Bobi Fišer. Legenda. Život i partije najvećeg šahovskog genija (25.nastavak)

F. Braga, K. Ljardo, K. Minser
BOBI FIŠER. LEGENDA.
Život i partije najvećeg šahovskog genija

Moskva 2012

Ali vratimo se u 1958. godinu, kada je Fišerov genij zasijao nad šahovskom tablom, a svijet polja i dijagonala pozdravio rođenje nove zvijezde. U toj tajanstvenoj igri pojavio se mladić, svojevrsni „šahovski Leonardo da Vinči“ od 15 godina, koji je prijetio da odgonetne šifrovani rukopis šaha, igre s dvomilenijumskom istorijom, punom zagonetki i tajni.

Komentari o pojavi genija u svijetu šaha nisu prošli nezapaženo u SSSR-u — kolijevci svjetskog šaha sa više od 150 miliona stanovnika, od kojih je skoro dva miliona igralo organizovano, a gotovo 25 miliona znalo pravila i rado provodilo slobodno vrijeme uz šah. Već skoro godinu dana majka Regina razmjenjivala je pisma sa sovjetskim vlastima, naročito sa Nikitom Hruščovom, pokušavajući da dobije poziv za svog sina Roberta Džejmsa na Festival omladine i studenata u Moskvi. Da li zbog ideoloških razlika između zemalja, ili zbog ruske birokratije, tek poziv je stigao u kuću Fišerovih sa godinu dana zakašnjenja. Tada su se Bobi, njegova majka i sestra uputili zajedno u Moskvu.

Neočekivano putovanje izazvalo je sumnje tajnih službi i postalo povod za nerazumljive intrige. Sa pojavom na sceni KGB-a i CIA-e počelo je praćenje. Majka Regina, izmučena progonima i već dovoljno iznervirana, odlučila je da za sada ćuti, ali je po povratku riješila da otvoreno razgovara sa sinom. Udar je bio gotovo nokaut — ono što je čuo bacilo ga je u bijes. Od te večeri Bobi je postao samotnjak, povučen u sebe i ogorčeni individualista. Njegovo neuravnoteženo emotivno stanje uticalo je na igru; ali on je i dalje nastavio da pobjeđuje na turnirima tokom narednih 12 mjeseci…

Samo nikada više nije posjetio SSSR.

Čitavo vrijeme svog dvonedjeljnog boravka u Moskvi Fišer je proveo u šahovskom klubu ruske prijestonice, čekajući dostojnog protivnika i nadajući se susretu s nekim od slavnih majstora. Njegov san se, na kraju, i ostvario.

Bobiju je trebalo nekoliko dana da shvati kako je poziv bio tek dio formalnog protokola u okviru kulturne razmjene; svakodnevno su desetine ruskih sportskih zvijezda prilazile mršavom mladiću iz Brooklyna da bi mu pružile ruku, a njegovo raspoloženje naglo se pogoršavalo. Sva ta rukovanja sa dizačima tegova, gimnastičarima, odbojkašima i košarkašima dojadila su mu do krajnosti. Iskreno govoreći, ni Rusi nisu bili oduševljeni Bobijem. Za njih je šah bio dio drevne intelektualne tradicije, a šahovski majstori morali su biti ljudi odgojeni i kulturni; Fišerova nezainteresovanost za pitanja kulture iritirala ih je podjednako.
Svaki Bobijev korak u Moskvi pažljivo su pratili špijuni s obje strane; njuškalo se sve i svuda. Danas o tome znamo sa sigurnošću. Četrdeset četiri godine kasnije, nakon otvaranja arhiva FBI-ja, list The Philadelphia Inquirer objavio je 2002. godine da je FBI s oprezom i posebnim interesom pratio Fišerovu posjetu Moskvi 1958. godine. Nekoliko godina kasnije, direktor FBI-ja John Edgar Hoover i njegov pomoćnik Mark Felt — poznat po svojoj ulozi u aferi Watergate i nazivan „Dubokim grlom“ od strane novinara Washington Posta — došli su do zaključka da su „možda Sovjeti pokušali uspostaviti kontakt s Robertom Fišerom, na šta petnaestogodišnjak nije obratio pažnju“.

Hoover je bio uvjeren da je KGB pokušavao da regrutuje Fišera kako bi radio za njihovu tajnu službu. Prema The Philadelphia Inquireru, agenti FBI-ja su tokom narednih godina vršili nadzor nad Bobijevom majkom Reginom Fišer, čitali njena pisma, pratili bankovne račune i raspitivali se kod komšija. Nad njom je visila sumnja da je bila komunistička špijunka.

(Nastaviće se)