KAKO SE TALJ SPREMAO ZA PARTIJU SA BUAZIZOM
Poznati teoretičar i trener Albert Kapengut ispričao je kako je Mihail Talj, pod njegovim vođstvom, postao šahista grupe „2700+“.
— Godine 1978. igrao sam kvalifikacije za prvenstvo SSSR-a, zaostao sam pola poena za Kasparovom i upao u Prvu ligu. Otišao sam tamo, razbolio se i odigrao loše.
Poslije toga me je Talj pozvao i predložio da mu budem sekundant u predstojećem ciklusu kandidata. Shvatio sam da glavom ne mogu probiti zid i odlučio da završavam igračku karijeru i postajem trener.
Počeli smo da radimo, i posle osam mjeseci – u septembru 1979. – Miša je savršeno odigrao na međuzonskom turniru, iskoristivši četiri moje pripreme. Talj je tada postao treći šahista u svijetu koji je prešao 2700 poena – poslije Fišera i Karpova.
Ali poslije toga je, kao boemski tip, potpuno izgubio kontrolu. Nije se više nimalo trudio da se priprema, i kao rezultat je izgubio meč protiv Leva Polugajevskog 1980. godine veoma ubjedljivo, nakon čega smo se razišli.
— Ali, raditi sa Taljem je bilo zanimljivo. Pominjali ste da ste se pripremali za Polugajevskog u Novogorsku, gdje ste boravili u sobi koju je netom prije vas napustio Arvydas Sabonis.
— Da, bio je takav slučaj. Smjestili su nas u sportsku bazu koja je tada služila za hokejaše i fudbalere, još nije bila olimpijska.
Apartman je bio samo jedan, i u njemu su naizmjenično boravili Tihonov i Beskov. A mi smo bili u običnoj sobi, s produženim krevetom na kojem sam spavao, dok su u uglu ležale Sabonisove poderane patike. Istina, odmah sam ih bacio. Mada mi je kasnije bilo žao – mogao sam ih skupo prodati. 🙂
Ali Talju je bilo dosadno da sjedi na pripremama, pa je otišao u Moskvu. Prvi put se vratio taksijem, ali mu je to bilo skupo i zamorno, pa je riješio da sve to prebaci na mene.
Tako sam ja išao do Moskve sa dva autobusa i presijedanjima, kako bismo mogli da radimo. A tamo – priča za sebe.
Urednik šahovskog dodatka časopisa „64“, Aleksandar Rošal, imao je prijatelja – direktora robne kuće „Minsk“. Postojala je jedna zatvorena moskovska hotelska zgrada, „Krasnopresnjenska“, bez ikakvog natpisa. Taj direktor je iznajmio luks apartman za Talja, ali pod jednim uslovom:
U toku dana, direktor bi dolazio u restoran sa nekom prodavačicom iz „Minska“, pa bi se zatim povlačili u sobu na sat-dva „odmora“. U ostalo vrijeme, soba je bila naša, i ja sam dolazio tačno u tri sata, kako bismo radili. Miša je živio kod neke svoje trenutne ljubavnice, pa mu je taj raspored savršeno odgovarao.
— Talj vam je, izgleda, rekao da nije ženskaroš, već alkoholičar?
— Da, jednom sam se našalio na njegov račun, gledajući sve te njegove djevojke. Na šta mi je Miša, gledajući me potpuno iskreno, odgovorio: „Ja nisam ženskaroš. Ja sam alkoholičar.“
— Je li mnogo pio?
— Kad se igrao međuzonski turnir u Rigi, prve četiri partije Talj je igrao protiv sovjetskih šahista. U drugom kolu, crnima je sjajno iskoristio moju pripremu i pobijedio Polugajevskog, od koga je obično gubio.
Zatim je pobijedio još u dvije partije. 4 iz 4! Bilo je jasno da ide dalje u ciklusu kandidata. Iako je živio 10 minuta od dvorane (teatra Rainisa), organizatori su mu obezbijedili luks apartman u najboljem rigaškom hotelu „Inturist“.
Poslije tog briljantnog početka, Miša je naručio flašu votke za sebe, i flašu vina za svoju ženu i mene. To je nazvao „pripremom za majstora“. Tako je zvao svog narednog protivnika – Slima Bouaziza iz Tunisa.
Sutradan, u boljoj poziciji, Miša je prevideo pješaka, i presrećeni Tunišanin je prihvatio remi, iako bi ga svako drugi pokušao dobiti.
Takvih „priprema za majstora“ bilo je 4–5 tokom turnira. U Rigi je to još i mogao da izdrži, ali kasnije mu se sve raspalo. U glavi je već igrao meč za titulu protiv Karpova – kaže Kapengut.
(Objavio na fejsbuku Uslan Misalov)