Autor: Jurij Šaburov
Pod znakom nadmoćnosti Aleksandra Aljehina prošli su i turniri 1932. godine. U Londonu, od 1. do 15. februara, osvojio je prvu nagradu, sakupivši 9 poena iz 11 i ponovo ne pretrpjevši nijedan poraz. Drugu nagradu dobio je tada afirmisani Salo Flor — 8 poena, a treću–četvrtu nagradu sa po 7½ poena podijelili su drugi mladi majstori koji su obećavali — Isaak Každen i Malik Sultan-Khan.
U julu je Aljehin u Bernu ponovo postao pobjednik turnira, sa 12½ poena iz 15, izgubivši samo jednu partiju — od Bogoljubova. Drugu i treću nagradu sa po 11½ poena podijelili su Flor i Euwe.
Zanimljivo je da je, aktivno učestvujući na turnirima, Aljehin nalazio vrijeme i za masovne događaje usmjerene na popularizaciju šaha. Rado je nastupao na seansama simultanke, a igrao je čak i dopisno. Popularnost Aljehina bila je tolika da je 1931. godine, kada je nastupao na seansama simultanke u glavnom gradu Islanda Rejkjaviku, nacionalni parlament bio raspušten na odmor: poslanici su željeli da budu učesnici ili makar svjedoci nastupa svjetskog šampiona.
Vraćajući se s Islanda, svjetski šampion je preko radija, s broda, odigrao dvije partije sa šahovskim klubom iz Rejkjavika. Poslije dvanaest poteza, odigranih tokom plovidbe, partija je nastavljena dopisno. Bijelima je Aljehin remizirao, a crnima je pobijedio u 52. potezu, uz zanimljivu, daleko unaprijed proračunatu žrtvu figure.
On je smatrao da se „igra dopisno i za tablom međusobno dopunjuju“. Na Aljehinov predlog, 1936. godine Međunarodna federacija dopisnog šaha donijela je odluku o organizovanju prvog svjetskog prvenstva poštom. Ono je održano nakon Drugog svjetskog rata. Od tada se ta takmičenja redovno održavaju.
Impresivna serija pobjedničkih nastupa Aljehina na evropskim turnirima prekinuta je u jesen 1932. godine, kada je započeo ostvarivanje primamljive ideje o putovanju oko svijeta. Ruta je bila pomno isplanirana, a putovanje je trajalo šest mjeseci — od 10. decembra 1932. do 20. maja 1933. godine. Aljehin je ponovo prešao Atlantski okean i u San Francisku započeo turneju po Americi.
Zatim je uslijedila prava egzotika — posjetio je Honolulu (Havajska ostrva), Kobe (Japan), Hongkong, Manilu, Singapur, Sumatru, Javu, Novi Zeland, Cejlon, Aleksandriju, Jerusalim, Đenovu, odakle se napokon vratio u Pariz. Svjetski šampion je ostvario impresivnu turneju, iako nije uspio u potpunosti da ispuni planirani program. Aljehin nije podnio tropsku klimu Indonezije i bio je prinuđen da prekine put oko svijeta.
Aljehinovo putovanje bilo je veliki događaj i dalo je značajan doprinos popularizaciji šaha, posebno u udaljenim krajevima.
U SAD-u i Meksiku održao je 42 seanse simultanke na ukupno 1063 table. Dobio je 946 partija, 41 je izgubio, a 76 završio remijem. Među tim nastupima bio je i neobičan Aljehinova seansa u Njujorku na 50 tabli, za svakom od kojih su sjedila po četiri šahista koji su zajednički razmišljali o potezima. To je, bez sumnje, otežavalo zadatak simultanca, ali je Aljehin ipak pobijedio u 30 partija, a 14 završio remijem.
U Holandskoj Indiji održano je 13 simultanki na 416 tabli. Tamo je ostvario 384 pobjede, u 9 je priznao poraz, a 23 su završene neriješeno. Tokom samog putovanja oko svijeta, Aljehin je odigrao 1320 partija — među njima 139 konsultativnih — i postigao nevjerovatno visok procenat osvojenih poena: 91,52! Taj rezultat činilo je 1161 pobjeda, 65 poraza i 94 remija. Izgleda da je nivo igre tamošnjih šahovskih amatera ipak bio niži nego u Evropi i Americi.
(nastaviće se)