Bobi Fišer. Legenda. Život i partije najvećeg šahovskog genija (6.nastavak)

F. Braga, K. Ljardo, K. Minser
BOBI FIŠER. LEGENDA.
Život i partije najvećeg šahovskog genija

Moskva 2012

POČETAK KRAJA

1.septembra 1992. godine, Sjevernoamerikanac Robert Džejms Fišer, 49 godina, možda najfantastičniji igrač u istoriji šaha, nakon skoro 20 godina povučenog, mračnog i nerazumljivog života, odlučio se na potez. Poput duha izašao je na scenu i dozvolio da pogled javnosti ponovo počiva na njemu.

U 12.30 tog kišnog dana evropskog ljeta, Bobi Fišer se, s istom onom domišljatošću kojom je vukao poteze po šahovskoj tabli, pojavio pred zapanjenom publikom — u pratnji Jezdimira Vasiljevića — u elegantnoj konferencijskoj sali hotela Maestral, smještenog na rajskoj obali ostrva Sveti Stefan — mjestu luksuza i glamuroznog odmora.

Impozantnog izgleda, u sivom odijelu savremenog kroja, ispeglanom kao za reklamni katalog, u košulji boje kreme i kravati nebeskoplave boje; desna ruka mu je bila otežana smeđom kožnom aktovkom. Nije mu bila potrebna nikakva najava — prvi svjetski šampion u istoriji šaha koji je izgubio titulu nakon sukoba sa Međunarodnom šahovskom federacijom (FIDE) — pozdravio je okupljene mahnuvši rukom i u potpunosti se predao milosti foto-, filmskih i TV-kamera, koje su pristigle iz svih krajeva svijeta da zabilježe taj istorijski trenutak.

Bobi Fišer je prekinuo skoro 20 godina tišine i osame; sjedeći pod blicevima fotoaparata, trudio se da ostavi najbolji utisak pred milionima ljubitelja ove igre — pred onima koji su ga i dalje smatrali idolom i koji su mu ostali vjerni uprkos godinama odsustva.

Dakle…

Šezdesetih i sedamdesetih godina ime Fišera bilo je poznato u svakom kutku naše planete; njegovi dolasci u glavne gradove svijeta budili su interesovanje ogromnog broja ljudi koji su željeli da saznaju i najsitnije detalje iz života ovog ekscentričnog lika.

Fenomen Fišer bio je toliki da su, po njegovom dolasku u Buenos Ajres, u roku od nedjelju dana bile rasprodate sve šahovske knjige i časopisi, kao i svi šahovski kompleti koji su se mogli naći u prodaji; da su fanovi razgrabili sve karte na blagajnama pozorišta kako bi prisustvovali njegovim partijama protiv Tigrana Petrosjana; da je velika gomila neorganizovanih navijača izazvala pravi haos u gradu, blokirajući saobraćaj na jednoj od glavnih ulica; i da se za njegov autogram stvorio red dug 200 metara.

Trideset i kusur godina nakon tih nevjerovatnih događaja, šahovsko kraljevstvo je u liku Garija Kasparova iz Azerbejdžana pronašlo novog unikatnog igrača, koji je posjedovao harizmu sličnu onoj američkog velemajstora; Bakuanac „veliki i strašni“ preuzeo je tron koji je napustio “čikaški ninjo (dečko)“ i donio šahu nevjerovatnu popularnost, u čemu su mu pomogla moćna audio-vizuelna i druga medijska sredstva, kao što su televizija i Internet.

Odrediti broj ljubitelja šaha u cijelom svijetu — gotovo je nemoguć zadatak. Nisu svi članovi nekih organizacija, i mnogi znaju samo pravila koja su naučili u djetinjstvu, iako u nekom zaboravljenom kutku čuvaju šahovski set — sa tablom, figurama i satom. A na ivici sjećanja drijemaju uspomene na partiju koju su nekada dobili ili odigrali neriješeno protiv pravog majstora.

Ipak, „zvaničnim“ pokazateljem razvoja i popularnosti igre može se smatrati broj federacija (oko 166) koje pripadaju FIDE-inoj orbiti, a ta organizacija je treća po veličini među sportskim federacijama, odmah iza FIFA-e (fudbal) i IAAF-a (atletika).

Drugi statistički pokazatelj popularnosti daje brojka od 3 miliona — toliko ljudi je, koristeći lične računare, poslalo svoje poteze na Majkrosoftov portal 21. juna 1999. godine, na dan kada je započeo internet-meč između Kasparova i ostatka svijeta. Duel je trajao 123 dana, odnosno 2952 sata. Tokom tog vremena odigrana su 62 poteza, koliko je Kasparovu bilo potrebno da savlada svoje virtuelne protivnike. Tokom ta četiri mjeseca borbe na mreži (zone.msn.com), zabilježeno je više od 300 miliona posjeta portalu, a oko 7 miliona učesnika iz 75 zemalja slalo je svoje poteze putem interneta.

Prilikom sličnog događaja, 6. novembra 2000. godine, kompanija Brain Games Network (BGN), koja je organizovala zvanični meč za titulu svjetskog šampiona između Kasparova i Kramnika, saopštila je u Londonu da je tokom tog mjesec dana dugog meča zabilježeno 100 miliona posjeta na njihovu veb-stranicu, a u danima najveće posjećenosti broj posjeta dostizao je između 250 i 500 hiljada dnevno.

U vezi s tim, lebdi jedno neizgovoreno pitanje iznad šahovske table:
Kolika bi bila popularnost Roberta Džejmsa Fišera da je poživio do naših dana — dana visoko razvijenih informacionih tehnologija i Interneta?
Ali to nikada nećemo saznati.

(Nastaviće se)