Kroz muzej ga je stručno proveo Dmitrij Olejnikov















1. avgust 2025
U petak, 1. avgusta, jedan od najtrofejnijih šahista Španije, Francisco Vallejo, koji je nedavno nastupao na XXII Međunarodnom turniru Anatolija Karpova u Hanti-Mansijsku, posjetio je Centralni dom šahista „Mihail Botvinik“.
Uz stručne komentare prikazivanje eksponatata u prostorijama CDŠ i Šahovskog muzeja Šahovske federacije Rusije (FŠR) organizovao je direktor Muzeja, kandidat istorijskih nauka Dmitrij Olejnikov. Španskog velemajstora pratio je i šef reprezentacija Rusije i zamjenik izvršnog direktora FŠR-a Artyom Pugačev, koji mu je nakon obilaska uručio prigodan poklon.
Tom prilikom Francisco Vallejo je odgovorio na nekoliko pitanja portparoa FŠR-a, Eteri Kublashvili:
– Paco, drago nam je što ste u Moskvi. Međutim, prvo pitanje se tiče Hanti-Mansijska: možete li podijeliti utiske sa turnira Anatolija Karpova?
Francisco Vallejo – Tokom godine rijetko igram turnire, uglavnom nastupam u španskoj ligi. Prošle godine sam igrao na Olimpijadi. Zato nije lako igrati na ovako jakom turniru bez prakse i treninga. Pripremao sam se, naravno, ali za par dana se ne može nadoknaditi ono što bi trebalo raditi cijele godine. Kad igraš bijelim figurama, moraš da izađeš s idejom, s nečim svježim – a ja toga nisam imao. Ipak, zadovoljan sam rezultatom i partijama. S obzirom na okolnosti, prijatno sam iznenađen.
– Kako vidite budućnost turnira?
Francisco Vallejo – Mislim da je danas priprema otvaranja veoma naporna svima. Zato nisam siguran da će ovaj format sa dugim partijama ostati popularan. Teško je igrati klasičan šah. Čak iako više nisam profesionalac, vidim koliko je teško pronaći nešto novo što možeš igrati na pobjedu protiv jakih igrača. Mislim da će se kontrola vremena postepeno ubrzavati – takvi turniri su zanimljiviji. Ali neću da se žalim: bio sam zaista srećan što sam se vratio u Hanti-Mansijsk nakon duže pauze.
– Da li ste primijetili neke promjene u gradu?
Francisco Vallejo – Kada igraš turnir, mnogo toga ti promakne – ili si zauzet, ili umoran. Mislim da sam prvi put bio tamo u decembru, na Svjetskom kupu, bilo je užasno hladno i nisam izlazio nigdje.
– Ove godine turnir je bio ljeti. Kakvi su utisci o organizaciji?
Francisco Vallejo – Bilo je lijepo što je sala za igru bila blizu hotela, mogao sam pješke da idem, da ne zavisim od prevoza. Vrijeme je bilo odlično, sala za igru, tehnički uslovi – sve na visokom nivou. Jedini problem bila je logistika. Prije turnira bio sam sa porodicom na Menorki, a moj put je izgledao ovako: Menorka – Barselona – Istanbul – Moskva – Hanti-Mansijsk. Veoma dug put. Ali osim toga, sve je bilo odlično. Mislim da postajem lijen kada su putovanja u pitanju – svaki put mi je sve teže da se odlučim, pa je ovaj turnir bio izuzetak.
– Sad ste posjetili Centralni dom šahiste i Muzej šaha. Šta vas je najviše impresioniralo?
Francisco Vallejo – Kad dođeš na ovako impresivno mjesto, osjetiš istoriju svuda. Veoma je lijepo biti ovdje, drago mi je da sam postao njegov mali dio. Možda je ovo i najvažniji šahovski klub na svijetu – ne mogu da se sjetim nijednog drugog koji bi mu mogao parirati. Čini se da bi bile potrebne nedjelje da se sve vidi. Bilo mi je jako zanimljivo da upoznam istoriju našeg sporta, da vidim kako su igrale različite generacije, još od Filidora, da pogledam knjige…
– Hvala vam. Kažete da igrate 1–2 turnira godišnje. Čime se bavite ostatak vremena?
Francisco Vallejo – Dobro pitanje. Napustio sam Španiju 2020–2021, nakon pandemije korone. Prvo sam otišao u Kostariku, pa u Panamu, puno sam putovao po tom regionu. Sada uglavnom živim u Paragvaju. Oduvijek sam želio da živim negdje gdje mogu da se opustim. Paragvaj mi se mnogo sviđa, ima puno slobode. Iskreno, u Evropi mi više nije prijatno – zakoni su iznad svega, sve je zabranjeno, sve pod kontrolom. Taj totalitarizam postaje sve gori. Zemlje koje se smatraju najrazvijenijima, meni su postale neprijatne. Više mi prijaju mjesta gdje se živi u „starom stilu“. To je za mene sloboda. Nikada nisam glasao, nikada nisam koristio svoj glas za demokratiju – ali sada glasam nogama, preseljavajući se u mjesta gdje osjećam da sam slobodan.
Fotografije: Eteri Kublashvili
https://www.ruchess.ru/news/all/fransisko_valekho_posetil_muzey_shakhmat_fshr/