Bobi Fišer ide u rat (56.nastavak)

Moskva, 2008.

David Edmonds, John Eidinow: Bobby Fischer Goes to War: How A Lone American Star Defeated the Soviet Chess Machine (u originalu: Bobi Fišer ide u rat: Kako je usamljena američka zvijezda porazila sovjetsku šahovsku mašinu)

56.nastavak

Trenutak nadahnute kazuistike (metode argumentacije na osnovu konkretnih slučajeva -prevodilac) odmah je zatvorio pitanje kazne, ali to nije bilo dovoljno da se meč spasi: bilo je potrebno i izražavanje kajanja. Petog jula sovjetska delegacija je objavila saopštenje koje je na konferenciji za štampu pročitao Geler. Na brzinu prevedeno, sadržavalo je žalbu na „situaciju bez presedana u istoriji šaha aciju“, u kojoj je svjetskog šampiona neko natjerao da čeka. Došlo je do kršenja pravila FIDE. Izostanak izazivača s otvaranja i njegovo trodnevno kašnjenje bilo je ponižavajuće za šampiona. Ipak, to kršenje našlo se „pod zaštitom“ Evea. Zatim je slijedio prijedlog s kojim se malo ko mogao ne složiti:

„Sve što se dogodilo sasvim je dovoljno da B. Spaski prekine pregovore i ode kući. Jedino što ga zadržava od tog koraka jeste razumijevanje značaja meča za šahovski svijet i za gostoljubivu Island.“

U podtekstu saopštenja nalazilo se i dodatno uslovljavanje nastavka meča. Osim izvinjenja od Fišera, sovjetska strana je zahtijevala da Eve osudi Amerikanca zbog njegovog nepristojnog ponašanja i prizna sopstveno kršenje FIDE pravila u vezi sa odlaganjem meča.

Doktor Maks Eve, predsjednik FIDE. Izvinjenje.

Ranije, Fišerov tim nije bio naročito sklon izvinjenjima, ponudivši samo jednu kratku izjavu koju je sastavio Maršal:

„Izvinjavamo se zbog kašnjenja početka šampionata… Ako su velemajstor Spaski i sovjetski narod zbog toga bili uznemireni i zabrinuti, veoma mi je žao, jer mi nije ni najmanje bila namjera da doprinesem tome.“

Na konferenciji za štampu Geler je ovu izjavu proglasio ništavnom — bila je umnožena na rotatoru i bez potpisa.

Publika je zanijemila. Kasnije je Lotar Šmid to nazvao „velikim gestom velikog čovjeka koji je spasio meč“: Eve je odmah odlučio da ispuni onaj dio uslova koji se odnosio lično na njega. Prevodilac sovjetske ambasade Valerij Šamanin bilježio je Eveove riječi na sopstvenoj kopiji Gelerove izjave. Predsjednik je potvrdio kršenje FIDE pravila „iz posebnih razloga“, zbog čega je zatražio oproštaj, osudio Fišerovo ponašanje i saglasio se da se Spaskom odobri naredna četiri dana za pripremu za nastavak meča.

Pres-konferencija je bila praćena aplauzima, iako je sa nedoumicom dočekana tvrdnja Evea da Fišer nije imao namjeru da stvara neprijatnosti. Washington Post je prokomentarisao da su svi smatrali Fišera i njegovu pratnju zlikovcima. Članak u Los Angeles Timesu, diktiran direktno sa Islanda, nosio je naslov: „Bobi Fišer — užasan Amerikanac“. Ipak, kritike su bile upućene i sovjetskoj strani. Britanske novine objavile su napade Edmondonsona. Sovjeti su, u tolikoj želji da sebi dodaju pobjedu zbog Fišerovog kašnjenja, „pokazali svoje pravo lice: pohlepni i gramzivi, podli i nesportski“. Edmondonson je dodao: „Ne mislim pri tome lično na Spaskog, jer svi znamo da njime upravlja — i to krajnje loše — rusko ministarstvo sporta.“

Odmah nakon Gelerove pres-konferencije, Fred Kramer sazvao je svoju. Popuštanja nema. Ako već treba da bude ikakvog izvinjenja, nastavio je Kramer, onda ono treba da dođe od doktora Evea, i to Amerikancima: on je prekršio pravila u korist Rusa. Što se tiče Fišera, on „ne smatra da je uopšte bilo šta prekršio“.

U međuvremenu, Tremblej se sastao sa Lombardom i Maršalom na strateškom, kako se izrazio otpravnik poslova, sastanku „s ciljem da se protivnici dovedu za šahovsku tablu i promijeni raspoloženje štampe, koja je očigledno bila na strani Spaskog“. Washington Post je smatrao da je Fišerova svita sama po sebi predstavljala značajan problem: Lombard i advokati su profesionalno ćutali, dok je Kramer bio sušta suprotnost. List je primijetio: „Bilo kako bilo, Amerikance se može nazvati odličnim timom — za Spaskog.“

Rezultat sastanka bilo je novo pismo izvinjenja od Fišera. U jednom od onih iznenadnih i neobjašnjivih mentalnih preokreta koji su obilježavali njegovu karijeru, Fišer je odlučio da izvrši čin samopožrtvovanja. Nažvrljao je poruku u kojoj je predlagao da se odrekne svih para iz nagradnog fonda i da se takmiči isključivo iz ljubavi prema šahu. Šokirani, Maršal i Darah su čitavu noć radili na tekstu, ubijedivši Fišera da izbaci sve pomenute djelove o odricanju. Po Maršalovim riječima, „osjećao sam se kao policajac koji pregovara sa samoubicom na ivici krova“.

-Nastaviće se-