“Putujući sa figurama 2” je moja treća putopisno-šahovska knjiga. Ističem da su mi najdraži tekstovi “Sa Anjom na Iskiji i Kapriju” i “Griša” (o 13g. i 39 dana mlađem bratu, Draganu) Pričam da se mnogima sviđa poglavlje “Mostarske liske”. Najljepši je dio o slikarima, boemima i šeretima Mehi Sefiću i Mustafi Ici Voljevici. Ico je malo ličio na francuskog komičara Fernandela, nije bio lijep. Čuvena se Icina dosjetka:”Ja sam bio najljepša beba, ali su me zamijenili u porodilištu”! Govorim i o Ledama, mitskom igralištu kraj Neretve.
IM Joca Todorović oduševljen je tekstom o Šekiju i Duciju. Želi da pročitam kako je Simonović dao 59 koševa Partizanu, u martu 76. Žalim što nisam čitao o Šekiju i mangupskoj ideji. Surbier uklizava u prazno. Pričam o turniru u Sevilji, 1987. U isto vrijeme Sevilja je poprište četvrtog meča Kasparov – Karpov za titulu svjetskog prvaka (12:12)!
Pokazujem jednu kratku partiju, ali spominjem i velike šahovske događaje, poput turnira “Bosna 1984”, kada su nastupili Korčnoj i Timan. “Je li u Sarajevu igrao Stefan Đurić”? Đura se zeza i podiže raspoloženje. “Jeste, u prvom kolu je igrao sa nekim Milanom”!? Volim kad promocija poprimi ležeran tok, zadržavavši u isto vrijeme, dostojanstvo. Razmišljao sam da pokažem jednu od pobjeda protiv Barejeva, nekada četvrtog Igrača svjetske rejting liste. Ali, promocija istroši čovjeka, a duge partije, pune finesa, zahtijevaju punu koncentraciju.
Aca je kupio šest knjiga, Branislav Francuski, koautor sjajne knjige “Magični svet dečjeg šaha”, pet. Ljudi prilaze i strpljivo čekaju da kupe. Školski drug Milorad će uzeti dvije knjige na kraju. Aca: ”Kad napišeš novu knjigu, nemoj tražiti neko drugo mesto u Beogradu, dođi opet kod nas“! Kako to prijateljski, dirljivo, zvuči! Gdje bih ja išao, kad je ovdje najljepše!
Milorad me drugarski vozi poslije promocije. Idemo prema Partiznaovom stadionu i dalje, do stana mog rođaka Luke Draške. “Kako je bilo na promociji? Autor ima želju da priča o utiscima, hvala Luki što me strpljivo slušao. Blizu Zvezinog stadiona je stan Lukinog starijeg brata Nikole, koji je drage volje došao po mene na aerodrom. Voziće me i pri povratku u Podgoricu. Somborci koji žive u Beogradu od 2019. Pričam 20 minuta sa njihovim ocem Jordanom, divnim čovjekom. “Trebao bi napraviti promociju u Somboru, mnogi te znaju ovde”. Luka mi pokazuje lijepu šahovsku garnituru, poklonila mu moja majka Mira.
“Daljini svakoj dio sam srca dao”, pisao je Leso Ivanović. Posljednjih godina manje putujem. Sve više mi prijaju susreti sa rođacima, “pravoj svojti”, što reče brat. Posjeta Hramu Svetog Save, duge šetnje, knjige. Ručak u restoranu “Staro Užice”, crveno-bijeli stolnjaci. Espreso na Cvetnom trgu, štrudla s makom na Slaviji. Nasmijano lice grada!







Velemajstor Milan Draško
(Kraj teksta)