
(36.nastavak)
Još jedno saopštenje za štampu bilo je napisano od strane jednog od naših prijatelja. Ja sam ga preveo na ruski, frau Leeverik – s ruskog na njemački. Zatim je prevedeno s njemačkog na engleski. Tako je, na engleskom jeziku, i pročitano od strane frau Leeverik. Kao što vidimo, naše obraćanje bilo je plod kolektivnog rada ljudi iz mnogih zemalja – dobar primjer za političke aktere iz čitavog svijeta. Evo glavnih tačaka tog saopštenja od 8. avgusta:
„Korčnoj izražava žaljenje što je prije početka meča sam predložio tačku o rukovanju. Učinio je to iz poštovanja prema filipinskoj publici, da bi se bar na sceni ispoštovao red u ovom čudnom meču…
Brojna, pažljivo odabrana svita Karpova pokušava da ubijedi svijet da Karpov igra ‘čist šah’, dok, grubo rečeno, Korčnoj igra politiku.
Smatra li Karpov pokušaje Korčnoja da izvede svoju porodicu iz zatočeništva u Sovjetskom Savezu neprirodnim? Smatra li Karpov da je Korčnoj, odbacivši sovjetsku zastavu, izgubio pravo na sve ostale zastave? Naravno, Karpova su učili u školi da je njegova zemlja najveća u svemu. Korčnoj se ipak nada da Karpov ima dovoljan intelektualni nivo da prizna i postojanje nekih drugih zemalja.
Smatra li Karpov etičnim svoj pokušaj da, koristeći usluge tajanstvenog Zuhara, ponovo bez borbe postane šampion svojevrsnog sovjetskog svijeta u šahu?
Što se tiče rukovanja, Korčnoj izjavljuje da je napustio SSSR, između ostalog, i zato da bi bio slobodan od odvratne obaveze da se rukuje s takvim ljudima kao što su Karpov i njegova družina. Korčnoj je donio odluku da počevši od devete partije prekine svaki odnos s Karpovim. Remi treba da se predlaže isključivo preko glavnog sudije.
Od sada Korčnoj će igrati sa posebnim osjećajem – slušajući kako u džepovima protivnika zveckaju ključevi od tamnice njegove porodice; kao i u džepovima nevinog i poštenog naučnika Zuhara ili Baturinskog, koji su, bez sumnje, ostali profesionalni tamničari.
Korčnoj bi volio da novinari – predstavnici zemalja gdje postoji sloboda govora – obavijeste čitaoce o njegovoj odluci.“
*****
A. Rošalj: „Saopštenje puno zlobnih antisovjetskih insinuacija“ (TASS, „Sovjetski sport“ itd.)
*****
Psiholog ili parapsiholog?
Devetа partija. U mirnoj poziciji postepeno nadigravam Karpova, i u središnjici on već ima ozbiljne teškoće. Tokom partije u sali se odvijaju zanimljiva dešavanja. Treba reći da sam poslije 7. partije, tokom koje sam se krio od Zuhara u sobi za odmor, žestoko izgrdio sekundante i gospođu Leeverik jer me nisu podržali i nisu zahtijevali da se psiholog ukloni iz sale. I evo, tokom 9. partije, gospođa Leeverik, ne obavijestivši me, obratila se glavnom sudiji sa zahtjevom da se psiholog ukloni ili da se igra premjesti u zatvoreni prostor. Razgovora o Zuharu već je bilo i previše, ali Šmid je htio još jednom da se uvjeri u potrebu za konkretnim mjerama. Ušao je kod mene u sobu za odmor i pitao da li mi nešto smeta. U tom trenutku, potpuno odsutan od stvarnosti i ne shvatajući suštinu pitanja, odgovorio sam: „Ne, ne, ništa.“ Zbog toga se nije uspjelo radikalno riješiti pitanje. Ipak, glavni sudija je odlučio da Zuhara smjesti dalje od scene… Borba sa „istaknutim naučnikom“ trajala je tokom čitavog meča. Premještali su ga, on se vraćao, ponovo su ga premještali – nije tako lako primijeniti stroge mjere protiv huligana koji se maskira u naučnika.
Što se tiče partije, bez podrške svog psihologa Karpov je igrao blijedo – u relativno jednostavnoj poziciji potpuno sam ga nadigrao. Uoči mog cajtnota, Karpov je pokušao očajnički da žrtvom pješaka aktivira svoje figure. Kako nisam imao vremena da se snađem u komplikacijama, propustio sam forsirani dobitak, i partija je završena remijem.
Sutradan je Karpov lično dolio ulje na vatru. Do tada on nije pisao saopštenja – sve je radio njegov štab „po nalogu šampiona“. A sad nije izdržao! Pogođeno je njegovo najosjetljivije mjesto! Izašao je u javnost kako bi se suprotstavio napadima na Zuhara, optuživši glavnog sudiju za pristrasnost. Pitanje je razmatrano na Komisiji za žalbe. Na sastanku poslije 7. partije Komisija je dala sudijama pravo da rješavaju pitanja reda u sali i opravdanosti premještanja pojedinih gledalaca. Međutim, ovoga puta Komisija je ocijenila postupke Šmida tokom 9. partije kao neispravne i, pljunuvši na sopstvenu odluku, zabranila glavnom sudiji da se ubuduće bavi tim pitanjem.
Em. Štejn: „Jadni Lotar Šmid! Zaboravio je da i nad popom ima pop: Komisija za žalbe meča, sazvana na inicijativu sovjetske strane, sa tri glasa protiv dva ukinula je odluku glavnog sudije, i Zuhar je ponovo počeo slobodno da paradira salom“ („Kontinent“ br. 21, 1979).
(Nastaviće se)