25. jul 2025

Prije samo nekoliko godina istovremeno smo imali svjetskog šampiona i šampionku iz Kine. Sada nije isključeno da će već 2026. godine oba naslova pripasti drugoj zemlji – Indiji! Da, ženska reprezentacija te zemlje su aktuelne olimpijske šampionke, ali na individualnom nivou još nijednoj od njih nije pošlo za rukom da zbaci Kineskinje s trona. Ishod Svjetskog kupa u Batumiju može nas natjerati da povjerujemo u suprotno.
Naravno, prognozirati ishod ženskih turnira, posebno onih po nokaut-sistemu, oduvijek je bilo nezahvalno, ali pred početak Svjetskog kupa 2025, činilo se da niko nije predosjećao potpuni trijumf Indije.
Više od petnaest godina svi su poznavali samo jednu zaista jaku šahistkinju iz te zemlje – Humpy Koneru. Ona je neko vrijeme bila na vrhu rejting-liste, i bila gotovo jedina (od odlaska Judit Polgar pa do dolaska Hou Yifan) kojoj je tokom dugog perioda uspijevalo da održi rejting iznad 2600, da pobjeđuje na raznim ženskim turnirima (samo u FIDE Grand Prix seriji ima oko desetak pobjeda) i da se dobro nosi s muškarcima, redovno i dostojno nastupajući na jakim openima. Izgledalo je da će uskoro osvojiti titulu svjetske šampionke, ali… Humpy je imala mnogo nesreće u odlučujućim trenucima. Gubila je u polufinalima nokaut-formata 2004, 2008. i 2010. godine, a 2011, kada je stigla do meča za titulu, doživjela je težak poraz od Hou.
Naravno, bilo je i drugih, ali pored Koneru, koja je posljednjih godina igrala sve rjeđe, teško da je iko ozbiljno doživljavao Hariku ili Sachdev kao potencijalne kandidatkinje za svjetsku krunu. Zapravo, da u Indiji, zajedno s izuzetnim muškim talentima, raste i nova generacija snažnih šahistkinja, otkrili smo tek prije par godina. Najprije je sestra Praggnanandhaa, Vaishali, na iznenađenje svih pobijedila na Velikom Švajcarcu i plasirala se na turnir kandidatka, zatim je vrlo mlada Divya uspjela da tituli državne šampionke doda i azijsku titulu. A onda su te djevojke (bez Koneru) nevjerovatnim podvigom izbacile Kineskinje iz prve trojke i po prvi put u istoriji osvojile zlato na šahovskoj olimpijadi. Divya i Vantika, koje su pokazale izuzetnu stabilnost i izdržljivost, pobijedile su na 3. i 4. tabli.
Da, individualni i ekipni turniri nisu isto. U tek završenom meču za svjetsku titulu igrale su Ju Wenjun i Tan Zhongyi (a prije dvije godine Ju protiv Lei Tingjie), a u FIDE Grand Prix seriji, koja je dominirala ovog proljeća, glavne partije su igrale iste Kineskinje, uz Goryachkinu i Muzychuk. Prvih pet Kineskinja držalo je sve top pozicije na rejting-listi… Ali pred početak Svjetskog kupa 2025. nisu zaboravljene ni Indijke, uz napomenu da su u posljednje vrijeme stekle značajno iskustvo u pobjedama, što ne može tek tako nestati – a ambicije Divye, koje su izbile na površinu, mogle su to i da pokažu.
U svakom slučaju, na specifičnom turniru kao što je Svjetski kup, gdje sve odlučuje kratko takmičenje, prednost se davala iskustvu i čeličnim živcima – a samim tim i Kineskinjama. One su, kao i obično, imale najbrojnije predstavništvo – 9 učesnica (među njima cijeli top-3). Toliko ih je imala i Indija – 9 (ali samo 2 u top-10). Slijedile su: Gruzija – 7 (1), Rusija – 6 (2) i Ukrajina – 5 (2)…
Ali „nokaut“ je od samog početka počeo da donosi ozbiljna iznenađenja!
Najgore su prošle, nažalost, Ruskinje. Već u 2. kolu ispale su Goryachkina (aktuelna šampionka) i Charochkina, u 3. kolu su eliminisane Gunina, Shuvalova i Shukhman, a u 4. kolu i posljednja – Lagno, koja je sve mečeve prolazila kroz napete taj-brejkove. Po prvi put u istoriji, nijedna Ruskinja nije ušla među top 8.
U četvrtfinale nisu ušle ni Ukrajinke. Najbolniji je bio poraz starije Muzychuk, koju bi se po rezultatima moglo nazvati najboljom šahistkinjom u prvoj polovini 2025. godine. Na kraju su ispale i mlađa Muzychuk i Osmak. Ispala je i senzacionalna Kazahstanka Kamalidenova, koja je prethodno izbacila Goryachkinu i Shukhman. U osmini finala san o ponavljanju uspjeha iz 2021. završila je i Kosteniuk.
Ni domaći teren nije pomogao Gruzijkama. Do odlučujuće faze stigla je samo Dzagnidze. Tri kola prošle su više od polovine njih: Khotenashvili, Javakhishvili i Aravidze, ali dalje je otišla samo Nana.
Kod Kineskinja je do četvrtfinala otpala samo jedna ozbiljna kandidatkinja – pobjednica FIDE Grand Prixa Zhu Jiner, koju je izbacila… Divya! Bio je to prvi direktan duel između predstavnica dvije vodeće nacije – Indija je povela 1:0. Osim tog gubitka, Kineskinje su imale i dobitak – u vidu mlade Yuxin Song, koja je uspjela da na taj-brejku (4,5–3,5) savlada nepobjedivu Anna Muzychuk.
U četvrtfinale su se plasirale četiri Indijke, tri Kineskinje i jedna Gruzijka. Dzagnidze se odmah osjećala suvišnom – izgubila je obje partije protiv Lei Tingjie, koja je time skočila na 2. mjesto svjetske liste. Ostala tri meča bila su izuzetno uzbudljiva… Samit Indija – Kina završio se 1:1: Koneru je sigurno savladala Song, dok je Tan bila očigledno jača od impulzivne Vaishali. A duel između Divye i Harike bio je svojevrsni „meč generacija“ u kojem je mladost (19-godišnja Deshmukh) na kraju slavila – 3:1. Tridesetčetvorogodišnja Dronavalli držala je korak u klasičnim partijama, ali je pala u rapidu – 0:2.
I tada se desio istorijski i simbolični meč – Indija protiv Kine. Da se ovo dogodilo prije pet, tri, pa i godinu dana, niko ne bi dao prednost Indijkama. A sada – sve se okrenulo.
Nekadašnja izazivačica za titulu nije mogla ništa protiv svjetske juniorske šampionke. Nije uspjela da dobije ni najmanju prednost bijelim figurama, a zatim se sama dovela u bezizlaznu situaciju s crnima. I pored grešaka protivnice, Tan je nastavila da daje šanse – i bukvalno natjerala Divyu da pobijedi! Mladoj Indijki su zasuzile oči… Izuzetno emotivno je proživljavala pobjede nad Zhu, zatim nad Harikom, a sada nije mogla da vjeruje – ona je u finalu Svjetskog kupa, što znači i na turniru kandidatka za 2026.
Kod Koneru i Lei emocija nije bilo ni trunke. Samo hladna kalkulacija i surova stvarnost. Humpy je u ovom duelu bila svjesna da joj je to posljednja šansa – teško da se s 38 godina može planirati još dva ili tri šahovska ciklusa. Igrala je pojedine partije kao da su joj posljednje. Nakon remija u regularnom vremenu, Kineskinja je dominirala: bila je na korak od pobjede u prvoj partiji, povela je u drugoj, ali je onda potpuno izgubila koncentraciju – dopustila je protivnici da meč odvede u blic, gdje je izgubila obje partije i prepustila Koneru pobjedu 5–3, čime se Indijka po prvi put plasirala u finale Svjetskog kupa.
Lei još uvijek ima šansu da uđe na turnir kandidata 2026, ali sada mora pobijediti Tan.
Kako god da se završi finale između Koneru i Divye, to ni na koji način neće umanjiti trijumf Indije. Predstavnice te zemlje munjevito osvajaju sva slobodna i oslobađajuća mjesta u šahovskom svijetu, ne obazirući se na bilo čije autoritete. Važno je da su sve one strastvene, očigledno gladne pobjeda i… nevjerovatno mlade!
Kako god da se završe Svjetski kup i Veliki švajcarac koji nas očekuje za mjesec i po, a potom i turnir kandidatkinja 2026, jedno je sigurno – zakoračili smo u novi svijet u kojem više ništa neće biti kao prije.
Tekst: Evgenij Atarov
Foto: Anna Shturman