
54.nastavak
Tokom čitavog turnira, partije koje su privukle najviše pažnje bile su one između Botvinika i Reševskog. Nije bilo izbjegavanja političkih podtonova kada je Amerikanac igrao protiv Rusa 1948. godine. Nedjelju dana prije nego što je turnir počeo, Češka komunistička partija je preuzela vlast u Pragu. Dan nakon što je odigrana sledeća partija, češki ministar inostranih poslova je preminuo, zvanično od samoubistva, ali vjerojatnije od ubistva.
Svjetsko prvenstvo, Hag 1948
Botvinik – Samuel Reševski
E51 Nimco-indijska odbrana
1-0
„Za osam minuta, Reševski je odigrao četiri slaba poteza i predao se u 32. potezu“, sumirao je Botvinik. Rekao je da je „loša navika“ Reševskog da ulazi u vremensku oskudicu jasno pokazala da se nije mogao boriti za prvo mjesto. „Na američkim prvenstvima, takva praksa možda bi mu čak pomogla. Ali naš susret je pokazao pravu vrijednost taktike vremenskog pritiska“, napisao je.
Godinama kasnije, kada je Botvinik ismijavao kraće vremenske limite, neki kritičari su tvrdili da je to bilo zato što je bio prirodno spor igrač koji je sklon greškama kada je pod vremenskim pritiskom. Ali David Bronštajn je rekao: „Koliko ja znam, on igra munjeviti šah sjajno. Ne mogu se sjetiti ni jednog slučaja kada je Botvinik ostavio figuru pod napadom zbog vremenskog pritiska. Znam partije u kojima je pobijedio a preostale su mu samo minute da isteknu. Na primjer, dva puta je pobijedio Reševskog na ovaj način“, rekao je.
Sledeće kolo postavilo je ton turnira. Keres je započeo sa 2–0, ali Botvinik je bio siguran da će psihološka šteta koju mu je nanio na Memorijalu Čigorina pokazati rezultate. „Samo sam morao održati svoj duh!“ rekao je u Postizanju cilja. Završio je partiju sa pješakom više, a uz pomoć Saloa Flohra, koji je dijelio dužnost drugog trenera s Ragozinom, usmjerio je put prema pobjedi u 58. potezu. Nakon što se Keres predao, Botvinik se prisjetio kako je američki general požurio do njega i stisnuo mu ruku. „Shvatio sam da postoje šahisti u SAD-u čak i među oružanim snagama!“ napisao je.
Drugi ciklus turnira bio je sličan prvom. Prije početka turnira, Botvinik je upozorio Keresa i Smislova da će onaj ko bude imao šest dana „odmora“ u ovom ciklusu izgubiti sedmog dana. Ispostavilo se da je to bio Keres, koji se našao u izgubljenoj poziciji posle 19 poteza (dijagram).
Botvinik–Keres,
Svjetsko prvenstvo,
Hag 1948
Posle 20. Rg5
…
Botvinik je odgovorio 23. Qe3, što vodi u mat. Keres je gledao poziciju, čekajući da mu preostane 30 sekundi do pada zastavice. Tada je zaustavio svoj časovnik, potpisao svoj zapisnik i otišao bez riječi.
1-0
Nakon ove partije „postalo je jasno da Paul više nije mogao da se nada pobjedi na turniru“, napisao je Botvinik.
Graničari i vlasti
Turnir je prešao u Moskvu tokom dvonedjeljnog odmora. Botvinik, Euwe i holandska delegacija putovali su vozom i naišli na niz postratnih i hladnoratovskih teškoća. Kriza je nastala nakon promjene voza u Brestu, kada je sovjetski carinski službenik otkrio Euweove bilješke o analizama otvaranja. Posumnjao je da brojevi i holandski natpisi predstavljaju špijunski kod. Botvinik je intervenisao i povratio papire nakon nekoliko sati, prema zadovoljnom Euweu. „Konačan rezultat je bio da su mi dopustili da zadržim svoje papire, pod uslovom da potpišem izjavu da oni ne sadrže ništa štetno za rusku državu“, rekao je Euwe. Botvinik je šaleći se rekao: „Pa zar tvoje varijante nisu usmjerene protiv sovjetskih igrača?“ Euwe mu je odgovorio u istom tonu: „Moje varijante su ili loše ili su namijenjene Reševskom.“
Ipak, kopije njegovih bilješki nekako su dospjele do sovjetskih igrača, kako je napisao Garry Kasparov u Moji veliki prethodnici. Nije jasno da li je Botvinik imao koristi od njih. U svojoj prvoj partiji u Moskvi, razbio je Euweovu Meransku varijantu koristeći teoretsku novost u 14. potezu. Analize pokazuju da je Euwe bio izgubljen posle svog 16. poteza. Ako su Euweove bilješke pokazivale da će igrati Meransku varijantu—ili da nije imao poboljšanja prije 14. poteza—incident na granici mogao je Botviniku donijeti lagan poen.
Ali, prije te partije, Botvinik je pozvan u sjedište Centralnog komiteta na sastanak sa Andrejem Ždanovim, Klimentom Vorošilovim i general-potpukovnikom Arkadijem Apollonovim. Apollonov, igrač prve kategorije i bivši oficir u sigurnosnim „organima“, zamijenio je Nikolaja Romanova na čelu Sportskog komiteta ranije 1948. godine (jer je Staljin bio bijesan zbog performansi sovjetskog tima na svjetskom prvenstvu u klizanju). Vorošilov, više puta odlikovani general, bio je zadužen za sport u Savjetu ministara, novootvorenom najvišem administrativnom tijelu SSSR-a. Zato su trojica muškaraca koji su naredili Botviniku da im se prijavi predstavljali vlasti koje su najdirektnije odgovorne za sovjetski šah.
„Ne mislite li da će Amerikanac Reševski postati svjetski šampion?“ upitao je Ždanov. Botvinik je shvatio da ga testiraju: Prije turnira „određeni krugovi“ su predviđali pobjedu Keresa. „Sada, čini se, kako bi zamutili situaciju, pokušavali su dokazati da bi Reševski mogao pobijediti!“ prisjetio se, dodajući da je Igor Bondarevski, Keresov sekundant, održao govor nakon što je letio kući iz Haga.
-Nastaviće se-