
(81. nastavak)
Posljednji turniri
Botvinik je često govorio da poznaje samo jedan način igranja šaha. Ipak, svoje posljednje godine igranja proveo je eksperimentišući s radikalno različitim otvaranjima i strukturama pješaka. Gotovo je napustio svoju omiljenu Francusku odbranu i Stonewall Holandsku, te je isprobao 1. g3 kao bijeli.
Mihail Botvinik
Moskva, Prvenstvo sindikata 1966.
Mihail Judovič – Botvinik
B06 Moderna odbrana
0-1
Kako je stario, Botvinik je počeo da pravi sve više očiglednih grešaka. Na Sovjetskom sindikalnom prvenstvu 1966. godine razbio je Paula Keresa za 27 poteza, nadigrao Borisa Spaskog i pobijedio u još jednoj velikoj borbi protiv Smislova. Međutim, u svojoj posljednjoj partiji, u vrlo povoljnoj završnici protiv Petrosjana, dozvolio je njegovu pobjedu u dvo-poteznoj kombinciji. Dva mjeseca kasnije na Hastingu je previdio topa protiv Raymonda Keenea. U Palmi de Mallorki 1967. godine izgubio je iako je u središnjici imao dva pješaka više protiv Mate Damjanovića.
Ali mogao je i „pobijediti u stilu starih majstora“, kako je to rekao u Analitičkom. „Za ovo je potrebno da vaš protivnik bude u pogrešnom mentalnom stanju i psihološki nepripremljen za borbu.“
Monte Carlo 1968
Botvinik – Lajoš Portiš
A29 Englesko otvaranje
1-0
Monte Carlo 1968 bio je jedan od poslednjih turnira Botvinika na kojem je ostvario rejting performans preko 2700. Njegov poslednji turnir bio je Wijk aan Zee 1969, gdje je dijelio prvo mjesto sa Efimom Gelerom, remizirao sa sledećih devet igrača u konačnoj tabeli i pobijedio šest posljednjih. Međutim, propustio je priliku da pobijedi u onome što bi bila jedna od njegovih najboljih partija:
Wijk aan Zee 1969
Botvinik – Lubomir Kavalek
E90 Benoni odbrana
remi
Botvinik je rekao da je odlučio da se povuče iz takmičarskog šaha u zimu 1969. godine, kroz godinu dana. To je trebalo da napravi njegove posljednje nastupe značajnijim, ali on je osjećao manje motivacije, a ne više. Završio je tek na sedmom mestu na turniru Beograd 1969, koji je bio posvećen 25. godišnjici od pobjede nad nacistima u Drugom svjetskom ratu. Sastav je bio toliko jak da je njegov rejting performans bio zaslužnih 2653. Igrao je jednu impresivnu partiju.
Beograd 1969
Botvinik – Predrag Ostojić
A42 Kraljeva indijska odbrana
1-0
Botvinik u meču SSSR protiv Svijeta
Botvinik je imao u vidu dva poslednja događaja. Prvi je bio izuzetni „Meč vijeka“, meč sa deset tabli i četiri kola u kojem su Sovjeti igrali protiv „ostatka svijeta“, zakazan za period od 29. marta do 5. aprila 1970. Na papiru, Sovjeti su izgledali kao favoriti. Međutim, u nedeljama prije meča postojala je velika zabrinutost među šahovskim i sportskim establišmentom. Sergej Pavlov, bivši šef Komsomola, postao je predsjednik Sportskog komiteta 1968. godine. Neposredno prije meča u Beogradu, održao je napet sastanak u svom štabu sa nekoliko članova tima, uključujući četiri svjetska šampiona, i raznim aparatčicima. Pavlov je želio odgovor na ključno pitanje: „Kakav će biti rezultat meča?“ Nastala je tišina, sve dok se nije začuo poznat glas koji je rekao: „Pobijedićemo.“
Svi su se nasmijali na Botvinikovu garanciju i opustili, rekao je Mihail Beilin.
To je bila vrsta garancije koju je Botvinik uvijek odbijao da da. Ironično, Botvinik je uporedio izbor redoslijeda tabli sa njegovim izbacivanjem iz olimpijskog tima 1952. godine. „Nekoliko velemajstora—oni koji su igrali na najvišim tablama—pobrinulo se da budem stavljen na osmu tablu,“ napisao je u Postizanju cilja. Smatrao je to uvredom, sa idejom da ga natjera da odbije da igra. Međutim, osma tabla imala je smisla. Web sajt www.chessmetrics.com pokazao je da je bilo sedam sovjetskih igrača sa višim rejtingom od Botvinika u to vrijeme. Takođe, bilo je poznato da će na „Svjetskoj“ osmoj tabli biti Matulović, koji je dva puta izgubio od Botvinika u prethodne tri godine. Spaski, koji je kao svjetski šampion morao biti na prvoj tabli, predložio je da se redosled tabli odredi tajnim glasanjem. Ali viši autoriteti „nisu htjeli da čuju za to“, rekao je Aleksandar Nikitin, trener tima. Na kraju, kako je rekao, „polovina tima nije razgovarala s drugom polovinom.“
Botvinik je napisao da, da je odbio da ide u Beograd, postojala je velika mogućnost da bi „Svijet“ pobijedio. Jedini javni nagovještaj njegovog bijesa došao je na moskovskom aerodromu, kada su se članovi tima okupili za tradicionalnu „fotografiju za istoriju“, rekao je Beilin. „Mihail Moisejevič je odlučno odbio da se slika sa ostalima. Pokušao sam da ga uvjerim, ali mi je odgovorio kratko i jasno, u stilu šampiona, da se neće fotografisati sa ‘njima’.” Dodao je da su „fotografije bile sastavljene“ da se izgleda kao da je Botvinik bio sa timom. A kada je časopis Shakhmaty v SSSR izvještavao o meču u svom junskom broju 1970. godine, objavio je fotografiju sa natpisom „Učesnici i članovi Organizacionog komiteta ‘Meča stoljeća.’“
-Nastaviće se-