Caruana iznosi svoja razmišljanja u „ludoj“ partiji protiv Abdusattorova

„Fabi, čestitke na pobjedi! Sada si jedini lider turnira. Ostalo je još mnogo partija – kako ćeš pristupiti ostatku turnira?“

Fabiano Caruana: „Da, i dalje ću pokušavati… Mislim, neću bježati od borbe u preostalim partijama,
ali naravno da me to stavlja u komfornu poziciju — ako bih remizirao sve preostale partije, vjerovatno bi to bio solidan rezultat, možda bi bio dovoljan za plasman među finalna četiri.
Ipak, turnir je i dalje otvoren. Plus dva ne garantuje ništa — jeste odlično, mnogo bolje nego prije dva dana, ili čak prije dva sata kad sam bio u ozbiljnoj opasnosti.“

„U današnjoj partiji protiv Nodirbeka bilo je prilično strašno na početku. Kako si izdržao toliki pritisak i ostao smiren do kraja?“

Fabiano Caruana: „Pa, mislim da mi je pomoglo to što je on izabrao vrlo direktan pristup — možda i previše direktan.
To jeste ono što je pozicija tražila, neku nasilnu mjeru, ali se ispostavilo da bi nešto sporije za mene bilo mnogo opasnije, i teže za igranje u praksi.
Težak izbor za njega, ali mislim da je izabrao pogrešno, i to je otprilike bio trenutak kad sam znao da vjerovatno neću izgubiti, kada je uzeo pješaka na g6.
Tada sam se naravno osjećao pod pritiskom, ali potezi su mi dolazili prirodno — samo sam morao da se branim.
Kad sam odigrao g6, to sam i računao — da mogu da odigram dama f6 i pokušam da uzmem njegovog skakača.
Iako sam morao da se suočim sa jakim napadom, moguće je bilo izračunati sve detalje.
Nakon poteza kralj b1, to bi bilo mnogo teže — nema ničega direktnog, morao bih da igram strpljivo i branim se od vrlo opasnog napada.“

„Hvala ti, Fabi, i sretno.“
Fabiano Caruana: „Hvala.“