
(47.nastavak)
U sovjetskom taboru – panika. Izgleda da šampion izražava nezadovoljstvo svojim pomoćnicima, okrivljujući ih za svoju lošu igru. Talj daje intervju jednim evropskim novinama. Rijetko se čuju takva iskrena priznanja iz usta sovjetskih zvaničnika! U odgovorima trenera osjeća se očajanje. Prema Taljevim riječima, šampion se pripremao da igra 24 partije, i bio je blizu pobjede! A šta će biti dalje – ne zna se…
________________________________________
BURAN FINIŠ
Usprkos zaostatku u rezultatu, ne namjeravam da polažem oružje. Naprotiv, u svakoj partiji tražim beskompromisnu borbu. Karpov je potišten. Osjeća krajnji umor od stalne potrebe da se brani. Ali, ništa nije tako jednostavno. Očajnička igra na pobjedu može svakog časa da se pretvori u neuspjeh. I u 27. partiji to se napokon i dogodilo (usput, smatram je jednom od najslabijih u meču). Rezultat je postao 5:2.
Karpovu je ostalo da dobije još samo jednu partiju, samo jednu! Pa dobro, neka. Neću praviti remi za remijem samo da bih mučio protivnika ili da bih postavio rekord u dužini mečeva za titulu svjetskog prvaka. Ne, nastaviću da igram onako kako sam i do sada igrao. Samo malo više pribranosti, malo manje nepažnje… Zanimljivo, zašto tako prezirem svog protivnika? Po svoj prilici, ta odbojnost potiče od svega što on predstavlja – od njegovog izgleda, od njegove političke pozadine, a možda i od njegove šahovske ličnosti. Lice tog čovjeka, njegovo ponašanje, njegovi istupi u štampi, njegova “društvena” angažovanost – sve to odiše licemjerjem i laži. Oni koji znaju koliko je moćan, koji znaju u kakve visoke državne krugove ima pristup, uvjereni su: sigurno je umiješan i u to što mojoj porodici nije bilo dozvoljeno da ode iz zemlje. Nesumnjivo je umiješan i Karpov u priču sa velemajstorom Borisom Guljkom. Još od maja 1979. godine, kada je Guljko sa svojom ženom, bivšom šampionkom SSSR-a Anom Ahšarumovom, predao papire za odlazak u Izrael, punih sedam godina (!) nije dobijao dozvolu od Ministarstva unutrašnjih poslova i nalazio se u potpuno bezizlaznoj situaciji.
Prisjeća se bivši šampion SSSR-a Boris Guljko:
„U tom teškom periodu imao sam dobre odnose s drugim šahistima. Tu situaciju nisu stvorili šahisti i mnogi sovjetski velemajstori i danas su moji prijatelji. Ali, bio sam veoma iznenađen kada sam pročitao šta je Karpov govorio tokom nastupa na Harvardu. Kada su ga pitali o mom slučaju, rekao je da mi je pomagao dok sam bio ‘odbijenik’ i da sam ja to znao. Bilo je to vrlo čudno čitati, jer ja znam koliko je Karpov imao neograničenu moć u doba Brežnjeva. Bio je direktno umiješan u odluku koja me je i učinila ‘odbijenikom’. Ali sada se situacija u SSSR-u promijenila, i on danas drugačije vidi prošlost… Ljudi iz KGB-a su mi tada nudili da ostanem u SSSR-u, obećali su da će mi se status poboljšati i da ću imati isto što i ostali velemajstori. A prije tog razgovora, jedan izaslanik Karpova mi je ponudio isto to. Zatim je jedan KGB pukovnik ponovio iste uslove koji su mi bili ranije predloženi.“
(iz intervjua za holandski časopis „New In Chess“, br. 7, 1990)
Zapadu je teško da pronikne u karakter čovjeka koji se drži „oprezne“ šutnje. Koji, kada putuje na inostrane turnire, uvijek navlači na sebe masku pokroviteljske nadmoći. Istina, ostali su njegovi komentari u štampi. Ali ako ih složite hronološki, bićete zaprepašćeni lukavstvom i snalažljivošću Karpova. Mora se priznati – pravi sovjetski karakter!
…Iako Karpov ima očiglednu prednost u rezultatu, njemu je teško – nervni sistem mu počinje da popušta. Počeo je da se žali na nesanicu, pokušava da spava čas u hotelu, čas u vikendici, čas u seoskom klubu. Italijanski komunistički list L’Unità je objavio da su neki huligani u Bagiu pravili orgije pod prozorima šampiona. Sovjetska štampa je to prenijela bez komentara. Izvinite, a gdje je filipinska policija, gdje su Piščenko i Krilov, Karpovljevi lični tjelohranitelji – šta to oni rade, zašto ne mogu da zaštite spokojstvo velikog sina sovjetskog naroda?! Pa čak i ako veliki sin ide na spavanje s prvim pijetlovima…
Аnatolij Karpov: „Tad sam izgubio san… Mučio sam se čitavu noć i pozvao Zuhara. On je vršio svoje čini nada mnom – ali uzalud. Sljedećeg dana sam hodao kao da sam od vate, a te noći nisam htio iskušavati sudbinu, već sam odmah zamolio Zuhara da krene sa tretmanom. I opet – sve uzalud.“
(„Sestra moja Kaisa“)
U tim danima Karpov je, kako bi umirio svoj nervni sistem, počeo u slobodno vrijeme da igra igru u koju je šampiona i njegove saradnike uveo Edmondson – „Otelo“. Kako to biva kod njih, kod Sovjeta, šampion mora da bude uzor u svemu: i odličan student, i uzoran porodičan čovjek, i nepobjediv u svemu! Prirodno, pročuo se glas da Karpov pobjeđuje sve i u „Otelu“.
Ali jednom Edmondson zaigra protiv Balašova. Ovaj igrao slabo. U toku igre započeli su razgovor. Edmondson ga upita da li je igrao sa Karpovom. „Da“ – odgovori Balašov. „I ko je pobijedio?“ Balašov se oprezno osvrnuo oko sebe, da ne bi bio uhvaćen u trenutku odavanja državne tajne, i kratko odgovori:
„Ja.“
Dvadeset osma partija.
Dan ranije otputovao je glavni sudija, Lotar Šmid. On je unaprijed najavio da će u oktobru imati neodložne obaveze. Ja razumijem Šmida – da je imao makar kakvu značajnu ulogu, ostao bi! A ako je trebalo samo da uključuje sat i bilježi prekoračenje vremena, ako su mu organizatori i Apelaciona komisija oduzeli sve ostale funkcije glavnog sudije, šta je onda uopšte imao da radi u Bagiu?!
Još ranije je bilo dogovoreno da će u slučaju odlaska Šmida sudijskim timom rukovoditi Kažić (Jugoslavija) i Filip (Čehoslovačka), s tim što Filip ne može biti glavni sudija.
Ali – kako da ne – Filip je ipak postao glavni!
(I to čovjek koji je izvještavao o meču – i to kako! – u partijskoj novini „Rude právo“!)
Ozbiljno uticati na tok meča to, naravno, nije moglo – ali sada je i na sceni među sudijama glavni bio čovjek Sovjeta!..
Polazeći na nastavak 28. partije, bio sam uvjeren da Karpov može preciznom igrom lako da je izvuče na remi. Ali u pomoć mi je – iznenada – priskočio moj cajtnot! Karpov, neprekidno igrajući u tempu blitza, dva puta je propustio sigurni remi. A kad se dim cajtnota razišao, razišle su se i njegove nade da spasi partiju.
5:3!
(Nastaviće se)