Aljehin (18.nastavak)

Autor: Jurij Šaburov

U istom broju „Šahovskog pregleda“ čitamo: „Tula. Dana 11, 23. i 24. februara u mjesnom šahovskom klubu održane su partije mladog moskovskog majstora A. A. Aljehina…” — a zatim se iznose rezultati putovanja. Tokom trodnevnog boravka u Tuli Aljehin je dao dvije simultanke: na 23 i 24 table, pobijedivši ukupno u 40 partija, uz 2 poraza, a takođe je održao simultanku konsultativnih partija, gdje su protiv njega, koji je igrao crnim figurama, za svakom tablom igrala po 3–4 čovjeka, i pored toga je još odigrao posebnu partiju s jednim od najboljih šahista grada, K. Vasiljevskim, u kojoj je takođe odnio pobjedu.

Kako se prisjećao Aljehinov školski drug Pavle Popov, Aleksandar ga je u višim razredima često pozivao u šahovski klub u Maloj Bronnaji pred kraj simultanke, da bi potom zajedno otišli u restoran na večeru. Ali nakon simultanki, Aljehin je obično bio rasejan, zaboravljao da naruči hranu i još uvijek se nalazio u svijetu šaha, analizirajući neke partije. Razgovor na neku nevezanu temu nije se odmah razvijao.

Dana 17. maja 1910. godine u Moskovskom šahovskom klubu sumirani su rezultati dva takmičenja odjednom: trećeg hendikep-turnira, započetog još krajem februara, i turnira s numeracijom igrača (po bilijarskom sistemu) — ravnopravnog, započetog krajem marta. Prve nagrade, s velikom prednošću u odnosu na ostale učesnike, osvojio je Aleksandar Aljehin. Na hendikep-turniru iza njega su bili: 2. — V. Ostrogski, 3. — B. Blumenfeld, a na drugom takmičenju: 2. — D. Pavlov, 3. — L. Genika.

Ugled Aleksandra Aljehina je rastao. Jedan od dokaza za to je i kratka informacija iz brojeva 93–95 (mart – maj 1910. godine) časopisa „Šahovski pregled“: „Pri privatnoj gimnaziji P. N. Strahova (Spasska-Sadovaja, kuća Kudrašova) nedavno je osnovan šahovski klub nazvan po našem mladom majstoru A. A. Aljehinu“.

A u isto vrijeme, u maju, sedamnaestogodišnji majstor, ozbiljno predstavljen na stranicama časopisa s dva inicijala — A. A., sam je sjedio u školskoj klupi i polagao završne ispite u Polivanovskoj gimnaziji. Procjenjujući njegovo znanje, nastavnici su bili jednoglasni i u pravilu su mu davali visoke ocjene.

Uostalom, danas imamo priliku da se upoznamo s konačnim ocjenama uspjeha gimnazijalca Aleksandra Aljehina. Pred vama je kopija originalnog dokumenta koji je autor knjige pronašao krajem 1994. godine u Državnom istorijskom arhivu Moskve.

SVJEDOČANSTVO

Nosilac ovog svjedočanstva, učenik VIII razreda privatne muške gimnazije
L. I. Polivanova u gradu Moskvi, Aljehin Aleksandar, kako se vidi iz dokumenata,
sin naslednog plemića, pravoslavne vjeroispovijesti, rođen 19. oktobra 1892. godine,
primljen je 1902. godine putem ispita u I razred privatne muške gimnazije
L. I. Polivanova u gradu Moskvi, i boraveći u toj gimnaziji do
završetka punog školskog kursa, tokom cijelog tog vremena imao je
vladanje odlično (5).

U tekućoj godini, na završnom ispitu koji je održan pod nadzorom predstavnika Moskovskog prosvjetnog okruga, on je pokazao sljedeće znanje:

Iz vjeronauke – odličan (5), iz ruskog jezika i književnosti – odličan (5), iz filozofije – odličan (5), iz latinskog jezika – dobar (4), iz grčkog jezika – dobar (4), iz matematike – dovoljan (3), iz fizike – dovoljan (3), iz istorije – dobar (4), iz geografije – dobar (4), iz prirodnih nauka – odličan (5), iz prava – odličan (5), iz francuskog jezika – odličan (5), iz njemačkog jezika – dobar (4).

Na osnovu ovog svjedočanstva izdato je Aljehinu sadašnje svjedočanstvo, koje mu, u skladu sa članom 3738 Statuta prosvjetnih ustanova i obrazovnih zavoda, tom XI, dio I Zbornika zakona, izdanje iz 1893. godine, daje pravo na upis na univerzitet pod istim uslovima kao i učenicima koji su završili puni kurs državnih muških gimnazija, kao i, prema članu statuta o vojnoj obavezi, sticanje prava po pitanju vojne obaveze, koja se tamo dodjeljuju učenicima.

Moskva, 26. jula 1910. godine.
Starješina prosvjetnog okruga /potpis/
Rukovodilac kancelarije /potpis/

(Nastaviće se)