Andy Soltis: Mihail Botvinik -Život i partije svjetskog šahovskog šampiona (42.nastavak)

42.nastavak

Radeći tiho i brzo, dobio je odobrenje viših vlasti da zamijeni meč šestočlanim „Apsolutnim“ prvenstvom, rekao je.

Ali malo je vjerovatno da je turnir nastao na taj način. Prema istoričaru Voronkovu, Snegirijevljev nadređeni u Sportskom komitetu, V.V. Snegov, ne bi odobrio taj turnir. Dokazi ukazuju na to da je Prvenstvo iz 1941. godine, jedino „Apsolutno“ ikad odigrano, od početka bila Botvinikova ideja. Međutim, nije želio da bude okrivljen za otkazivanje meča Bondarevski–Lilienthal. (Taj dio nije uspio: Bondarevski je prezirao Botvinika do kraja života.)

Ako je Botvinik zaobišao Sportski komitet, koga je kontaktirao? Jurij Averbah je rekao da su tada postojale glasine da je konačnu odluku donio Andrej Ždanov. Taj lenjingradski partijski vođa u to je vrijeme bio konačni autoritet za pitanja sovjetske kulture.

Međutim, Voronkov tvrdi da je vjerovatnije da je apsolutno prvenstvo odobrio Vjačeslav Molotov, jer je bio upoznat s tajnim pregovorima s Aljehinom i želio zaštititi Botvinika.

Kada je Botvinikov nećak Igor 1995. godine upitan o „Apsolutnom“, odgovorio je indirektno: „Da, Botvinik je slao pisma Molotovu i Centralnom komitetu kada je smatrao da je to u interesu šaha.“

Još jednom Botvinik je imao veliku vremensku prednost nad svojim protivnicima; časopis 64 najavio je meč-turnir 19. februara 1941. godine, navodeći da će početi za manje od pet nedjelja, 23. marta.

Ovo je bilo neobično jer su sovjetska prvenstva obično bila najavljivana nekoliko mjeseci unaprijed. Voronkov smatra da je kratki rok bio namjerno određen kako bi jedino Botvinik mogao doći na turnir dobro pripremljen.

Botvinik je već u decembru 1940. analizirao otvaranja svojih protivnika za „Apsolutno“ prvenstvo. Dok se on pripremao uz pomoć Ragozina u odmaralištu u Puškinu, koje je pripadalo lenjingradskom komitetu Komunističke partije, Lilienthal je bio na turneji simultanki po Sibiru.

„Odjednom sam dobio telegram od šefa Sportskog komiteta Snegova da se odmah vratim u Moskvu kako bih učestvovao na takozvanom Apsolutnom prvenstvu,“ prisjetio se Lilienthal. „Ova vijest bila je kao udarac sjekirom po glavi. Bio sam veoma ljut. Nisam očekivao takav turnir. Nisam bio pripremljen za takvu konkurenciju.“

Godinama kasnije, Bondarevski je rekao Keresu: „Bio sam neiskusan. Trebalo je da odbijemo!“ Što se tiče Keresa, on je napisao: „Odlučio sam da učestvujem na meč-turniru iako sam bio zauzet studijem na Univerzitetu u Tartu i više od pola godine nisam proučavao šah.“

Mnogo se spekulisalo o pritisku koji je kasnije vršen na Keresa kako bi Botvinik osigurao svjetsku titulu. Međutim, vjerovatnija je tvrdnja da je Keres bio žrtva vlastite naivnosti. Nije shvatao šta je bilo u igri na Apsolutnom prvenstvu niti je znao za Botvinikove tajne pregovore s Aljehinom.

U januaru 1941. godine u časopisu Šahmaty v SSSR izjavio je da će Aljehinov sljedeći protivnik za meč biti izabran na osnovu „jednog ili više turnira na kojima učestvuju svi izazivači.“

Pomenuo je Kapablanku, Euwea, Finea, Reševskog, Flohra, Botvinika i sebe. Naivno je dodao: „Na osnovu razgovora s Aljehinom stekao sam utisak da se u principu slaže s ovim planom.“ Drugim riječima, Keres nije imao pojma.

Plodovi priprema

Kada je Apsolutno prvenstvo započelo u Tauridskoj palati u Lenjingradu, Botvinikove pripreme brzo su se isplatile. Ostvario je prednosti u otvaranju igrajući bijelim figurama protiv Boleslavskog u Francuskoj odbrani i u Kraljevoj indijskoj odbrani protiv Lilienthala, te je pobijedio u svoje prve dvije partije.

Zatim je uslijedila njegova najdominantnija partija protiv Keresa. Kada su Averbaha kasnije pitali o navodima da je Keres bio prisiljen da izgubi od Botvinika 1948. godine, odgovorio je: „Znate, kod Keresa je postojala izvjesna mentalna slabost, definitivna mentalna slabost. Ako pogledate, na primjer, Keresovu partiju s Botvinikom na Apsolutnom prvenstvu 1941., vidjećete da je Keres bio veoma loš psiholog. A Botvinik je bio veoma jak u takvim stvarima.“

Apsolutno sovjetsko prvenstvo, Lenjingrad 1941.

Paul Keres – Mihail Botvinik
E35 Nimco-indijska odbrana

0-1

„Uvijek su me potcjenjivali kao majstora napada“, napisao je Botvinik. Prisjetio se kako je izlazio sa scene da bi udahnuo svjež vazduh kada je naišao na Snegirijeva. Šef šahovske sekcije mogao je samo reći „Em, Em!“ – njegove inicijale – „Sam ne znaš šta si uradio.“ Botvinik je rekao da je „očigledno bio oduševljen što se njegova prognoza o Botvinikovoj pobjedi na turniru ostvarivala.“

Apsolutno prvenstvo bio je još jedan dug turnir, trajao je pet nedjelja, a pratio ga je niz bolesti, stvarnih i izmišljenih. „Samo su Bondarevski i Smislov odoljeli iskušenju da se razbole… nakon poraza!“ napisao je Botvinik. „Naravno, naše bolesti su se slučajno poklopile s porazima.“

Botvinikova prednost na turniru ostala je samo jedan ili jedan i po poen do 15. kola, kada je pobijedio u dramatičnoj partiji protiv Smislova (dijagram).

0-1

Mirnih 20 poteza i remi sa Keresom u 18. kolu osigurali su prvo mjesto. Na kraju, Botvinik je pobijedio u svakom svom mini-meču, savladavši Keresa, Lilienthala i Bondarevskog sa 2½–1½, te Smislova i Boleslavskog sa 3–1.

Njegova sovjetska dominacija više nikada nije bila dovedena u pitanje. Međutim, šah će iznenada postati niži prioritet u njegovom životu manje od osam nedjelja kasnije.

-Nastaviće se-