Andy Soltis: Mihail Botvinik -Život i partije svjetskog šahovskog šampiona (63.nastavak)

(63. nastavak)

Botvinikov niz remija bio je praćen uvjerljivim pobjedama nad Iljom Kanom, Georgijem Ilivicikim, Gelerom i Olegom Moisejevim. Posebno se isticala pobjeda nad Moisejevim u završnici u kojoj je imao prednost kvaliteta, a koja je bila toliko instruktivna da je kasnije ušla u šahovske udžbenike.

U posljednjem kolu zaostajao je cijeli poen za Tajmanovom. Igrao je crnim figurama protiv sve boljeg Alekseja Suetina. Šanse da podijeli prvo mjesto – i time dokaže da su ga u Voronovu ozbiljno potcijenili – djelovale su male.

Botvinik je razmijenio dame već u 14. potezu, a zatim žrtvovao pješaka kako bi njegova dva lovca zavladala tablom. Suetin se vješto branio, vraćajući dva pješaka. Botvinik je shvatio da je jedini način da napravi napredak ulazak u završnicu s raznobojnim lovcima, koja je imala veliki remijski potencijal.

Partija je prekinuta i nastavljena kasnije. U međuvremenu, Tajmanov, koji je to kolo izgubio od Gelera, sjedio je u bifeu Centralne dvorane željezničkih radnika, gdje se turnir igrao, iščekujući očekivani remi rukovanjem – rezultat koji bi ga učinio šampionom (dijagram).

Suetin–Botvinik,
20. Sovjetski šampionat,
Moskva 1952.

Posle 72. … Kd6

0-1

Postoje tri verzije o tome kako je Tajmanov reagovao kada je čuo da je bijeli predao partiju:
„To je prevara,“ rekao je prema Pola stoljeća šaha.
„To je laž!“ prema Botvinik o završnici.
„Šalite se!“ prema Analitičkoj.

Manje od mjesec dana kasnije, u Moskvi je počelo doigravanje od šest partija za nacionalnu titulu. Tajmanov je napravio grubu grešku i izgubio pješačku završnicu u prvoj partiji. Posle dvije partije završene remijem, Botvinik je praktično odlučio meč ovom:

20.Sovjetski šampionat,
Moskva 1953.
Botvinik – Mark Tajmanov
E40 Nimcoindijska odbrana

1-0

Botvinik se naoružao dodatnom motivacijom da pobijedi meč, koristeći zanimljivo etičko gledište: na početku njihove turnirske partije mjesec ranije ponudio je remi. Time je prekršio novo pravilo prvenstva koje je zabranjivalo remije prije 30. poteza. Tajmanov je prihvatio, što je značilo da će igrati mirno dok ne budu mogli legalno pružiti ruku nakon 30. poteza.

Međutim, kako je Botvinik napisao, Tajmanov je tada „počeo igrati na pobjedu.“ To je bilo protiv „nepisanih, ali tradicionalnih pravila šahovskog bontona.“ Drugim riječima, bio je ogorčen što je Tajmanov prekršio nepravilan, iako ne nužno nezakonit, dogovor.

Nakon jednog poraza i jednog remija, meč je završio rezultatom 3½–2½ u Botvinikovu korist. Posle toga nije igrao šah više od godinu dana.

Smislov

Ali Botvinik je saznao kako su neki od njegovih rivala iz Voronova u avgustu 1953. otišli u Švajcarsku na ono što se pokazalo kao sumnjiv Turnir kandidata. Bronštajn je čekao do 2001. da u časopisu 64 otkrije kako je sovjetska delegacija u Cirihu, predvođena Dmitrijem Postnikovom, Igorom Bondarevskim i jednim službenikom KGB-a, jasno stavila do znanja da ni pod kojim okolnostima Reshevsky ne smije pobijediti i postati Botvinikov izazivač za meč 1954. godine. Željeli su da Smislov pobijedi.

„Trojka,“ kako ju je nazvao Bronštajn, upustila se u razne intrige, poput naređenja Keresu da remizira bijelim figurama protiv Smislova. (Keres je odbio i izgubio.) Takođe su uspjeli uvjeriti Bronštajna da lako remizira bijelim protiv Smislova, obećavajući mu nagradu kada mu Geler kasnije pusti partiju. Ali prevarili su ga kada je Bondarevski izdao Geleru nova naređenja—da pobijedi Bronštajna—što je i učinio. Nakon što su se Bronštajnove optužbe pojavile, Smislovu je data prilika da odgovori. On je članak nazvao „skandaloznim.“

-Nastaviće se-