David Edmonds, John Eidinow: Bobby Fischer Goes to War: How A Lone American Star Defeated the Soviet Chess Machine (u originalu: Bobi Fišer ide u rat: Kako je usamljena američka zvijezda porazila sovjetsku šahovsku mašinu)
75.nastavak
Iz razumljivih razloga, neki više vole da gledaju meč ne u samoj sali, gdje mogu da se nađu pod budnim Fišerovim pogledom, već na jednom od televizijskih monitora u kafeteriji. Sjede tamo, komentarišu poteze, grickaju hot-dogove i kolače, pijuckaju pivo. Oni koji žele, mogu sići i osjetiti uzbuđujuću atmosferu koja vlada u sali za analizu. Tu jedan od prisutnih velemajstora objašnjava nijanse pozicije i pokušava da predvidi šta će se dalje dogoditi. Bent Larsen, koji je kratko došao u posjetu Rejkjaviku, omiljen je kod lokalnog stanovništva; njegovi jasni, zanimljivi i detaljni komentari ponekad bivaju nagrađeni aplauzima. Buka se probija do sale za igru, Šmid je opet u neprilici.
Na kraju partije, grupa entuzijasta čeka igrače sa obe strane ulaza. Fišer ignoriše sve. Sjeda u auto, vezuje pojas, a vozač — obično Palson, ponekad Lombardi — polako vozi kroz gomilu. Spaski ne odlazi tako žurno. Izgubljena partija može ga natjerati da još nekoliko minuta sjedi nad tablom, razmišljajući kako, gdje i zašto je sve krenulo po zlu. Šmid mu se pridružuje, nudeći utjehu svojim prisustvom. Šampion oblači sako i sporim korakom napušta scenu. Sala se prazni. Šmid sklanja figure.
Ako pogledate gore, ugledaćete čovjeka kako se penje po platformi ispod samog krova zgrade. On krišom odnosi opremu za video snimanje meča. Čester Foks želi da se domogne snimaka, ali čovjek zadužen za snimanje, Gunlaugur Jozefson, smatra da američki producent nema pravo na to. Upravo se Jozefson tri puta sedmično penje do samog plafona.
Događaji koji se odigravaju u danima kad nema partija takođe postaju sve redovniji. Komitet FIDE se okuplja praktično svakog dana kako bi razmotrio posljednja dešavanja. Blagajnik Hilmar Viggoson mora da osmisli još domišljatije načine da nadoknadi gubitke od snimanja. Neki savjeti dolaze i od javnosti, nakon što je u novinama objavio poziv da se šalju ideje. Najuspješniji poduhvat bile su zlatne komemorativne kovanice. Dobro su se prodavale. „Zaradili smo pravo bogatstvo na njima“, kaže Viggoson.
Priprema za sljedeću partiju i dalje ostaje glavni prioritet za oba protivnika. Između analiza sa svojim sekundantima, Spaski se odmara igrajući tenis, ako ne pada kiša i ako nije previše vjetrovito, ili gleda filmove. (Kad Larisa dolazi u posjetu, dopisnik TASS-a je vodi da pogleda film koji nikad ne bi stigao do moskovskih ekrana.) Tokom dvomjesečnog meča, Fišera posjećuju njegovi prijatelji i rodbina. Među njima su njegov prvi učitelj Džek Kolins, sestra Džoan Targ sa porodicom, i bliski prijatelj iz Los Anđelesa Lina Grumet.
Uz zvuke rok muzike, sam radi do kasno uveče, zatim pliva u bazenu, igra stoni tenis ili ide na teren, a ponekad posjećuje vojnu bazu u Keflaviku da igra kuglanje. Prilično prosječan šahista Arči Voters omiljeni je Fišerov partner za stoni tenis. Kad je riječ o tenisu, ima dobar izbor — uključujući Svetozara Gligorića i Roberta Birna; obojica su mnogo stariji od njega. Birn kaže da su izlazili na teren oko jedanaest uveče: „Fišer je znao da mogu da igram samo dvadeset minuta, i svih tih dvadeset minuta smo se samo zagrijavali. Kad bi primijetio da sam već bez daha, rekao bi: ‘Dobro, zagrijavanje je gotovo. Sad počinjemo da igramo.’”
Fišerov omiljeni vid odmora bio je kuglanje. Ali čak je i ono služilo šahovskom cilju, prisjeća se Viktor Đaković iz američke ambasade. Kao najmlađi diplomata, Đaković je vozio Fišera do američke vazdušne baze.
Kuglanje je za njega bilo fizička vježba i odmor za um. To je sve. Kuglanje kao sport ga nije zanimalo. Uvijek je bacao kuglu mimo reda. Ja bih bacio, zatim njegov sekundant, velečasni Vilijam Lombardi bi bacio, pa onda Fišer, pa ja opet, i onda bi se Fišer opet digao. Ako bih rekao: „Nije tvoj red, red je na velečasnog“, Lombardi bi mi davao znakove da ne govorim ništa, da nije vrijedno. Kasnije je Lombardi rekao da red tu uopšte nije bitan. To je samo bacanje kugle u grupu čunjeva, nije to pravo kuglanje, nije to sport. Sjećam se, neko na bazi je prišao Fišeru i iz najbolje namjere predložio: „Slušaj, da ti pokažem šta radiš pogrešno“, jer su njegove kugle išle svuda, samo ne tamo gdje treba. Fišer mu je vrlo grubo i oštro odgovorio: „Bacam ovu tešku kuglu da treniram ruku, da budem u boljoj fizičkoj formi, da bolje spavam i da bolje igram šah. To je sve.“ Nije bio nepristojan u tom smislu. Mislim da je Amerikanac bio pomalo zatečen, jer je mislio da može nešto da pokaže Fišeru, da mu pomogne. Ali Fišeru je bilo svejedno.
Fred Kramer svakodnevno sastavlja spisak zahtjeva, upisujući ih na obrasce hotela „Loftleidir“, i šalje Frenku Skofu (koji tokom meča obavlja dužnost predsjednika Šahovske federacije SAD), uz kopiju za Lombardija. Skofu se stalno podsjeća na njegove bezbrojne obaveze, iako se one mijenjaju iz dana u dan. Mora redovno pretraživati salu za igru u potrazi za kamerama. Mora obezbijediti da im bude dodijeljen „mercedes“, kako su islandski organizatori obećali. Mora organizovati pranje veša. Mora se pobrinuti da Fišer u svakom trenutku ima dostupne partnere za tenis ili kuglanje i da su sva mjesta za odmor otključana i spremna da prime Fišera.
Sve čime se Bobi može baviti mora biti organizovano u roku od trideset minuta od obavještenja ili brže. Ne ostavljajte nikakve praznine. Ništa ne prepuštajte nikome, čak ni Semiju. (Naravno, mi mu vjerujemo, kao i mnogima drugima, ali sve mora biti organizovano tako da Bobi može otići bilo gdje bez zavisnosti od drugih. Uvijek treba imati tri-četiri osobe spremne za pratnju.)
Skof mora pripremati odgovarajuću odjeću za Fišera. Mora paziti da prostorije ne koriste „strani ljudi ili za strane aktivnosti“. Takođe treba tražiti nove potencijalne partnere za američkog šampiona u razonodi: „Imajte na umu da se ljudi bave i svojim poslovima. Neki čak napuštaju Island.“
Kada petkom uveče sunce zađe, raspoloženje u američkom timu i među organizatorima šampionata se popravlja. Dvadeset četiri sata Fišer će provesti zatvoren, poštujući šabat. Između Fišera i organizatora zavladalo je kratko primirje. Sve je mirno na frontu „Loftleidir“.
(Nastaviće se)