov saučesnik – Džim Felan – uhvaćen od strane mase i priveden policiji. Priznao je da su njih dvojica, obojica pripadnici republikanskog pokreta, pokušali da opljačkaju poštu kako bi prikupili sredstva za Irsku građansku partiju, koja se u tim turbulentnim vremenima borila za potpuno odvajanje Severne Irske od Ujedinjenog Kraljevstva.

Sud ga je osudio na smrt, ali je ministar unutrašnjih poslova u posljednjem trenutku zamijenio vješala doživotnom robijom.

Tako je Felan proveo više od 13 godina u zatvoru, gdje je i naučio šah, kako bi ublažio težinu zatvorskih dana. U zatvoru Parkhurst na ostrvu Vajt (najvećem engleskom ostrvu u Lamanšu), osnovao je zatvorski šahovski klub.

Nakon što je uslovno pušten sredinom 1930-ih, posvetio se književnosti, pišući o teškom životu irskih seljaka, borbi za nacionalnu slobodu, ali i o ličnim zatvorskim patnjama. Inače, Felan je kroz život bio: kovač, brodski ložač, barmen, glumac, scenarista, novinar, i – naravno – osuđenik.

Po izlasku na slobodu 1937, odao se i lutalačkom načinu života, auto-stopom obilazeći Britaniju. Tokom jednog od tih putovanja upoznao je Kejtlin, svoju treću suprugu, koja ga je opisala ovako:

„Bio je visok skoro šest stopa, nosio je kožnu jaknu i somotske pantalone. Veliki crni šešir bio mu je zabačen na potiljak, a crveni svileni šal oko vrata.“

U tom istom upečatljivom izdanju, poslije rata, Felan se pojavio u kancelariji predsjednika Društva za kulturno zbližavanje s SSSR-om (SCR) – Denisa Prita. Predložio mu je osnivanje šahovske sekcije unutar te organizacije (osnovane još 1920).

Prit, inače ugledni britanski advokat i simpatizer Sovjetskog Saveza, dao mu je punu slobodu – i tako je bivši osuđenik, lutalica i popularni pisac postao ključna figura u obnavljanju šahovskih odnosa između SSSR-a i Velike Britanije.

Nakon dugog zatvora, Džim Felan se zakleo da će zauvijek završiti s „čamotinjem između četiri zida“ – i vratio se skitničkom načinu života.

A vođenje šahovske sekcije Održenja za kulturne veze sa SSSR-om (OKS) povjereno je poznatom naučniku-genetičaru i psihijatru, a ujedno i kompozitoru šahovskih studija, Lajonelu Penrouzu.

Jedan od njegovih sinova, Džonatan Penrouz, postao je desetostruki šampion Engleske i dvostruki velemajstor (i u klasičnoj igri i u dopisnoj), dok je drugi sin, Rodžer Penrouz, postao nobelovac za fiziku.

Sljedeća fotografija krasi tekst o Hjui-u Aleksanderu na poznatom sajtu „Winter’s Chess Notes“, čiji je autor i urednik temeljni istraživač šahovske istorije, arhivista i pisac Edvard Vinter.

A evo i redova iz napomene na „Chess Notes“ (tj. online šahovskim kolumnama):

„Ovu fotografiju Paula Keresa i K.H.O’D. Aleksandera ljubazno je ustupio Haltonov arhiv. Napravljena je tokom turnira u Hastingu 1954/55, ali raspored figura na tabli nema veze s njihovom partijom iz tog turnira.“

Poštovani gospodine Vinter, fotografija nije s Hastinga — njome je ilustrovan izvještaj Nikolaja Zubareva u 12. broju časopisa „Šahmaty v SSSR“ iz 1947. godine (str. 257) o drugom meču reprezentacija Velike Britanije i SSSR-a!

Prvi meč, koji se odigrao na daljinu — preko radio-telegrafa, u maju 1946., poznat je mnogima po senzacionalnoj pobjedi Aleksandera nad Botvinikom. A u sljedećem susretu, već oči u oči, za stvarnom šahovskom tablom, tajni britanski kriptolog igrao je protiv pobjednika AVRO turnira 1938. i tadašnjeg šampiona SSSR-a.

Precizna lokacija tog istorijskog meča — vjerovali ili ne — bilo je skromno prizemlje opštinske vijećnice Holborna, jednog od londonskih okruga. Sala je bila toliko mala da su, koliko god to čudno zvučalo, navijače puštali samo po dvadesetoro odjednom, i to na dvadeset minuta. Poslije toga bi ih smjenjivala naredna grupa „srećnika“, opet po istom principu.

A samo godinu dana ranije, mjesto prvog susreta naših s Amerikancima bio je čuveni Stubni salon Doma sindikata u Moskvi – jedan od najsvečanijih i najimpresivnijih prostora na svijetu…

Satovi prvih partija prvog direktnog meča SSSR–VB počeli su da kucaju 21. septembra u 14:00 po londonskom vremenu…

Paul Keres – Hjū Aleksander
London, 1947

U ovoj poziciji prekinuta je prva partija lidera ekipa, komentarisana u biltenu meča (koji je izdavala moskovska „Večerka“) od strane doajena sovjetskih majstora Vasilija Panova:

41. Kg2 Ng4+ 42. Kf3 h5!
„Sada crni osvaja jednog pješaka i dobijaju dobre šanse za remi. Isti bi potez uslijedio i na 42. Kh3“, piše Panov.
Ali — Stockfish ovdje već daje +3 za bijelog! Preporučuje ne komplikovati, već jednostavno uzeti bijelog pješaka skakačem sa šahom:
42… Nxh2+, pa:
43. Kf4 Nf1 44. Nd4+ Kd6 45. g4 Rh2 – skoro izjednačeno.

43. h3 Rxb3+ 44. Kf4 Rb4+ 45. Kg5 Nf2 46. h4 Rb5 47. Kg6 Kd5 48. Kxh5
Panov piše:
„Ako 48. Re7, da se odsječe crni kralj, slijedi 48… Ne4!, nakon čega bijelom ne odgovara ni 49. Kxh5 zbog 49… Nxg3+ 50. Kxg3 Kd6+ 51. Nf5+! Rxf5+ 52. Kg6 Kxe7 s remijem, ni 49. Rxe4 zbog 49… Rb6+ itd.“

Ali…
ovdje bijeli imaju studski potez koji Panov nije uočio — 50. Nd6!
i nakon 50… Rxd6+ 51. Kf5 bijeli stoji na dobitak!

Zapravo, šahovski motor predlaže prvo 48. Rd7+, da bi nakon 48… Ke5, top dao šah s e7 i onda kralj uzima pješaka – partija gotova.

Veliki Estonac je očigledno požurio s uzimanjem na h5!
Dao je šansu za spas – i Hjū Aleksander ju je iskoristio!

48… Ke4! – Jedini pravi potez!
Da je kralj otišao na e5, uslijedilo bi: 49. Rg5! s pobjedom.

49. g4 Kf4 50. Rg5 Ne4 51. Nd4 Nf6+
Panov komentariše:
„Obe strane igraju cijeli završnicu duhovito i precizno, birajući jedine najbolje poteze.“

52. Kg6 Rxg5+ 53. hxg5 Nxg4 54. Nc6 Ne3 55. Kh5 Kf5 56. g6 Ng7+ 57. Kh6 Ne8 58. Nd4 Ke5 59. Nb5 Kf6 60. Nc7 Nd6 61. Kh7 Nf5 62. Nd5+ Ke5 63. Nc3 Kf6 64. Ne4+ Ke5 65. Ng5 Kf6 66. Nf7 Ne7

Remi.

(Nastaviće se)

https://chesspro.ru/thesaurus/neishtadt_net_nichego_tainogo