
F. Braga, K. Ljardo, K. Minser
BOBI FIŠER. LEGENDA.
Život i partije najvećeg šahovskog genija
Moskva 2012
Poslije svog prvog poraza Bobi je nastavio da igra na granici mogućnosti, ali u tom trenutku on je zaostajao snagom za ruskim šahistima. Ne jednom i ne dvaput na individualnim takmičenjima Sovjeti su namještali rezultate međusobnih partija i djelovali kao jedna ekipa, uvijek u interesu onoga ko je bio na čelu. Oni su mu pomagali da pobjeđuje.
Poslije više od mjesec dana borbe za tablom, čarobnjak iz Rige, Letonac Mihail Talj (koji je pomeo Fišera u mini–meču rezultatom 4:0), pobijedio je na turniru kandidata, osvojivši 20 poena. Iza njega su bili Paul Keres 18,5, Tigran Petrosjan 15,5, Vasilij Smislov 15 i Robert Fišer 12,5.
Iako je Bobi propustio šansu da postane svjetski prvak, shvatio je da je cilj — postati najbolji šahista planete, kralj u kraljevstvu velike igre — sada bliži. Njegov stil igre postao je dublji, stekao je iskustvo. Od tada se i za tablom i van nje ponašao kao odrastao čovjek, i možda je baš zato emancipacija i odnos prema ženama postao jednim od njegovih životnih motiva.
Početkom 1960. godine Fišer je ponovo osvojio prvenstvo SAD — treći put zaredom. S impulsivnošću sedamnaestogodišnjeg mladića krenuo je na novo putovanje u Južnu Ameriku, u Argentinu. Ovaj put majka ga nije pratila. Fišer je tražio nova iskustva i šah.
9.marta, na svoj 17. rođendan, Bobi je doživio seksualni debi, u čemu mu je pomogla starija žena u sobi hotela Provincial u Mar del Plati. Iskustvo ga nije skrenulo s pravog puta, i mladi Amerikanac je podijelio prvo mjesto na turniru održanom na obali Atlantskog okeana, zajedno s majstorom s kojim će upisati važne stranice u istoriju šaha. Majstor se zvao Boris Spaski.
Zatim je Fišer otputovao u Buenos Ajres, da učestvuje na turniru posvećenom 150-godišnjici stvaranja prve nacionalne vlade. Ali ovdje je mladi Amerikanac otkrio da postoje i druge mogućnosti osim onih koje se otvaraju na šahovskoj tabli, i da kraljice nijesu samo u šahu. On je odmarao dušom i tijelom u tamnim večerima, posvećujući noći trčanju po modernim kabareima u potrazi za novim avanturama. Zabava donosi gubitak unutrašnje ravnoteže, a njen višak vodi iscrpljenosti. Bobi je prikazao jedan od svojih najgorih rezultata na međunarodnim turnirima i završio na 16. mjestu. S tamnim krugovima pod očima i sasvim iznuren, vratio se kući da dovede u red svoje misli. Došlo je vrijeme da se krene na novi nivo.
U oktobru 1960. godine Bobi je prvi put posjetio Island; njegova pobjeda na turniru u Rejkjaviku bila je predznak onog trijumfa koji će doživjeti u tom gradu 12 godina kasnije. Sve je išlo kako treba u životu mladog šahiste, ali se opet dogodilo nešto neočekivano. Majka Regina ga je izložila ruglu.
Odsustvo Bobija na šahovskoj olimpijadi u Minhenu (1958) objašnjava se time što on nije pristao da igra na drugoj tabli američke reprezentacije — prva je bila dodijeljena 47-godišnjem Reševskom. Takva odluka nije se dopala mnogim njegovim dugogodišnjim poklonicima. Zato, kada je 1960. godine postalo jasno da je upravo Bobi — najjači šahista SAD, i da mu je, shodno tome, pripala prva tabla na olimpijadi u Lajpcigu (Njemačka), njegova majka Regina je udvostručila uloge: počela je da traži snažniju ekonomsku podršku za sina i reprezentaciju SAD.
Pošto se njeni napori nisu okončali uspjehom, odlučila se na krajnje mjere — ispred Bijele kuće prikovala se lancem za ogradu, da bi privukla pažnju štampe i društva. Fišer se osjećao, malo je reći, neprijatno. Ali, u krajnjem ishodu, privatna pomoć je stigla i ekipa je otputovala u Njemačku. Reprezentacija SAD je sa 29 poena zauzela 2. mjesto, zaostavši 5 poena za pobjednikom — sovjetskom reprezentacijom. Fišer je nastupio sjajno, osvojio je 13 poena iz 18.
(Nastaviće se)