
David Edmonds, John Eidinow: Bobby Fischer Goes to War: How A Lone American Star Defeated the Soviet Chess Machine (u originalu: Bobi Fišer ide u rat: Kako je usamljena američka zvijezda porazila sovjetsku šahovsku mašinu)
33.nastavak
On, kao i svi ostali, shvatio je da je stvarna optužba ono što je Pavlov u svojoj tajnoj bilješci CK KPSS od 21. juna nazvao „porazom bez presedana sovjetskog velemajstora“. U svijesti partijskih funkcionera, sovjetski šahista koji je izgubio sa 6:0 od predstavnika američkog imperijalizma, izvršio je čin namjerne ideološke sabotaže. Tajmanov je ovako objašnjavao tako strogo postupanje prema njemu: „Bio sam prvi. I oni su mislili da iza toga mora da se krije nešto političko“.
Danas radijski novinar i šahovski komentator Naum Dymarski smatra da je „zločin“ Tajmanova bio u tome što je posjedovao zabranjenu literaturu, dodajući: „Ali da je Tajmanov pobijedio, carina ne bi ni primijetila knjigu“. Tajmanov se sjeća kako mu je na Šeremetjevu šef carine rekao sa sažaljenjem: „Šta uradiste, Mark Evgenijeviču, tako nepažljivo. Da ste malo bolje igrali protiv Fišera, ja bih vam lično donio i sabrana djela Solženjicina do taksija…“ Uprkos teškim iskušenjima, Tajmanov je sačuvao smisao za humor, pa je sa simpatijama citirao šalu svog prijatelja, violončeliste Mstislava Rostropoviča: „Čuli ste za neprilike koje ima Solženjicin? Kod njega su našli knjigu Tajmanova ‘Nimcovičeva odbrana’“.
Ali Tajmanov nije bio jedini žrtveni jarac. Šef delegacije Aleksandar Kotov takođe je doživio osudu zbog neuspjeha u rukovođenju. Kotov je potvrdio da je Tajmanov igrao kao pokvaren automat. Osim toga, Kotov je bio optužen za nepoštovanje prema drugu Dmitrijevu. On je to negirao, tvrdeći: „Razgovarali smo vrlo uljudno“. U objašnjenju Pavlovu i Sportskom komitetu, Kotov je pisao da je ustvari zahvalio Dmitrijevu što im je dao korisnu lekciju. Strah je bio očigledan, kao i poniženje.
Posljedice po Tajmanova bile su teške, i on je smatrao da bi svjetski šampion trebalo da shvati takvo upozorenje ozbiljno. Isključen je iz sovjetske reprezentacije i na dvije godine mu je zabranjen izlazak iz zemlje. Zabranjeno mu je da objavljuje članke, smanjena mu je stipendija, a čak mu je oduzeta i titula „Zaslužnog sportskog majstora SSSR-a“ (koja mu je vraćena tek pred kraj postojanja Sovjetskog Saveza). Pavlov je čak htio da mu se oduzme i titula međunarodnog velemajstora, ali mu je objašnjeno da to nije u nadležnosti vlade. Iznad svega, vlasti su mu zabranile da nastupa na koncertima. Od pripadnika sovjetske elite, koji je živio prilično udobno, Tajmanov se pretvorio u osramoćenog čovjeka, suočenog sa finansijskim krahom. Čak je i njegov brak bio stavljen na iskušenje. Kasnije je pisao da je „nepredvidiva sudbina uzdrmala porodično jedinstvo“.
Samo su rijetki prijatelji i kolege imali hrabrosti da ga javno brane, iako su mu neki izražavali lično saučešće. Jedini izuzetak bio je Boris Spaski. Tokom sastanka Šahovske federacije SSSR-a, na kojem su se raspravljali rezultati meča, šampion je postavio retoričko pitanje: „Kad svi izgubimo od Fišera, hoće li i nas analizirati?“ Pokazao je i određenu dozu nepoštovanja. Kad je Viktor Baturinski primijetio da bi umjesto tri velemajstora „možda bilo korisnije poslati ljekara“, Spaski je odmah uzvratio: „Seksologa“. „Vidim da je Boris Vasiljevič dobro raspoložen“, iritirano je dobacio Baturinski. Tajmanov je bio zahvalan Spaskom za javnu podršku. „Svi su me kritikovali, a Spaski — jedan od rijetkih koji su me branili — rekao je u intervjuu: ‘Kakav god da je bio rezultat, meč je bio veoma zanimljiv.’ Kako su to smjeli da objave, ne mogu da zamislim.“
Sljedeći protivnik Fišera bio je Bent Larsen. Fišer je ponovo bio favorit, ali Spaski je predviđao tešku borbu: „Larsen je malo jači duhom.“ Danac je bio drugi zapadni igrač koji je u tom periodu prijetio sovjetskoj šahovskoj hegemoniji. Dva puta je pobijedio Fišera na turnirima. Nakon razmatranja prijava za mjesto odigravanja meča, igrači su se uputili u američki grad Denver.
Larsen smatra da je pristajanje na Denver bila kobna greška. Naviknut na blagi ljetnji povjetarac sjeverne Evrope, zatekao se u iscrpljujućoj vrućini Kolorada. „Nisam mogao da igram. Jednostavno nisam mogao. Bilo je nemoguće spavati. Bilo je toliko vruće da je ljudima koji rade u kancelarijama bilo dozvoljeno da ostanu kod kuće.“
Prva partija odigrana je 6. jula u sali ženskog koledža „Templ Bjuell“. Fišer je pobijedio. Zatim je pobijedio i u drugoj partiji, pa trećoj i četvrtoj. Nakon toga, Larsen se požalio na umor i malaksalost, a ljekari su insistirali na pauzi. Zatim je Fišer još dva puta pobijedio.
-Nastaviće se-