Bobi Fišer. Legenda. Život i partije najvećeg šahovskog genija (34.nastavak)

F. Braga, K. Ljardo, K. Minser
BOBI FIŠER. LEGENDA.
Život i partije najvećeg šahovskog genija

Moskva 2012

Od 1968. godine Fišer je počeo da se doživljava kao Midas kralj u svijetu šahovskih figura — sve što bi dotakao, pretvaralo se u zlato. Od tada pa do pobjede u meču protiv Spaskog u Rejkjaviku 1972. godine, osvojio je sve što se moglo osvojiti.

Nakon pobjeda u Netanji (Izrael), Vinkovcima i Zagrebu (Jugoslavija), Bobi je odlučio da učestvuje na XVIII Olimpijadi u Luganu (Švajcarska). Ali neposredno prije početka turnira, dvadesetpetogodišnji Amerikanac je kao uslov za učešće postavio da mu se obezbijedi posebna soba za igru, odvojena od ostalih šahista i publike, a uz to je tražio i posebno osvjetljenje. Kada organizatori nisu željeli da ispune njegove zahtjeve, Fišer se razljutio i napustio zemlju očigledno nezadovoljan.

Međutim, ne treba misliti da „čudni zahtjevi i ispadi“ glavnog protagonista šaha XX vijeka nisu imali osnovu. Za Bobija su šahovske partije bile igra cijelog njegovog života. Planirao je svoj odgovor:

— Pokazaću ovoj gospodi ko je Robert Džejms Fišer; neka ne zaborave ko sam ja i koga nisu željeli da shvate — čule su se njegove riječi u jednoj od sala aerodroma Ciriha. Već završavajući formalnosti s prtljagom, ali još ne odlučivši o destinaciji, Bobi je vjerovao da je došao pravi trenutak da pred očima svjetske javnosti pokaže da je najbolji smrtni čovjek u šahovskom kraljevstvu. Bio je spreman.

Bio je spreman za skok.

Tokom boravka u aerodromu u Cirihu, nešto neobično počelo je da se pojavljuje u ponašanju Fišera. Odjednom je promijenio putanju (SAD) i kupio kartu za Englesku.
— Pretpostavljam da ću uspjeti da iznenadim svoju majku — mislio je prije ukrcavanja na avion koji je trebalo da ga odvede kod Regine. Nisu se vidjeli sedam godina. Ona je napustila Bobija, odlazeći na Marš mira 1961. godine. Tada se Regina upoznala s engleskim profesorom Sirilom Pastenom, za kojeg se udala nekoliko mjeseci kasnije. Otišla je da živi u Engleskoj.

Bobi kasnije nikada nije pričao o tome. Možda je hladno oproštanje, bez poljubaca i zagrljaja, postalo jedini spoljašnji simbol ranjenog osjećaja koji je zauvijek obavio život oboje — rana koju nije zacijelila ni smrt Regine Vender Fišer, koja je nastupila u decembru 1997. Sudbina je pripremila neočekivan potez za šezdesetogodišnjeg Fišera, već bolesnog i nemoćnog: smrt majke poklopila se s smrću Džoan, njegove jedine sestre.
Iz Londona, Fišer je krenuo za Njujork, i po dolasku odlučio da promijeni mjesto boravka — još jedan znak želje da zaboravi prošlost. Preselio se u Pasadenu, Kalifornija. Tamo je cijelo vrijeme posvećivao čitanju knjiga koje nisu bile o otvaranjima i šahovskim zamkama. Fišer je brzo pročitao „Mein Kampf“ Adolfa Hitlera i „Protokole sionskih mudraca“ — dva teorijska stuba antisemitizma. Ovaj detalj neki psiholozi mogli bi povezati s njegovom mržnjom prema majci Jevrejki.

Tokom 18 mjeseci Bobi nije učestvovao ni na jednom turniru. Nije prihvatio ni učešće na prvenstvu SAD, koje je te godine istovremeno bilo i zonalno, a pobjednici su izlazili na svjetsko prvenstvo. Nije primao posjete i nije se pojavljivao u javnosti, bavio se samo najnužnijim, jeo malo i loše od skromnog novca zarađenog za knjigu „Moje 60 nezaboravnih partija“. U šahovskom svijetu postojala su različita mišljenja:
— „Fišer je postao paranoik“;
— „On se priprema svim silama da pobijedi Ruse“.

U stvarnosti, stvari su bile drugačije.

Godine 1970. Fišer se vratio na šahovsku scenu. Pojavio se u Beogradu, na veliko iznenađenje novinara i velemajstora, da odigra meč SSSR — Ostatak svijeta. Njegovo ponašanje nije bilo provokativno: čak je bez prigovora pristao na drugo mjesto, ustupivši prvo Bentu Larsenu. Fišer se vratio potpuno spreman za borbu. U svom pojedinačnom meču od četiri partije pobijedio je Tigrana Petrošana rezultatom 3:1 (dva trijumfa i dva remija).

Nastavio je šahovske nastupe i otputovao u Herceg-Novi, gdje je pobijedio na svjetskom prvenstvu u blicu (5 minuta po partiji), ostvarivši 17 pobjeda, četiri remija i jedan poraz (od Korčnoja). Na kraju turnira, na iznenađenje majstora i gledalaca, Bobi je iz memorije reprodukovao poteze svih 22 partije koje je odigrao. Bilo je očigledno da je Fišer dosegao vrhunac svoje šahovske karijere i djelovao nepobjedivo. Njegov plan osvete davao je rezultate.

U tim danima, New York Times je objavio uznemirujući urednički članak „Strah od Fišera“. Sovjetski velemajstor Jurij Averbah u tom članku izjavio je:
— „Postoji određeni magnetizam i čudno djelovanje ličnosti Fišera; njegovi protivnici se intelektualno lome već nakon nekoliko njegovih poteza na tabli.“

U avgustu 1970. Fišer je otišao u Argentinu, koja mu je ostala u najtoplijem sjećanju. Pobjedio je na turniru u Buenos Airesu, sa tri poena ispred Rusa Vladimira Tukmakova, kao i drugih velemajstora, uključujući Semjuaela Reševskog i Florina Georgija. Zatim je otišao u Zigen (Njemačka), da učestvuje na XIX Olimpijadi, ne sluteći da mu sudbina sprema iznenađenje. Tu je napravljen, možda, najvažniji potez u njegovom životu.

(Nastaviće se)