Bobi Fišer ide u rat (52.nastavak)

Moskva, 2008.

David Edmonds, John Eidinow: Bobby Fischer Goes to War: How A Lone American Star Defeated the Soviet Chess Machine (u originalu: Bobi Fišer ide u rat: Kako je usamljena američka zvijezda porazila sovjetsku šahovsku mašinu)

52.nastavak

Predsjednik FIDE-a Maks Eve uzdržavao se od direktnih kontakata sa Fišerom. Tokom pola godine, taj meč bio je za njega prava glavobolja, i sada je Eve govorio: „Fišer neće da razgovara sa mnom dok mu ne zatreba da mu naručim taksi. Ne želim da se sastajem s njim.“ Istovremeno, ne videći nikakve ljekarske dokaze, dao je Fišeru dodatna dva dana samo na osnovu riječi o bolesti.

Dok se sve to dešavalo, svjetski šampion je boravio u osami. Sovjetski tim u Rejkjaviku je obaviješten da se žrijebanje pomjera za dva dana, na 4. jul. Geler je nazvao Moskvu i prenio tu vijest. U ime Šahovske federacije SSSR-a, Baturinski je poslao bijesan telegram Lotaru Šmidu. Optužio je Fišera za „ucjenu“ uz prećutnu saglasnost rukovodstva FIDE-a. Njegovo odsustvo na otvaranju, žrijebanju i prvoj partiji, zakazanoj za 2. jul, bilo je bez presedana i predstavljalo je grubo kršenje pravila. Fišer zaslužuje diskvalifikaciju, dodao je Baturinski. Eve je, prema njegovim riječima, preuzeo „više nego neprijatnu ulogu Fišerovog zaštitnika“. Na sopstvenu inicijativu odložio je meč, slijedeći „nepostojeći zahtjev“ na osnovu „izmišljene bolesti“ Fišera.

Citirajući odredbe iz amsterdamskog sporazuma, Baturinski je izjavio da će, ukoliko do podneva 4. jula pravila FIDE-a i sporazum ne budu poštovani, Šahovska federacija SSSR-a smatrati prvenstvo „uništenim“ od strane FIDE-a i Fišera. Prijetnja je bila jasna: meč će jednostavno izgubiti pravni legitimitet.

Kada je Geler optužio Evea da je odložio meč, predsjednik FIDE-a se branio pozivajući se na stav šampiona: „Htio sam da spasim meč jer Spaski želi da igra.“ Geler je prenio te riječi Ivoninu, koji ih je nazvao sramotnim argumentom. Ipak, nisu znali da je šampion svijeta, na neki način, zaista dao zeleno svjetlo Torarinsonu i Eveu.

U nedjelju, 2. jula, Spaski je dugo razgovarao s Eveom, koji mu je predložio da večera zajedno sa američkim milionerom i ljubiteljem šaha Isakom Turoverom. Geler i Krogius su smatrali da se Spaski može časno vratiti u Moskvu, i, osjećajući njegovo kolebanje, insistirali su da ne ide na večeru, gdje bi mogli da ga ubijede da još pričeka. Spaski je ignorisao taj savjet: već narednog dana objavljeno je da pristaje na odlaganje.

Ali onda je uslijedio još jedan poziv, kao da je Fišer zaista otišao predaleko.

Ujutro, u ponedjeljak 3. jula, Džima Slejtera, dok se vozio ulicama Londona na posao, uznemirio je radijski izvještaj da se izazivač za titulu svjetskog šampiona još uvijek nije pojavio u Rejkjaviku. Još od 1964. godine – tada mu je bilo nešto više od trideset – Slejter je bio vlasnik kompanije „Slater Walker Securities“. Njegov partner, Piter Volker, napustio je zajednički posao kako bi postao član parlamenta ispred Konzervativne partije i ministar u vladama Edvarda Hita, a kasnije i Margaret Tačer. Tokom meča Fišer – Spaski, Slejterova kompanija držala je kontrolne pakete akcija u 250 preduzeća širom svijeta. Izuzetno samouvjeren, odlučan i oštar biznismen, Slejter je, po sopstvenim riječima, u to vrijeme raspolagao bogatstvom od „šest miliona funti i više“. Kockarskog duha, priuštio je sebi jedan veliki luksuz – da igra bridž za hiljade funti sa jačim protivnicima.

On je bio veliki ljubitelj šaha i podržavao je igru sponzorišući godišnji turnir u Hastingu. U godinama poslije meča Fišer – Spaski, zajedno sa bivšim britanskim šampionom i novinarom Leonardom Bardenom (koji je bio zadužen za ideju i organizaciju), promijenio je situaciju u britanskom šahu tako što je počeo da ulaže novac u omladinska takmičenja.

Sada je odlučio da sebi lako može da priušti da pošalje Fišeru novac kako bi ovaj napokon ili otputovao u Rejkjavik ili pokazao da je kukavica. Udvostručio je nagradni fond, dodavši 50 hiljada funti (125 hiljada dolara). Po dolasku u kancelariju, preko Bardena je prenio svoju ponudu – ovaj je razgovarao sa Maršalom i dao američkom advokatu neke informacije o „spasiocu prvenstva“. Maršal je ponudu prenio Fišeru.

Slejter kaže da je pozvao svog prijatelja Dejvida Frosta, koji je potom pozvao svog prijatelja Henrija Kisindžera. Nakon toga, Kisindžer je stupio u kontakt s Fišerom.

Šta je pokretalo Slejtera? „Osim toga što sam i sam dobio priliku da nekoliko sedmica uživam u nevjerovatnom spektaklu, poklonio sam ljubiteljima šaha širom svijeta izvanredno zadovoljstvo.“

Henri Kisindžer. Nakon njegovog poziva, sljedeći potez je bio na Fišeru.

(Nastaviće se)