
40.nastavak
Snegirjev je došao kako bi ga obavijestio da je Aljehin napokon odgovorio na njihov prijedlog. Potvrdio je dogovor iz hotela Carlton, ali se usprotivio Botvinikovom zahtjevu da se meč održi u Moskvi. Aljehin je želio da se druga polovina partija igra u Londonu. Botvinik je odgovorio „pristojnim, ali odlučnim pismom“ u kojem je insistirao da se sve partije igraju u Moskvi. Čak i nakon što je Drugi svjetski rat počeo 1. septembra, Botvinik je bio uvjeren da će se meč održati. Ranije tog ljeta, Savjet narodnih komesara jednoglasno je glasao za dodjelu značajnog iznosa od 1.000 rubalja, očigledno na Snegirjevljev poticaj, kako bi se Botvinik pripremio za meč s Aljehinom. Ipak, Botvinik nije zapravo ponovo igrao šah sve do meča od 12 partija sa Slavom Ragozinom u maju 1940. godine. (Ironično, to se dogodilo upravo dok je Wehrmacht zauzimao Francusku, zarobivši Aljehina.) Za razliku od njihovih tajnih partija iz oktobra 1938. godine, ovaj meč bio je odigran na sceni.
Postigao je četiri pobjede bijelim figurama, jednu crnim i sedam remija. Garri Kasparov je nazvao Botvinika „virtuelno najvećim igračem u mečevima u čitavoj šahovskoj istoriji.“ Ipak, meč protiv Ragozina bio je prvi koji je pobijedio — a neće ponovo pobijediti u meču sve dok ne bude bivši svjetski šampion.
Meč, Lenjingrad 1940, treća partija
Botvinik–Vjačeslav Ragozin
D94 Slavenska odbrana
1-0
Čekajući Aljehina
Uprkos dogovoru u hotelu Carlton i njegovom potvrđivanju istog u julu 1939. godine, Aljehin je igrao dvostruku igru. Na timskom turniru u Buenos Airesu u augustu 1939. godine, Vladas Mikėnas iz litvanske reprezentacije pitao ga je ko će biti njegov sljedeći izazivač u meču.
„Aljehin je pogledao oko sebe, i ugledavši Keres-a, pokazao na njega i rekao ‘to je on,’“ prisjetio se Mikėnas.
Međutim, Drugi svjetski rat je izbio tokom tog turnira, pomjerajući sve planove i mijenjajući političku situaciju. Majski broj Šahmaty v SSSR-u 1940. jasno je pokazao gdje su sovjetske simpatije. „Anglo-francuski imperialisti, pod izgovorom da brane Poljsku, započeli su rat protiv Njemačke“, pisalo je. Situacija je uzela još jedan oštar zaokret u junu kada su sovjetske trupe okupirale baltičke zemlje. Mikėnasova nezavisna Litvanija više nije postojala. Nisu postojali ni Estonija Paula Keresa, ni Latvija Vladimira Petrova. Ta tri igrača su iznenada pozvana na 12. Sovjetsko prvenstvo, koje je počelo 3. septembra u Moskvi.
Bio je to najjači turnir u 20 godina Sovjetskih prvenstava. Među onima koji nisu uspjeli da se kvalifikuju bili su Vladimir Alatortsev, Ilya Kan, Vitaly Chekhover, Vsevolod Rauzer i Sergei Belavenets. Turnir je otvoren u Velikoj sali Moskovske konzervatorije, uz izjavu posvećenosti igrača „našem voždu, prijatelju i učitelju, velikom Staljinu!“
„Dragi Iosife Vissarionoviču!“ počelo je. „Iz različitih gradova, okruga i republika moćnog Sovjetskog Saveza došli smo u Moskvu da pokažemo napredak postignut u jednoj oblasti sovjetske kulture — šahovskoj umjetnosti.“
Botvinik je izvukao broj 19 na žrijebu, što je značilo da je počeo kao crni protiv Igora Bondarevskog. Ovo se pokazalo kao Botvinikov šokantan poraz. Imao je samo izjednačen rezultat pobjeda i poraza kada je u šestom kolu naišao na Petrova:
12. Sovjetsko prvenstvo, Moskva 1940.
Botvinik–Vladimir Petrov
C05 Francuska odbrana
1-0
Snegirjev je bio zaslužan za uvođenje boljih demonstracionih tabli za ovo prvenstvo. Operateri tabli bili su 20 visoko rangiranih mladih igrača, među kojima su bili Vladimir Simagin i Yuri Averbakh. Averbakh, koji je tada imao 18 godina, kasnije se prisjetio da je, kada je Botvinik shvatio njihov potencijal, insistirao da nijedan od njih ne priđe stolu 19-godišnjeg Vasilija Smislova, jer se bojao da bi mu mogli pomagati u potezima.
Flohr, koji je postajao jedan od najboljih šahovskih novinara Sovjetskog Saveza, smatrao je da će Botvinik ili Keres osvojiti turnir. „Nemoguće je sa sigurnošću tvrditi da Botvinik igra jače od Keresa,“ napisao je u “64”, datiranom 4. septembra 1940. godine. „Ali Botvinik ima mnogo toga što drugi nemaju,“ dodao je, uključujući „unutrašnju snagu,“ „zapanjujuću izdržljivost“ i vještine „suptilnog psihologa.“ Drži se istog režima tokom cijelog turnira. „Tokom turnira, pozorište i film ne postoje. On mora igrati šah.“
-Nastaviće se-