
14.06.2025.
Čini se da se svjetska elita i FIDE sve više udaljavaju jedna od druge… Dok se Carlsen i kompanija pripremaju za narednu etapu Grand Slama u Las Vegasu, međunarodna federacija pokreće svoj selekcioni mehanizam za Svjetsko prvenstvo. Od 3. do 16. septembra u Samarkandu će se održati Veliki švajcarski turnir (skraćeno BŠ), a tri mjeseca prije početka objavljen je sastav učesnika.
Ovaj turnir ima relativno kratku istoriju… Kako bi se donekle demokratizovao sistem kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, omogućavajući širem krugu velemajstora pristup Turniru kandidata, a istovremeno se ugasio mukotrpan i skup Grand Prix ciklus, FIDE je 2020. godine došla na zanimljivu ideju da jednim udarcem „ubije više muva” – organizujući veliki švajcarski turnir, čiji pobjednik dobija kartu za klub izabranih. Poznati mit da „open može da osvoji bilo ko” otvarao je vrata širokim masama, iako je bilo jasno da potpuni anonimac ne može trijumfovati u elitnom međusobnom okršaju. Ipak, čak je i Garry Kasparov, pažljiv čuvar tradicije šahovskog „prestolonasljeđa“, bio zgrožen tim rješenjem i nazvao ga profanacijom.
Ispostavilo se da Kasparov i nije bio daleko od istine. Na Isle of Man pobijedio je Kinez Wang Hao, koji je postao „žrtveno jagnje” na pandemijskom Turniru kandidata 2020/21, olakšavši put do pobjede Ian Nepomniachtchiju, ispred Fabiano Caruane, Anisha Girija i Maxima Vachier-Lagravea. Inače, on nije bio jedini među pobjednicima Velikog švajcarskog turnira koji su dobili poziv za najduži turnir u istoriji, onaj u Jekaterinburgu… Kandidat organizatora Kirill Alekseenko postao je to dijelom i zbog osvojenog 3. mjesta (iza Wang Haoa i Caruane, koji je već imao kartu za Kandidate), pretekavši druge Ruse. Inače, i Alekseenko i Wang Hao završili su Turnir kandidata kao 7. i 8. – nakon čega je Kinez objavio povlačenje.
Drugi Veliki švajcarski turnir zamalo da propadne – otprilike polovina učesnika dobila je vize za Letoniju u posljednjem trenutku, a sam turnir je održan u „balon” režimu sa velikim ograničenjima u kretanju i komunikaciji. Najbolje su se snašli Alireza Firouzja i Caruana – Iranac je bio nezaustavljiv, ostvarivši 7 pobjeda u 11 kola, iako je izgubio direktan duel od Caruane, stigao je do cilja prvi, s pola poena prednosti (a mogao je i čitav poen više). Iako se kandidati iz BŠ nisu proslavili u Turniru kandidata, eksperiment je proglašen uspješnim – i kvota za BŠ povećana je na dvije ulaznice. Ovaj put su njih dvojica osigurali plasman daleko prije kraja turnira: Firouzja i Caruana su najviše željeli da odu u Madrid – i nikog nisu pustili ni blizu postolja. A onda… obojica su se istovremeno srušila na Turniru kandidata!
Treća runda ponovo je održana na Irskom moru i donijela novi rekord. Ako su Wang Hao i Firouzja osvajali po 8 poena od 11, Vidit Gujrathi je prikupio 8,5! Indijac je to postigao iz nužde: izgubio je u 1. kolu, i znao da bi u slučaju dijeljenja mjesta bio u nepovoljnom položaju… pa je morao igrati samo na pobjedu do samog kraja. Tako je završio u Torontu, kao i Hikaru Nakamura, koji se našao među kandidatima u posljednjem trenutku, iako je bio drugi. Umjesto njega u Kanadu je trebalo da ide Andrey Esipenko, ali mu je ponestalo snage u 11. kolu – odlučujućem: Giri ga je pobijedio i tako postao klasičan „pas koji leži na sijenu”: ni sebi ni drugima. Doduše, Vidit se potpuno raspao među kandidatima, ali… „pomogao” je da se Gukesh Dommaraju vine u visine.
A sada nas čeka četvrti Veliki švajcarski turnir – u Samarkandu, koji će 2026. biti domaćin Olimpijade.
Može li geografija uticati na tok, pa i ishod turnira? Kao i na svakom postsovjetskom prostoru, tu su svi navikli da slušaju naređenja: ako šefovi kažu da treba, biće organizovano. Kako – to je već drugo pitanje. „Zagrijavajući” turniri u Samarkandu i u glavnom Taškentu idu uz škripu. Logistika još nije razrađena, letovi su dugi, vize se teško dobijaju – turbulencije su gotovo izvjesne.
A ni sa sastavom nije sve bajno. Prva dva igrača svijeta – Magnus Carlsen i Hikaru Nakamura – sigurno neće igrati. Obojica iz principijelnih razloga. Nijedan nije odigrao 30 klasičnih partija u godini, koliko je potrebno za učešće, niti namjeravaju da „nadoknađuju” manjak. Carlsen, koji je učestvovao u prve dvije BŠ, nakon povlačenja iz borbe za svjetsku titulu nije želio da se miješa ni u treću, a Nakamura je već toliko puta najavljivao kraj karijere da je možda konačno došlo vrijeme da pređe s riječi na djela. Sve ukazuje da ga nećemo vidjeti među kandidatima 2026.
Caruana, iako je već osigurao mjesto u Top 8, prijavio se, ali da li će stvarno igrati i koliko će biti motivisan – ostaje nejasno. Jedno je 2020, kada je želio da proba novi turnir, ali zašto 2025. i to uz put u Uzbekistan? Na listi je i aktuelni prvak svijeta Gukesh. Da, Carlsen je učestvovao u BŠ i kao broj 1, ali zar indijskom šampionu stvarno fali prakse i izazova? Uostalom, 2023. je već pokušao – i završio sa 5/11 na 81. mjestu.
Dakle, pravi početak u trci kandidata može se vezati za Arjun Erigaisija. Ima gorka sjećanja na 2024: igrao je kao lud, pobeđivao svuda, ali kada su se sabrali rezultati FIDE Ciklusa, rečeno mu je da u 2025. kreće od nule. Ne čudi što je podbacio u Wijk aan Zeeu i odustao od „trke”. Ako ne uspije da se kvalifikuje putem rejtinga, Veliki švajcarski turnir mu je jedan od dva preostala puta ove godine – ili ona, ili Kup svijeta.
Još jedan kandidat – najbolji po FIDE Ciklusu ove godine – jeste Rameshbabu Praggnanandhaa. Već ima tri „velike kvačice” za pobjede u Wijku, Bukureštu i Džermuku. Još jedna pobjeda – i gotovo sigurno mjesto. Biće zanimljivo ako pobijedi na oba fronta. Tada ostaje pitanje – ko je drugi u „trci”?
Startna lista koju je objavila FIDE više liči na top-rejting listu nego na konkretnu listu učesnika. Lakše je reći ko nedostaje, nego ko igra… Ako se izuzmu „veterani” Viswanathan Anand, Veselin Topalov, Peter Svidler, manje aktivni Leinier Dominguez, Wang Hao, Teimour Radjabov, Le Quang Liem, Dmitry Andreikin, onda još fali samo Richard Rapport i iznenađujuće – Parham Maghsoodloo.
Ukupno – 100 učesnika. Još 10 na listi čekanja. Donja granica rejtinga: 2620. Kao Aeroflot A u najboljim godinama. Među njima – 24 igrača sa 2700+, što je, začudo, rekord! U 2019. i 2023. bilo ih je po 21, a 2021. svega 13. Ali, kako je već rečeno, nije sigurno da će svi izaći na start u Samarkandu.
Rusija je solidno zastupljena: Nepomniachtchi (8. – 2757), Daniil Dubov (27. – 2693), Esipenko (29. – 2687), Vladislav Artemiev (35. – 2676), Alexander Grischuk (44. – 2667), Volodar Murzin (45. – 2666), Maxim Matlakov (92. – 2625), plus Evgeny Najer na listi čekanja.
Ženski turnir je znatno skromniji – 44 prijavljene i pet rezervi… Na vrhu su tri Kineskinje, ali nema Zhu Jiner, koja je već ispunila svoj „programski minimum”. Tu je, međutim, svjetska šampionka, koja u poslednje vrijeme rado učestvuje u masovnim turnirima, čak i ako ne pobjeđuje uvijek.
Aleksandra Goryachkina, zajedno sa mladom Kineskinjom, već je među kandidatkinjama i planira da igra. Kao i Kateryna Lagno, Polina Shuvalova, Leya Garifullina, Alina Shukhman i Olga Girya. Konkurencija će biti luda, jer ni Humpy Koneru, ni Anna Muzychuk, ni Harika Dronavalli, Vaishali Rameshbabu, Divya Deshmukh, Nana Dzagnidze ni Bibisara Assaubayeva još nemaju mandate…
Interesovanje za BŠ FIDE podiže ne samo sportskim ciljevima, već i novcem. Da bi koliko-toliko parirala pritisku od strane Jan Henric Buettnera i Carlsena, nakon neuspjelog pokušaja da „zastraši elitu” kroz ugovore, FIDE je počela da podiže nagradne fondove. Tako je nagradni fond u muškom turniru porastao sa $460,000 na $625,000, a u ženskom – sa $140,000 na $230,000. I dalje mrvice u poređenju sa Grand Slam turnirima, ali barem nešto!
Kako god okrenemo, ovo jeste najvažnija etapa borbe za svjetsku titulu – makar i izblijedjela bez Carlsena.
Tekst: Evgenij Atarov
Foto: Lennart Ootes